Pokraj jame Jazovke nedaleko od Sošica na Žumberku misom zadušnicom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast žrtvama koje su partizani ubili tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.
Misu zadušnicu za sve žrtve ubijene i bačene u jamu Jazovka predvodio je mons. Juraj Batelja, u propovijedi je poručio: “Čuvajmo taj spomen i molimo kako za one koji su stradali, tako i za one koji su zaslijepni mržnjom te zločine izvršili.” Također
Mons. Batelja u propovijedi se osvrnuo na riječi evanđelja „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto?’“ (Iv, 14, 2) te upitao vjerujemo li da će Isus svakome koji vjeruje omogućiti boravak u tim stanovima. „Kad god sam dolazio na ovo mjesto, pitao sam se kako će oni koji su ubijeni u Žumberku i žumberačkim mjestima doći do tih stanova“, istaknuo je mons. Batelja.
Prisjetio se i susreta s Mijom Samcem iz njegove rodne župe Slavetić. „Godine 1943. početkom siječnja partizani su, nakon što su ušli u Krašić, izvršili genocid nad preko tri stotine mladih hrvatskih vojnika. Ti su mladići bosi na jako niskoj temperaturi iz Krašića pješice dolazili ovamo gdje su nad ovom jamom u zatiljak bili ubijeni i bačeni“, rekao je propovjednik.
„Kaže mi gospodin Mijo Samac: ‘Nas je 12 ostalo u tome redu. Tada je na konju došao neki zapovjednik i rekao da se zaustavi’. Da se zaustavi klanje, ubijanje… I odvedoše tih 12 zadnjih vojnika u Sošice jer je iz Slovenije došlo nekoliko ranjenika koje je trebalo zbrinjavati. On se čudnim okolnostima uspio spasiti pa opet otišao u svoju jedinicu i završio na križnom putu. Kod tog čovjeka nikada nisam vidio da je osjećao mržnju ili osvetoljubivost prema onim koji su podizali ruke na nevine ljude jer su branili svoje dvorište, svoje kuće, svoje selo“, naglasio je mons. Batelja.
„Mons. Batelja osvrnuo se i na priče koje kolaju u narodu riječima:
Velečasni, ne vjerujte da je ovdje samo jedna jama. Ovuda, kraj naše kuće, kamioni su noćima i tjednima odvozili ljude iz karlovačkih i zagrebačkih bolnica i zatvora’. Sumnjam da je samo 814 ljudi bilo prevezano. Obveza je svih, a posebno onih koji vode sudbinu naroda, da ispitaju, istraže i vide gdje su ostale žrtve. Jer je, kako kažu stanovnici ovih mjesta, rijeka Kupčina tjednima krvava tekla“, istaknuo je mons. Batelja.“
„Mi živome Bogu, gospodaru života i smrti, preporučujemo kako vjernike laike, tako i ovdje ubijene svećenike te dovezene i ubijene časne sestre koje su u zagrebačkim bolnicama liječile ne samo domobransku vojsku ili pripadnike ustaških jedinica, nego i partizanskih. Kakav je to bila nagrada? Mi bismo danas ovdje mogli zdvajati, ali smo kao kršćani dužni opraštati i moliti kako za one koji su stradali, tako i za one koje su im nanijeli bol, rane i smrt“, istaknuo je.
Stojimo na svetom mjestu oko žrtvenika Gospodnjega, svjesni da je Gospodin naš pastir, naš vođa i njemu želim preporučiti sve one za koje danas molimo, poručio je propovjednik te dodao da svaki put kada dolazi na to mjesto promišlja o svima onima koji su preživjeli. Jedan od njih je, dodao je, Stjepan Brajdić.
Misno slavlje najavio je vlč. Ivan Vučak, kao i na završetku sve nas prisutne podsjetio je riječima: Tko vjeruje u Boga i svete tajne, taj zna da na zemlji sve prestaje, ali da nebo ostaje, rekao je propovjednik. „I zato mi danas vjerujemo i želimo obnoviti svoju vjeru u Isusa Krista koji reče: ‘Ja sam put, istina i život’. To znači da, hodeći za Isusom, ne hodamo stranputicama života. Da, hodeći za Isusom koji je istina, ne želimo izvrtati stvarnost i utonuti u laž – kako povijesti tako i istine našeg vječnoga života i spasenja.
Na kraju, što je najvažnije, da vjerujemo Isusu, koji je život, da će i nama otvoriti vrata ne samo svojega srca, nego i raja – slave svoga nebeskoga Oca, i da ćemo se jednoga dana sastati tamo sa svima ovima koji su ne samo u ovoj jami ili u ovim žumberačkim jamama, nego prosuti diljem naše Domovine samo zato što su voljeli ovu zemlju i zato što se nisu mogli niti htjeli odreći je“, rekao je. Nakon Mise kratko nam se obratio izaslanik muftije: Aziza dr. Hasanovića, karlovaćki imam: Admir ef. Muhić, koji je također izmolio kratku molitvu za poginule vojnike muslimanske vjeroispovjesti.
Znamo svi da izborom 2016 godine, za ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, Ministarstvo je započelo intenzivno raditi na traženju nestalih osoba iz Drugog Svijetkog rata, tako i svih nestalih hrvatskih branitelja i civila iz Domovinskog rata! Zahvaljujuči ministarstvu hrvatskih branitelja, posebno Upravi za zatočene i nestale kojim rukovodi Ivona Paltrinieri, 2020. godine su iz jame Jazovke ekshumirani ostatci 814 žrtava, koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine. Tako da danas znamo koliko je žrtava bilo u jami. Isto tako znamo da je projektom u završnoj fazi provođenja, znamo da je određena lokacija i oblik spomen obilježja za žrtve iz jame Jazovke. Spomenik će biti postavljen na samom početku staze, koja vodi do brežuljka gdje se nalazi jama. Tako da će polaganjem posmrtnih ostataka i postavljanjem spomenika završiti agonija poubijanih nevinih žrtava!
Po završetku mise i obračanja gostiju započelo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća pokraj jame.
Protokol je predvodio Ispred Udruge HOZ Jazovka, Frano Čirko.
Ispred ministarstva hrvatskih branitelja vjenac su položili Državni tajnik Darko Nekić i Ravnateljica Uprava za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri, te brojni predstavnici udruga iz Drugog sjetkog rata i Udruga branitelja iz domovinskog rata kao i ostalih dužnosnika i građana.
Na žalost protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.
Đuro Knezičić