Dana 22. kolovoza 2026. godine, mi iz udruge BCDR, uz ostale prisutne, sudjelovali smo na svetoj misi zadušnici ispred Spomen-crkve Muke Isusove u Donjem Maclju.
Galerija fotografija na BCDR Facebook
Misa je služena za 500 hrvatskih žrtava poratnoga komunističkog nasilja čiji su posmrtni ostaci preuzeti iz Republike Slovenije te su konačno, nakon dugih osam desetljeća, vraćeni kući, u našu Lijepu Našu. Vraćeni su kako bi im napokon bilo vraćeno ljudsko dostojanstvo i kako bi konačno mogli počivati u miru. Ovaj dostojanstveni ispraćaj održan je uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma – u čvrstoj vjeri i molitvi da se takvi strašni zločini više nikada ne ponove.
Svetu misu zadušnicu i posljednji ispraćaj predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, monsinjor Jure Bogdan. U svojoj je potresnoj propovijedi istaknuo kako suhe kosti naših sunarodnjaka i drugih nevinih ljudi polagano i nezaustavljivo „izranjaju iz podzemlja, izlaze na vidjelo, nijemo progovaraju, postavljaju pitanja i traže odgovore”. Naglasio je kako duboko raduje činjenica da ti ljudi napokon ostvaruju svoje temeljno pravo – pravo na grob, molitveni spomen i dostojanstvo koje im je predugo bilo uskraćeno.
Nakon svete mise okupljenima se obratio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. S dubokim poštovanjem prema žrtvi, započeo je svoje obraćanje vidno potresen, s glasom i u očima punim tuge i iskrenih emocija. Podsjetio nas je sve zajedno kako završetak Drugog svjetskog rata za tisuće hrvatskih vojnika i civila nije donio željeni mir, već početak strašnog Križnog puta. Zarobljenici su vođeni kroz Sloveniju i Hrvatsku, a brojna stratišta postala su skrivena rudarska okna, rovovi, jame i šume. Istaknuo je kako su obitelji desetljećima bile prisiljene šutjeti o svojoj patnji, no da tragovi tih stradanja danas ponovno izlaze na vidjelo te da se sama istina nalazi upravo u tim posmrtnim ostacima.
– Danas prekidamo čekanje koje je trajalo punih 81 godinu. Pravo na grob je osnovno ljudsko pravo, a pravo obitelji i cijelog naroda da znaju gdje počivaju njihovi mrtvi jest civilizacijska obveza svake uređene države – poručio je Tomo Medved.
Izuzetno je snažno i lijepo govorio vojni ordinarij monsinjor Jure Bogdan, a jednako je snažno govorio i ministar Tomo Medved o tome kako završetak Drugoga svjetskog rata za tisuće hrvatskih vojnika i civila nije značio mir, nego početak Križnog puta. Zarobljenici su prolazili kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu pa sve do samog juga Makedonije. Umjesto povratka svojim domovima i svojim najmilijima, dogodilo se nešto sasvim drugo – nešto što čovjek zdravog razuma uopće ne može niti zamisliti. Tadašnji pobjednici nisu imali ni trunke milosti niti želje za dokazivanjem krivnje; nisu održali niti pro forme kakva suđenja kako bi imali barem nekakvo opravdanje za to što čine.
Znamo i učili su nas o mnogim strašnim zločinima fašizma i nacizma, ali ono što su u stanju bili učiniti i što su učinili komunisti – pred time bi se i nacisti i fašisti mogli sramiti i sakriti u mišju rupu! Grozno je uopće i pomisliti kakvi su to mozgovi i kakvi ljudi mogli osmisliti i počiniti takve zvjerske zločine. I kada danas slušam pojedince kako pravdaju i hvale taj bezdušni režim, odmah mi padne na pamet strašna misao: što bi ti današnji sljedbenici tog vremena bili u stanju učiniti nama i svakome drugome tko ne razmišlja kao oni i tko nije na njihovoj strani.