BCDR na Dan hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Daruvara, Spomen dan MUP-a RH

Prisjećamo se hrabrosti malobrojnih policajaca i dragovoljaca u obrani Policijske postaje i središta grada, kao i nasilno odvedenih na današnji dan Marijana Petrovečkog, Darka Petrovickog, Damira Rambouseka i Bogumila Dostala, prvih dragovoljca pričuvnog sastava policije Policijske postaje Daruvar.

Naime, 18/19. kolovoza 1991. godine malobrojni pripadnici Policijske postaje Daruvar obranili su Policijsku postaju Daruvar kao i središte grada, a tada su nasilno odvedeni Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki, Damir Rambousek i Bogumila Dostala, prvi dragovoljci pričuvnog sastava Policijske postaje Daruvar. Njihova tijela nisu nikada pronađena i danas se vode kao nestali. Pobunjeni milicajci srpske nacionalnosti napustili su policijsku postaju, te zajedno s odmetnutim srbočetnicima iz pješačkog i minobacačkog oružja napali uži dio grada oko autobusnog, željezničkog kolodvora i gradske tržnice u namjeri da zauzmu policijsku stanicu. Tom prilikom zarobljavaju policajce koje odvode na okupirano područje u mjesto Bijela. 

Statutom Grada Daruvar, 18. 08. je proglašen Danom hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Daruvara, a Odlukom ministra MUP-a RH, ovaj dan proglašen je i “Spomen dan MUP-a RH”.

Odlukom predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH, gospođe Kolinde Grabar Kitarović, Policijska postaja Daruvar odlikovana je odličjem “Red Nikole Šubića Zrinskog” za “junački čin” u Domovinskom ratu.

Stoga su ispred Policijske postaje Daruvar kod spomen ploče poginulih i nestalih od nazočnih delegacija i pojedinaca zapaljene svijeće i odana počast.

Potom se u koloni krenulo prema Parku grofa Jankovića, Spomen obilježja poginulim i nestalim pripadnicima Policijske postaje Daruvar.

BCDR u Kninu povodom 28. obljetnice Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i VRO „Oluja“

Moje viđenje i doživljaj 5. kolovoza 2023. godine u Kninu, povodom 28. obljetnice Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, VRO „Oluja“ (Đuro Knezičić).

Nisam dobio nikakav poziv, ali u Knin i ne idem zbog onih koji sjede u prvim redovima. Idem zbog onih koji su nam osigurali slobodu. Idem jer sam ponosan na njih i ponosan na sebe jer sam imao čast živjeti u velikom vremenu koje su naši preci mogli samo sanjati, a mi smo imali tu privilegiju ostvariti višestoljetni san našeg naroda.

Misu u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta predvodio je Vojni biskup u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, kojom je koncelebriralo odabrano svećenstvo po pravilima unutar crkvene hijerahije i održavanja Krovne mise koncelebrirali su: umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, svećenici Vojnog ordinarijata i drugi svećenici odabrani kako i priliči .

Prije početka mise okupljene je pozdravio biskup Bogdan, prenijevši čestitke za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja šibenskog biskupa Tomislava Rogića i dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića koji s mladima iz Hrvatske sudjeluju na Svjetskom danu mladih u Portugalu.

Po završetku sv. Mise fratar Josip Gotovac uzeo si je za pravo održati govor u kojem je izrazio svoje mišljenje što vjerojatno odgovara i manjem dijelu naroda, što smatran nekorektnim pa čak i neumjesnim jer tim svojim govorom, povrijedio dostojanstvo poginulih branitelja i nas koji ne dijelimo njegovo mišljenje.

Želio bih da proslava ‘Oluje’ bude spontano svenarodno veselje bez ikakvih velikih ograda i podijeljenosti“, kazao je između ostalog fra Josip.

Ovo su ključne riječi koje su me potaknule na razmišljanje kako se već sa oltara poručuje da se trebamo prikloniti jednoj skupini i da nema mjesta drugačijem stavu.

Jasno je da je nadalje želio reći kako treba ukinuti državne protokole, to jest obilježavanje na državnom nivou i kako nitko ne bi trebao kontrolirati ulazak u Knin. Pitam se, u što bi se to onda pretvorilo ? Što to znači, da predstavnici državne vlasti pa tako i protokoli nisu potrebni, nego da se trebamo spontano okupljati i obilježavati, a da iza toga ne treba stajati država a onda ni Crkva? Da nikakve sankcije ni zakoni ne trebaju postojati, nego ćemo se osloniti na “svetost” baš svakog branitelja, njegovu nakanu i namjeru bez ispita savjesti i neke kontrole ?

Siguran sam da bi takva „Oluja“ trajala kraće nego bljesak munje kada bi svatko vukao na svoju stranu !

Fra Josip je s oltara upozorio da u isto vrijeme ponosa na slavnu pobjedu u „Oluji“ nije lijepo što se događa na proslavi ovoga dana. Mnogo je onih koji dođu, ali moraju ostati iza prepreke, i pozvao da se prekine ta praksa jer su nam upravo branitelji omogućili da se slavi ovaj dan, prozivajući državu i institucije jer su se trudile sankcionirati incident koji se dogodio na ulazu u grad.


Jako me je razočaralo to što su neki govorili kako im je netko branio da dođu, što nije točno! Nadalje, oni koji su bili u Kninu, nisu se udostojili doći na sv. misu, a neki se nisu udostojili niti prisustvovati nekoliko minuta kako bi poslušali imena onih koji su poginuli u akciji VRO Oluja, za nas, za Hrvatsku !
Ako im je bilo teško stajati pod šatorom gdje im je bilo „zabranjeno doći“, zašto nisu došli na sv. misu…, zar im je i crkva postavila prepreke ???

Iako svatko ima pravo obilježavati današnji dan na svoj način što ne dvojim ali se pitam da li poštujemo autoritete? Jesmo li žrtvu stavili ispred sebe ili smo zaglavili u svojoj oholosti, egoizmu i narcisoidnosti, gurajući neke prošle idologije koje su već svima ofucane, a sebe stavili na prvo mjesto kada ne priliči? Ujedno, lupali se u prsa u birtiji, umjesto da su bili dio protokola i sudjelovali na sv. misi. Što je to bilo važnije od toga ?

Nekada sam oprezno gledao u smjeru onih sa druge strane, znajući gdje su neprijatelji. Danas strahujem više od onih u vlastitim redovima koji su u potpunosti izgubili kompas nanoseći veliku štetu novijoj hrvatskoj povijesti i identitetu.

Đuro Knezičić

U Dalju obilježena 32. godišnjica pogibije hrvatskih branitelja, Policija je tada bila jedina organizirana snaga koja je mogla pružiti otpor agresoru

Polaganjem vijenaca u utorak je u Dalju obilježena 32. obljetnica pogibije 39 hrvatskih branitelja stradalih u napadu na Policijsku postaju Dalj.

Program obilježavanja započeo je puštanjem vijenaca u Dunav a nastavljen je polaganjem vijenaca kod Spomen obilježja u Vinariji Erdut.

Izaslanstva Vlade i policije zapalila su svijeće i pustila vijence u Dunav u znak sjećanja na pogibiju 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite.

Svijeće su upaljene i pred spomenikom poginulim mještanima Aljmaša 1991. te je pušten vijenac iz policijskog plovila u Dunav kod Aljmaša u spomen na prognano stanovništvo Aljmaša, Dalja i Erduta.

Izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, državna tajnica Irena Petrijevčanin istaknula je kako se u začecima rata, na današnji dan prije 32 godine u Dalju, dogodio jedan od tragičnijih događaja Domovinskog rata.

„Ljudi koji su preživjeli ovaj šlep i ove događaje, koji su izgubili svoje bližnje i preko noći izgubili sve što imaju, i dalje imaju živu traumu. To je nešto što se ne zaboravlja. Neki imaju i dvostruku bol jer nije otkriveno gdje su njihovi nestali. I osobno dobro pamtim ovaj šlep na kojem sam i sama bila“, rekla je državna tajnica Petrijevčanin.

Glavni ravnatelj policije Nikola Milina istaknuo je da je policija tada bila jedina organizirana snaga koja je mogla pružiti otpor agresoru.

„Policija je tada bila jedina organizirana snaga koja je mogla pružiti otpor agresoru. Naši policajci su pokazali iznimnu hrabrost, požrtvovanost, odbili su predaju i dali svoje živote za Domovinu. Danas se sjećamo svih 765 poginulih i 22 nestalih hrvatskih redarstvenika“, rekao je glavni ravnatelj policije.

Pred Spomen-obilježjem hrvatskim braniteljima, počast poginulima odali su članovi obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja, izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, državna tajnica dr.sc. Irena Petrijevčanin, izaslanik ministra hrvatskih branitelja Špiro Janović, izaslanik ministra obrane umirovljeni general-bojnik Željko Živanović, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece, načelnik Postaje granične policije Dalj Saša Rebolj, izaslanici ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite Zvonko Grgec i Stjepan Draganić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj don Marko Medo, zapovjednik zapovjedništva za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan brigadni general Željko Ljubas, župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić i zamjenik gradonačelnika Osijeka Dragan Vulin, saborski zastupnik Goran Ivanović te mnogi drugi uzvanici.

Nakon komemoracije u Crkvi svetog Josipa u Dalju, održana je sveta misa za poginule branitelje. Misu je predvodio don Marko Medo.

Ove godine održana je i Memorijalna utrka Dalj ’91. na kojoj su sudjelovali policijski službenici, vojnici i pripadnici civilne zaštite, a na igralištu Osnovne škole Dalj odigran je i tradicionalni malonogometni Memorijalni turnir Dalj ’91 u kojem su pobjedu odnijeli djelatnici PGP Dalj.

Sudionicima Memorijalne utrke Dalj ’91. zahvalnice je uručio glavni ravnatelj policije Nikola Milina dok je najuspješnijim ekipama tradicionalnog malonogometnog Memorijalnog turnira Dalj ’91. pehare uručila izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova državna tajnica Irena Petrijevčanin.

Napad na šire područje Dalja i Erduta te prodor u Dalj izvele su 1. kolovoza 1991. jedinice 51. motorizirane brigade JNA s pridruženim jedinicama teritorijalne obrane. Branitelji su odbili ultimatum za bezuvjetnu predaju pa je borba trajala dok ispaljeni tenkovski projektil nije pogodio policijsku postaju i potpuno je uništio.

Foto: PRESS PU osječko-baranjska

Predsjednik Udruge Braniteljski centar za društveni razvoj (BCDR) Đuro Knezičić uoči obljetnice u Dalju odao počast poginulim suborcima

U današnjim vremenima vrlo je važno za naš hrvatski narod da se sjećamo onih koji su svoje živote položili u obrambenom Domovinskom ratu da bi svi danas uživali slobodu u našoj demokratskoj državi Hrvatskoj. Ta sloboda je plaćena krvlju, hrabrošću i požrtvovnosti naših hrvatskih branitelja.

Tako smo popratili Udrugu Braniteljski centar za društveni razvoj (BCDR) i njihovog predsjednika, hrvatskog branitelja Đuru Knezičića koji je uoči 32. obljetnice pogibije 39 hrvatskih branitelja stradalih u napadu na Policijsku postaju Dalj, u Đakovu i Gašincima gdje je on osobno prošao svoj ratni put u oslobađanju hrvatskog naroda od srpskog terorističkog agresora, položio je vijence i zapalio svijeće za poginule suborce, prijatelje. Knezičić nam govori da su devetorica bila ranjena a poginula su mu dvojica kolega Branko Sabljo i Marko Poplašen. Đuro je tada bio u pričuvi kako nam kaže,  jer tada bez oružja nisi mogao braniti svoju Domovinu i aktivno pristupiti ZNG-u. Satniji Zbora narodne garde (ZNG) Đakovo kojom je zapovjedao pokojni Božo Blažević.

Obilježavanje 32. obljetnice pogibije hrvatskih branitelja u Dalju ima veliku važnost u sjećanju i odavanju počasti poginulim herojima. Bitno je odati počast onima koji su žrtvovali svoje živote na dužnosti, braneći svoju domovinu i boreći se za slobodu. Sjećanje na njihovu hrabrost i nesebičnost ne samo da odaje počast njihovom sjećanju, već služi i kao podsjetnik na žrtve koje su podnijeli svi veterani.

Bitka u Dalju ima povijesno značenje u Domovinskom ratu. Dogodilo se to 1991. godine kada su hrvatske snage bile angažirane u žestokoj borbi protiv srpskih paravojnih skupina. Bitka je bila dio većeg sukoba za hrvatsku neovisnost i označila je ključni trenutak u povijesti zemlje. Razumijevanje povijesne pozadine bitke pomaže kontekstualizirati žrtvu i hrabrost veterana koji su izgubili živote u Dalju.

Ovi događaji također pružaju priliku zajednici da izrazi zahvalnost i podršku obiteljima poginulih branitelja.

Pogibija hrvatskih branitelja u Dalju snažno podsjeća na važnost sjećanja i odavanja počasti poginulim herojima. Povijesna pozadina bitke u Dalju ističe žrtve koje su ti hrabri pojedinci podnijeli u borbi za hrvatsku neovisnost. Događaji i svečanosti organizirani u spomen na ovu obljetnicu ne samo da odaju počast poginulim braniteljima, već također pružaju priliku zajednici da se okupi i razmisli o značaju njihove žrtve. Prisjećanjem i odavanjem počasti ovim herojima osiguravamo da njihova ostavština živi i da njihov doprinos povijesti naše nacije nikada ne bude zaboravljen.

Organizatori pozivaju branitelje i građane na proslavu 28. obljetnice VRO Oluja: Izvjesimo zastave na svojim domovima u znak ponosa i zahvale hrvatskim braniteljima

Organizacijski odbor za obilježavanje 28. obljetnice Vojno redarstvene operacije Oluja pozvao je u ponedjeljak branitelje i građane da u što većem broju dođu 5. kolovoza na svečanost u Knin.

Središnja svečanost Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 28. obljetnice Vojno redarstvene operacije Oluja održat će se na nogometnom stadionu u Kninu, s početkom u 9.40 sati, predajom prijavka predsjedniku Republike Zoranu Mlanoviću, rekao je predsjednik Organizacijskog odbora državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić.

Uslijedit će podizanje hrvatske zastave na Kninskoj tvrđavi i čitanje povjesnice te imena poginulih i umrlih.

Na središnjoj svečanosti predviđena su obraćanja premijera Andreja Plenkovića, predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića.

U sklopu glavne svečanosti prelet će obaviti MIG-ovi, kao i helikopteri MORH-a i MUP-a. Akrobatska skupina “Krila oluje” izvest će svoj program. Sveta misa u kninskoj crkvi bit će u 11.55 sati.

Nekić je izvijestio da organizatori prate meteorološke prognoze koje nisu najpovoljnije za 5. kolovoza, pa će se u srijedu, ili u četvrtak, odlučiti o prilagodbi aktivnosti.

Ministarstvo hrvatskih branitelja i ove je godine osiguralo prigodne majice koje se dijele hrvatskim braniteljima i udrugama iz Domovinskog rata te pozivaju hrvatske branitelje da na Dan pobjede ponosno nose te majice te da i na taj način pokažu hrvatsko zajedništvo u Kninu i diljem domovine.

Selo Borićevac zauzima značajno mjesto u povijesti našeg naroda, jer obilježava 82. obljetnicu stradanja njegovih hrabrih mještana

Izaslanstvo Udruge Braniteljski centar za društveni razvoj sudjelovalo je na komemoraciji civilnim žrtvama ustanka 27. srpnja 1941. u ličkom selu Boričevcu, u Općini Donji Lapac povodom 82. godišnjice stradanja Hrvata u Drugom svjetskom ratu.

Sveta misa je služena u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije, a posebno za one iz roda Ivezića.

Predsjednik Udruge Braniteljski centar za društveni razvoj (BCDR) Đuro Knezičić nakon mise poveo je pjesmu našoj Domovini, a nakon toga uslijedili su govori izaslanika te se poslije svete mise formirala kolona Hrvata i Hrvatica koja je stupala sve do groba posmrtno pokopanih žrtava iz roda Ivezića ponad crkve u kojoj su sudjelovale brojne udruge sa svojim stjegovima iz obrambenog Domovinskog rata.

Naime, u grobnici su položeni ostaci 24 ekshumirane žrtve od kojih je najmlađa žrtva po imenu Jakov imala samo 3 godine a najstarija Boja Ivezić 79 godina. Osim toga u grobnici se nalaze 4 neidentificirane žrtve kao i 9 žrtava koje potražuju obitelji i Uprava za zatočene i nestale RH.

Molitvu kod grobnice Ivezićevih predvodio je župnik Igor Lulić, a nakon blagoslova vijence su položili najbliža rodbina pobijenih Ivezića.  Nakon paljenja svijeća i polaganja cvijeća na grobu uputili su se kod spomen obilježja za sve žrtve Boričevca kojeg je podigla Republika Hrvatska 2017. godine, na inicijativu Ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, uprave za zatočene i nestale ministarstva hrvatskih branitelja. Uz državne počasti vijenac su položili državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić i ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, saborska zastupnica Anita Pocrnić Radošević u ime Hrvatskog sabora, u ime BCDR-a Đuro Knezičić sa svojim kolegama iz braniteljskih udruga.

Selo Borićevac zauzima značajno mjesto u povijesti našeg naroda, jer obilježava 82. obljetnicu stradanja njegovih hrabrih mještana. Ovo malo, ali otporno selo, smješteno u srcu naše zemlje, ima bogatu povijesnu pozadinu koja je oblikovala njegovu kulturnu i arhitektonsku baštinu.

Događaji koji su doveli do stradanja Borićevca bili su obilježeni političkim napetostima i sukobima u regiji, a mještani su odigrali presudnu ulogu u pokretima otpora protiv okupacijskih snaga. Borićevačko mučeništvo danas se obilježava svake godine, što je ostavilo trajni trag u lokalnoj zajednici i cijelom narodu.

BCDR na izložbi „Nezaborav i slike rata OKOM KAMERE“

Pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja i u organizaciji Hrvatske zajednica udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata, 21. lipnja 2023. godine u 10:00 sati otvorena je izložba „Nezaborav i slike rata OKOM KAMERE“ u Galeriji specijalne policije, Trg žrtava fašizma 1, Zagreb.

Izložba sadržava 30 fotografija sljedećih autora: Željka Gašparević, Zlatka Kalle, Damira Kalogjera, Antuna Maračić, Gorana Pavelić,
i poginulih snimatelja: Žarka Kaić, Gorana Lederer, Tihomira Tunuković, Pave Urban.
Uime organizatora nazočne je pozdravila predsjednica Hrvatska zajednica udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Lucija Kober, istaknuvši da je ova izložba jedan od načina kako se borimo protiv zaborava i da se ne zaborave žrtve.

Uime pokrovitelja izložbe otvorenju je nazočio državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović, izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba Vesna Helfrih, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, gđa. Đurđa Tunuković majka poginulog snimatelja Tihomira Tunukovića, gđa.

Lidija Kaić, udovica poginulog snimatelja Žarka Kaića i gđa. Ana Lederer udovica poginulog snimatelja Gorana Lederer, te brojni predstavnici stradalničkih i braniteljskih udruga. U sklopu otvorenja Izložbe nastupila je Policijska klapa Sv. Mihovil i sopranistica Valentina Mekovec Gabud.

BCDR na predavanju “Značaj vojne operacije Lipanjske zore 1992”

U organizaciji Zavičajne zajednice Široki Brijeg Zagreb u velikoj dvorani ZZŠB na adresi Ilica 43/1 u Zagrebu 29. lipnja u večernjim satima je održano predavanje “Značaj vojne operacije Lipanjske zore 1992.“. Predavanje su održali brigadir Radmilo Jasak iz Ministarstva obrane Republike Hrvatske i povjesničar doc.dr.sc. Hrvoje Mandić sa Sveučilišta u Zagrebu.

U svom izlaganju Mandić je rekao da je pobjeda Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na prvim slobodnim višestranačkim izborima u travnju 1990. aktivirala miješanje oružanih snaga Socijalističke federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u sprečavanje procesa osamostaljivanja Republike Hrvatske. JNA je 23. svibnja 1990. oduzela oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske i pohranila ga u svoja skladišta. Oduzimanje oružja TO pratile su organizacijsko-ustrojbene promjene u 1. i 5. vojnoj oblasti i Vojnopomorskoj oblasti. U 1. vojnoj oblasti 10. motorizirana brigada u Mostaru prevedena je iz “B” u “A” klasifikaciju, u kojem je najznačajniji čin bila ugradnja oklopne i mehanizirane bojne u njezin sastav po “A” klasifikaciji. Početkom travnja 1991. na kolegiju Sekretarijata za narodnu obranu dogovoren je razmještaj dijela postrojbi prema zapadu. Opširnije

Na predavanju su bili nazočni i gosti generali Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, general-bojnik Zlatan Mijo Jelić, general-bojnik Nedjeljko Obradović i brigadni general Miro Andrić.

Nakon predavanja vodstvo ZZŠB organiziralo je prigodno druženje u prostorijama zajednice za sve uzvanike.

BCDR na predstavljanju knjige „Ako padne Petrinja, past će Beograd“

Na Zagrebačkom velesajmu predstavljena je u utorak 27. lipnja knjiga sjećanja pokojnoga general-pukovnika Ivana Basarca „Ako padne Petrinja, past će Beograd“. Naslov je intrigantan, iako nije u izravnoj vezi sa sadržajem, ali pruža nov pogled na jedan dio operacije Oluja – tzv. prvu petrinjsku fazu – koja, čini se, još nije završno objašnjena, jer se javljaju i nove interpretacije. Ili jest objašnjena, a ova knjiga tek je posmrtno opravdanje i pokušaj samoga Basarca, odnosno njegova sina Gorana, kako bi ga opravdao i događaje prikazao onako kako ih je otac Ivan neposredno doživio i kasnije zapisao, a sin Goran pripremio za knjigu koja je interesantno štivo.

Zanimanje je bilo prilično veliko. Više od 100 ljudi, ali ono što je najintrigantnije su nastupi policijskoga generala Mladena Markača koji je oslobođen u Haagu i general-pukovnika Mladena Kruljca.

Zahvaljujući Markaču (Kruljac nije u to ulazio) govorilo se i o razlikama, pa i sukobima u generalskom vrhu pri planiranju i izvođenju akcija Bljesak i Oluja. U vojsci su postojale dvije frakcije: Bobetkova i Červenkova. Markač i Basarac bili su na Bobetkovoj strani. Dio generalskoga vrha smatrao je kako Červenko nije dovoljno operativno osposobljen. Markač je također govorio i što se događalo kada je Tuđman smjenjivao generala Tusa i za načelnika glavnog stožera postavljao Bobetka.

Šušak nije podnosio Bobetka, a Červenko nije prihvaćao Basarca. Markač je tvrdio kako Tuđman nije smijenio Bobetka nego je Bobetko dao ostavku kada je shvatio da je izgubio Tuđmanovo povjerenje. Tako se predstavljanje Basarčeve knjige – za kojeg je general Kruljac ustvrdio da je bio „tvrd, žestok i nepovjerljiv“ – pretvorilo u još zanimljiviju priču. Inače, Basarac je bio potpukovnik u bivšoj JNA i u srpnju 1991. prebjegao je u HV.

Po verziji, dosad opće prihvaćenoj, zbog zastoja i velikih gubitaka u ljudstvu i tehnici, general Basarac doveo je u pitanje provedbu Oluje, pa je predsjednik Tuđman odlučio da se iz Đakova žurno premjesti general-pukovnik Petar Stipetić. Po dolasku Stipetić je odmah uspostavio učinkovito vođenje i zapovijedanje, što je dovelo do kapitulacije pukovnika Čede Bulata, zapovjednika korpusa vojske pobunjenih Srba. Basarac da nije Petrinju napao obuhvatno, kako je bilo predviđeno, nego je na grad krenuo izravno u želji da se istakne, što je prouzročilo zastoj i gubitke.

„Basarac je računao na snage koje mu nisu poslane“, objasnio je general Markač. U knjizi Basarac se žestoko obračunava s generalima Tusom, Červenkom, Miljavcem, Vrbancem, Domazet Lošom i Toljem.

Basarca je teret neuspjeha u Petrinji pratio do kraja života. Umro je na zubarskoj stolici 2007. u 61. godini. Bliže sam ga upoznao na utakmicama Dinama još prije Oluje. Kao član Dinamove skupštine i navijač sjedio je do 2000. u loži Maksimir. Kada je došlo do promjena izgubio je tu privilegiju.

Basarca sam poslije neuspjeha u Petrinji, doživio kao melankoličnu osobu, potištenoga i snuždenoga. Kroz razgovor stekao sam dojam kako se bojao haške optužnice. Vjerojatno je pretpostavio kako će poslije pada Bobetka, „nezaštićen i posramljen“ biti izručen Haagu. Umjesto Bobetka, iako nije imao tu težinu ni karijeru. Da će mu neki kolege to smjestiti!

Markačev govor potvrđuje kako je mit o nekom svetom trojstvu Tuđman – Šušak – Bobetko nevjerodostojan i neutemeljen. Bobetko je bio samo poslušan dvojici najvažnijih, poslušniji od generala Tusa, čak i više od toga. Bobetka je Tuđman umirovio 15. srpnja 1995. nešto prije akcije Oluja zbog bolesti, starosne dobi (76 godina) i gubljenja Tuđmanova povjerenja. Tuđman je prestao vjerovati u generalove sposobnosti, kada je noću 30. ožujka 1995. na Vran planini u Bosni i Hercegovini Bobetko izgubio petoricu vojnika koji su se smrznuli u snježnoj mećavi. Bobetko je poslije toga teško prihvaćao zapostavljanje, naslućivao je kraj i počeo je davati nekontrolirane izjave. O tome sam zapitao ministra obrane Šuška 25. svibnja 1995. nekoliko dana prije vojnog mimohoda na Jarunu. Šušak je iznenađujuće izravno kritizirao Bobetka.

Mit o Bobetkovu herojstvu pojačala je izjava kako neće prihvatiti hašku optužnicu ni upućivanje u haški pritvor, po cijenu života, što je moglo značiti da će se prije ubiti nego predati.

Još hrvatski povjesničari nisu napisali ni sažetak gibanja sedamdesetih, a kamo li dubinske biografije najznačajnijih protagonista, pa tako i biografije ličnosti kojih se djelovanje proteže na devedesete. Među njima ni životopis generala Janka Bobetka, kao i njegovo savezništvo s generalom Ivanom Basarcem.

BCDR na 33. Obljetnici križnog puta Sošice jama Jazovka

Pokraj jame Jazovke nedaleko od Sošica na Žumberku misom zadušnicom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast žrtvama koje su partizani ubili tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.

Misu zadušnicu za sve žrtve ubijene i bačene u jamu Jazovka predvodio je mons. Juraj Batelja, u propovijedi je poručio: “Čuvajmo taj spomen i molimo kako za one koji su stradali, tako i za one koji su zaslijepni mržnjom te zločine izvršili.” Također

Mons. Batelja u propovijedi se osvrnuo na riječi evanđelja „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto?’“ (Iv, 14, 2) te upitao vjerujemo li da će Isus svakome koji vjeruje omogućiti boravak u tim stanovima. „Kad god sam dolazio na ovo mjesto, pitao sam se kako će oni koji su ubijeni u Žumberku i žumberačkim mjestima doći do tih stanova“, istaknuo je mons. Batelja.

Prisjetio se i susreta s Mijom Samcem iz njegove rodne župe Slavetić. „Godine 1943. početkom siječnja partizani su, nakon što su ušli u Krašić, izvršili genocid nad preko tri stotine mladih hrvatskih vojnika. Ti su mladići bosi na jako niskoj temperaturi iz Krašića pješice dolazili ovamo gdje su nad ovom jamom u zatiljak bili ubijeni i bačeni“, rekao je propovjednik.

 „Kaže mi gospodin Mijo Samac: ‘Nas je 12 ostalo u tome redu. Tada je na konju došao neki zapovjednik i rekao da se zaustavi’. Da se zaustavi klanje, ubijanje… I odvedoše tih 12 zadnjih vojnika u Sošice jer je iz Slovenije došlo nekoliko ranjenika koje je trebalo zbrinjavati. On se čudnim okolnostima uspio spasiti pa opet otišao u svoju jedinicu i završio na križnom putu. Kod tog čovjeka nikada nisam vidio da je osjećao mržnju ili osvetoljubivost prema onim koji su podizali ruke na nevine ljude jer su branili svoje dvorište, svoje kuće, svoje selo“, naglasio je mons. Batelja.

„Mons. Batelja osvrnuo se i na priče koje kolaju u narodu riječima:

Velečasni, ne vjerujte da je ovdje samo jedna jama. Ovuda, kraj naše kuće, kamioni su noćima i tjednima odvozili ljude iz karlovačkih i zagrebačkih bolnica i zatvora’. Sumnjam da je samo 814 ljudi bilo prevezano. Obveza je svih, a posebno onih koji vode sudbinu naroda, da ispitaju, istraže i vide gdje su ostale žrtve. Jer je, kako kažu stanovnici ovih mjesta, rijeka Kupčina tjednima krvava tekla“, istaknuo je mons. Batelja.“

„Mi živome Bogu, gospodaru života i smrti, preporučujemo kako vjernike laike, tako i ovdje ubijene svećenike te dovezene i ubijene časne sestre koje su u zagrebačkim bolnicama liječile ne samo domobransku vojsku ili pripadnike ustaških jedinica, nego i partizanskih. Kakav je to bila nagrada? Mi bismo danas ovdje mogli zdvajati, ali smo kao kršćani dužni opraštati i moliti kako za one koji su stradali, tako i za one koje su im nanijeli bol, rane i smrt“, istaknuo je.

Stojimo na svetom mjestu oko žrtvenika Gospodnjega, svjesni da je Gospodin naš pastir, naš vođa i njemu želim preporučiti sve one za koje danas molimo, poručio je propovjednik te dodao da svaki put kada dolazi na to mjesto promišlja o svima onima koji su preživjeli. Jedan od njih je, dodao je, Stjepan Brajdić.

Misno slavlje najavio je vlč. Ivan Vučak, kao i na završetku sve nas prisutne podsjetio je riječima:  Tko vjeruje u Boga i svete tajne, taj zna da na zemlji sve prestaje, ali da nebo ostaje, rekao je propovjednik. „I zato mi danas vjerujemo i želimo obnoviti svoju vjeru u Isusa Krista koji reče: ‘Ja sam put, istina i život’. To znači da, hodeći za Isusom, ne hodamo stranputicama života. Da, hodeći za Isusom koji je istina, ne želimo izvrtati stvarnost i utonuti u laž – kako povijesti tako i istine našeg vječnoga života i spasenja.

Na kraju, što je najvažnije, da vjerujemo Isusu, koji je život, da će i nama otvoriti vrata ne samo svojega srca, nego i raja – slave svoga nebeskoga Oca, i da ćemo se jednoga dana sastati tamo sa svima ovima koji su ne samo u ovoj jami ili u ovim žumberačkim jamama, nego prosuti diljem naše Domovine samo zato što su voljeli ovu zemlju i zato što se nisu mogli niti htjeli odreći je“, rekao je. Nakon Mise kratko nam se obratio izaslanik muftije: Aziza dr. Hasanovića, karlovaćki imam: Admir ef. Muhić, koji je također izmolio kratku molitvu za poginule vojnike muslimanske vjeroispovjesti.

Znamo svi da izborom 2016 godine, za ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, Ministarstvo je započelo intenzivno raditi na traženju nestalih osoba iz Drugog Svijetkog rata, tako i svih nestalih hrvatskih branitelja i civila iz Domovinskog rata! Zahvaljujuči ministarstvu hrvatskih branitelja, posebno Upravi za zatočene i nestale kojim rukovodi Ivona Paltrinieri,  2020. godine su iz jame Jazovke ekshumirani ostatci 814 žrtava, koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine, te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. godine. Tako da danas znamo koliko je žrtava bilo u jami. Isto tako znamo da je projektom u završnoj fazi provođenja, znamo da je određena lokacija i oblik spomen obilježja za žrtve iz jame Jazovke. Spomenik će biti postavljen na samom početku staze, koja vodi do brežuljka gdje se nalazi jama. Tako da će polaganjem posmrtnih ostataka i postavljanjem spomenika završiti agonija poubijanih nevinih žrtava!

Po završetku mise i obračanja gostiju započelo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća pokraj jame.

Protokol je predvodio Ispred Udruge HOZ Jazovka, Frano Čirko.

Ispred ministarstva hrvatskih branitelja vjenac su položili Državni tajnik Darko Nekić i Ravnateljica Uprava za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri, te brojni predstavnici udruga iz Drugog sjetkog rata i Udruga branitelja iz domovinskog rata kao i ostalih dužnosnika i građana.

Na žalost protiv zločinaca još nije počeo sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena.

Đuro Knezičić