Kata Šoljić, žena koja na poseban način simbolizira žrtvu svih majki čija su djeca nastradala u Domovinskom ratu, preminula je u dubokoj starosti, 8. srpnja 2008. Kata Šoljić rođena je 1922. u Vukšiću Donjem, kod Brčkog, a ratne tragedije obilježile su generacije obitelji Šoljić. U Drugom svjetskom ratu izgubila je brata i tri polubrata koji su strijeljani. U Domovinskom ratu život za slobodu Hrvatske i obranu grada Vukovara položila su sva četiri njezina sina: Niko, Ivo, Mijo i Mate Šoljić.
Dana 07.07.2022.g. u 18:30h prisustvovali smo na Svetoj misi povodom 14. obljetnice smrti Vukovarske “MAJKE HRABROSTI”” KATE ŠOLJIĆ. Sveta misa održala se u crkvi Uzvisenja Marije Djevice u Stenjevcu kao i svake godine. Prije Svete mise u 18h položili smo vijence i zapalili svijece poginulim braniteljima iz Domovinskog rata…
„Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi. A od rata se ne može očekivati nešto drugo nego smrt.“
U Domovinskom ratu izgubila je četvoricu sinova koji su branili Vukovar, ali nikoga nije mrzila, unatoč srcu punom boli. Kata Šoljić bila je osoba nevjerojatne snage i karaktera i zauvijek će ostati jedan simbola od Domovinskog rata, tihi šapat svih roditelja čija su djeca istrgnuta iz njihova naručja.
Tragedija Kate Šoljić nastavila se i nakon rata jer je prošlo 12 godina, sve dok tijelo sina Nike, nije posljednje pronađeno u grobnici kod Srijemske Mitrovice. Njegovo tijelo pronađeno je gotovo slučajno jer nije položeno u masovnu grobnicu već je nakon mučenja pokopan u zabačenoj, neoznačenoj grobnici. Iako je ostala bez sva četiri sina, gospođa Šoljić nije klonula duhom već je naprotiv u javnosti pozivala na mir i staloženo objašnjavala kako njezini sinovi nisu poginuli uzalud. Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je Katu Šoljić za osobite zasluge u promicanju moralnih i društvenih vrijednosti, a od udruge branitelja invalida i udovica Domovinskog rata primila je nagradu Junakinje Domovinskog rata. Za života su ju zbog obiteljske tragedije i hrabrog držanja mediji prozvali „majka hrabrost“, no vremenom je priča o Kati Šoljić postala dio svojevrsne kolektivne amnezije na sjećanje o tragedijama hrvatskih obitelji nastradalih u Domovinskom ratu.
