Svjetlo u tami koje se ne gasi: Počast žrtvama jame Jazovke

Svjetlo u tami koje se ne gasi: Počast žrtvama jame Jazovke

Ispred Oltara domovine, pokraj samog stratišta jame Jazovke kod Sošica, ponovno smo se okupili kako bismo odali počast onima koji su na ovom mjestu završili svoj zemaljski put. Ovo tradicionalno i važno hodočašće organizirala je naša udruga BCDR na čelu s predsjednikom Đurom Knezičićem. Od trenutka kada je ova strašna grobnica otkrivena 1989. godine, već trideset i šesti put dolazimo na ovo mjesto tuge, ali i ponosa, čuvajući spomen na ljude čiji su životi ugašeni u neshvatljivim mukama.

Ovaj monstruozni zločin, koji se događao od siječnja 1943. pa sve do kraja lipnja 1945. godine, desetljećima je bio prešućivan. Ljudi su ovdje, živi ili polumrtvi, bacani u tminu jame kako bi skončali u najstrašnijim patnjama. Ipak, njihova žrtva nije bila uzaludna. Kroz mračne godine komunizma, upravo su oni bili naša nit vodilja i svjetlo koje nam je pokazivalo koliko vrijedi sloboda. Bez te i takve žrtve, teško da bismo danas imali slobodnu i neovisnu hrvatsku državu. Povijest nas obvezuje da pamtimo i nikada ne zaboravamo, dok nas naša katolička vjera uči da ne mrzimo, već da imamo snage oprostiti ako se zločinac iskreno pokaje i zatraži oprost. Vjerujemo da to od nas traže i sami naši mučenici.

Bolna rana Jazovke dugo je razdirala naš narod, a posmrtni ostaci žrtava nalazili su se u utrobi zemlje sve dok Ministarstvo hrvatskih branitelja, pod vodstvom ministra Tome Medveda, nije preuzelo sudbinu ovog stratišta u svoje ruke. Okupivši predan tim stručnjaka, u tišini i bez medijske pompe, već 2020. godine uspješno je izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka 814 osoba. Samo nekoliko godina nakon toga osmišljeno je dostojno spomen-obilježje, a Ministarstvo je prošle godine organiziralo i dostojanstven konačni ukop žrtava.

Sada je red na nama. Naša je sveta dužnost dokazati da smo dostojni nasljednici njihove žrtve. Možemo to učiniti tako da pod vodstvom naše udruge barem jednom u godini dođemo na ovo mjesto, pomolimo se, položimo cvijeće i zapalimo svijeće. Kada u jesen stignu Svi sveti, svi odlazimo na grobove svojih najmilijih. Za žrtve Jazovke, ovaj ljetni dan susreta je njihov dan Svih svetih. Ako dođemo i pomolimo se, siguran sam da se oni raduju našem dolasku i da se u toj tišini mole s nama – mi za njih, a oni s neba za nas. To je istinska vjera, to je ljubav i to je vječno poštovanje koje im dugujemo.