Na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice kod Spomen-obilježja “Slomljeni pejzaž” u subotu 10. kolovoza 20204 godine obilježena 33. godišnjica pogibije snimatelja Hrvatske radiotelevizije (HRT) Gordana Lederera, ubijenog u 33. godini na snimateljskom zadatku, 10. kolovoza 1991. u srpskom napadu na Pounje.
“Gordan nije bio samo ratni snimatelj i izvjestitelj HRT-a, on je svjedok vremena, neprijatelj ga nije zaustavio i Gordan je zauvijek upisan u hrvatsku povijest”. Njegova će Banijska praskozorja, zauvijek ostati dio hrvatske povijesti, istine o Domovinskom ratu u kojima se zorno prikazuje istina o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.
“Gordan Lederer riskirao je život kako bi istina o velikosrpskoj agresiji odjeknula svijetom, hrabro i neustrašivo položio je život za istinu. Njegova kamera bila je nepobjedivo oružje u borbi istine protiv laži”
Lederer je ubijen na Čukur brdu, 10. kolovoza 1991. na radnom zadatku. Pogođen je metkom iz neprijateljskog snajpera, snimajući akcije branitelja u vrijeme srpskih napada na Pounje. Neprijatelj nije dopustio da po ranjenog Lederera doleti helikopter i da ga prebaci u Zagreb, te je od rana preminuo. Iza sebe je ostavio mnoge dokumentarističke snimke o prvim danima Domovinskog rata, koje su kasnije montirane u legendarna ‘Banijska ratna praskozorja’.
Malo je poznato da je već sredinom ljeta na današnji dan 13 kolovoz 1991. obavljena (izvršena) prva razmjena ratnih zarobljenika, te je i ona razlog zašto danas 13.kolovoza 2024. obilježavamo Dan sjećanja na zatočene i nestale tijekom Domovinskog rata. U Tepljuhu kod Drniša u noći s 13. na 14. kolovoza slobodu su dočekala 54 hrvatska vojnika i policajca koji su bili zatočeni na kninskom području. Na prostoru Knina tijekom Domovinskog rata bilo nekoliko aktivnih logora: Kula, Stara Bolnica, Vojarna i logor Golubić, te više manjih logora kroz koje je prošlo više od tisuću zatočenika. Među onima koji današnji dan slave kao drugi rođendan bili su i hrvatski policajci zarobljeni 26. lipnja 1991. u Policijskoj postaji Glina, danas povodom obljetnice i kroz druženje dečki su se prisjetili svojih krvavih, mučnih i nepodnošljivo teških dana u milosti ili bolje rečeno u nemilosti terorističkih bandi u Stara bolnica Knin koja je tih dana za njih u stvari bila koncentracijski Logor: „Što su sve proživljavali hrvatski logoraši, u Kninu i drugdje, nije lijepo spominjati i teško je opisati. Prvi kninski zatočenici najviše su ponižavani i mučeni u staroj kninskoj bolnici cijeloga srpnja 1991. Upravo u to vrijeme ondje je od teškog premlaćivanja izdahnuo Ivica Knez iz Benkovca. Njega se smatra prvim ubijenim hrvatskim logorašem. Živi se logoraši s poštovanjem sjećaju svojih mrtvih suboraca, ne mrze nikoga i nažalost ne nadaju se pravdi. Neka zato ova stijena, ovaj spomenik, bude opomena da sloboda nema cijene te podsjetnik da su logoraši puno dali za slobodu neovisne nam Republike Hrvatske.“
