Hodočašće je održano u organizaciji Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, a uz stanovnike općine Cestica, i članove Društva sa sjevera Hrvatske priključili su mu se u Zagrebu i članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Udruge Braniteljski centar za društveni razvoj koji su u spomen na žrtve zapalili svijeće.
Hodočašće je organizirano u suradnji s dubrovačkim udrugama Daksa 1994./45. (prof. Denis Vokić), Hrvatski domobran (predsjednik Nikola Bogoje), Udrugom branitelja Dubrovnika (Đuro Vitković Pipan) kao i upravom Svetišta Gospe od milosrđa koje vode dubrovački kapucini (fra Miljenko Vrabec), a zahvaljujući razumijevanju uprave Muzeja Domovinskog rata na Srđu razgledali smo u tvrđavi Imperial i postav izložbe, a u društvu Dubravke Beljan, voditeljice emisije HKR-a, „Kava s Doricom“ razgledali smo i Spomen sobu hrvatskih branitelja postavljenoj u zgradi nasuprot Orlanda i crkve Sv. Vlaha.
Uslijed nekih nepredvidivih okolnosti, prvotni plan puta morali smo tijekom dolaska i boravka u Dubrovniku neznatno izmijeniti, ali su se posjetila sva planirana mjesta stradanja gdje smo položili vijence i zapalili svijeće. Naime u vrijeme pripreme za putovanje nije bila planirana premijera dokumentarnog filma o p. Petru Perici ( utorak 25. 10. 2022. u 17 sati op. F.T.) pa smo posjet groblju Boninovu „prebacili“ s utorka na srijedu, a samim time je i naš odlazak iz Dubrovnika bio sat vremena kasnije, kao i dolazak u Zagvozd, odnosno na groblje u Lovrinčeviće. Iz tog razloga otpao nam je i posjet Modrom jezeru, te smo se nakon nešto kasnijeg ručka u Imotskome uputili prema Zagrebu Varaždinu i Cestici, a samim time i dolazak kući bio je ne u srijedu pred ponoć nego u četvrtak oko 2 sata ujutro.
Pod stručnim vodstvom, u popodnevnim satima, Nikše Utovca, hrvatskog branitelja, sudionika obrane Dubrovnika, žičarom smo se popeli na Srđ. Na Srđu smo u spomen na poginule hrvatske branitelje stradale u obrani Dubrovnika položili vijenac i zapalili svijeće ( u ime Društva to su učinili Barbara Turk, Alojz Crčec i Franjo Talan), a tu je molitvu predvodio vlč. Zorislav Šafran. S obranom grada upoznao nas je Nikša Utovac, a potom smo u Muzeju domovinskog rata razgledali izložbu fotografija i dokumenata „Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991. – 1995..“
U srijedu, 26. listopada 2022. godine, nakon odlaska iz hotela, u 9 sati položen je vijenac na Domobranskom groblju na Lapadu, a na kojem su uz ostale poginule u Drugom svjetskom ratu, pokopani i Viktor Conar iz Beletinca, pokopan u kolovozu 1941., Filip Ledinčak iz Lepoglave i Antun Oštrek iz Novog Marofa. Kod postavljene spomen ploče informaciju o Domobranskom groblju dao nam je Nikola Bogoje, predsjednik Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik, a potom je dio teksta o pogrebu Viktora Conara objavljenog u listu Hrvatski narod iz kolovoza 1941. godine pročitao je Franjo Talan.
Iz toga uputili smo se na groblje Boninovo. Na tom dubrovačkom groblju 1994. godine pokopan je p. Ivan Leander Leskovar (sin Stjepana i Marije r. Dobrotić, rođen u Gornjem Vratnu 14. lipnja 19123. – umro u Dubrovniku 07. studenoga 1994. godine op. Franjo Talan), a kako mu zbog rata nitko iz župe te 1994. godine nije mogao doći na sprovod htjeli smo mu se nakon što smo već bili u Dubrovniku, nakon 18 godina od sprovoda, za dobrotu jednim vijencem i molitvom zahvaliti.
Slijedeća naša postaja na putu prema domu bila je Zagvozd. Na ulazu u naselje pričekali su nas Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Milan Tomičić koji nam je do groba žrtava do Lovrenčevića bio vodič kao i kasnije na putu za Imotski.
