Autorica je ovu knjigu posvetila sestrama milosrdnicama kao izraz zahvalnosti za sve što čine za hrvatski narod na području zdravstva, školstva, brige za siromašne i napuštene, a napose zahvalnosti za goleme žrtve i mučeništva što su ih sestre podnijele u svom dobrotvornom djelovanju.
Knjiga profesorice Nevnek Nekić pod nazivom “Naša klecala i baklje” predstavljena je u četvrtak 30. lipnja 2022. godine u 19 sati u športskoj dvorani sestara milordnica u Varšavskoj ulici 19 u Zagrebu. Program se sastojao od uvodne glazbe Šime Marovića, pozdrava voditeljice programa s. M. Benedikte Krapić, govora Mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, završnog govora vrhovne poglavarice s. Miroslave Bradica i predstavljanje knjige autorice.
Strašna patnja dolazi poslije Drugoga svjetskog rata kada na vlast dolaze komunisti. Nema sumnje da je Crkva računala s tim da će bezbožni komunizam donijeti dosta zla, ali ni Crkva nije očekivala da će tog zla biti baš toliko.
Sestre su uglavnom ubijane bez suđenja, ili su optužnica i presuda napisane nakon što su sestre pogubljene. Optužnice su bile pune izmišljotina a uvijek je stajala ona glavna: “suradnja s neprijateljem”.
Koliko je komunistička vlast bila licemjerna govori i podatak da su sestre milosrdnice, koje su protjerane iz svih bolnica u Hrvatskoj, od Srba pozvane da rade u bolnicama u Beogradu i drugim mjestima Jugoslavije.
Ante Deur, napisao je osvrt:
Čast mi je bila odazvati se pozivu i sudjelovati, kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, na predstavljanju knjige „Naša klecala i baklje” o sestri Žarki Ivasić i šest njezinih susestara mučenica, koje autorica Nevenke Nekić naziva „sedam bijelih ljiljana”.
Komunistička ideologija imala je za cilj likvidirati Boga iz života ljudi i zatrti vjeru u njega, a jedna od tolikih nevinih žrtava bila je i s. Žarka i šest njezinih susestara. Tijekom komunističkog režima ubijeno je oko 700 svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca. A deseterostruko i više njih prošli su različite torture i robovali u mnogim zatvorima. Uz osudu bilo koje osobe, uvijek je bila i presuda da se konfiscira sva njezina imovina. Bio je to i jedan od glavnih ciljeva komunističkog režima: prisvojiti i opljačkati. I milosrdnicama je oduzeta sva imovina (bolnice, škole, vrtići, domovi, a i mnogi samostani u kojima su živjele) i onemogućeno im je svako karitativno djelovanje. Potom su slijedili jezivi progoni sestara. Više njih osuđeno je na smrt, a veliki broj prošao je zatvore sa zvjerskim torturama.
