Danas je u Slavonskom Brodu održan 21. susret sjećanja na poginulu djecu u Domovinskom ratu „Mali križ – velika žrtva“. Organizator susreta je Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, a u sklopu programa susreta služena je sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva. Nakon svete mise uslijedilo je polaganje vijenaca ispred spomenika „Prekinuto djetinjstvo“ gdje su vijence, uz roditelje poginule djece, predstavnike državnog vrha, Brodsko-posavske županije, Policijske uprave brodsko-posavske, političkih udruga i udruga proizišlih iz Domovinskog rata, uime Grada Slavonskog Broda položili zamjenica gradonačelnika Marina Martić Puača i gradski vijećnik Domagoj Aračić.
Tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj poginulo je 402 djece, a u Slavonskom Brodu tijekom ratnih godina živote je izgubilo njih dvadeset i osam.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja nestalim osobama u Domovinskom ratu i na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata, svetom misom u crkvi sv. Filipa i Jakova te prigodnim programom „Naših 30 godina zajedništva u potrazi za najmilijima“ u Vukovaru je obilježena 30. godišnjica rada i djelovanja Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja „Vukovarske majke”.
Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća uputili smo se na sv. Misu u Crkvu sv. Filipa i Jakova koju je predvodio pater Ante Perković. Zatim na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog kod centralnog križa sa vječnim plamenom, gdje smo također položili vijence i zapalili svijeće, nakon čega je fra Ivica Jagodić predvidio molitvu. Na Imanju Goldschmidt, nastavljen je program povodom 30 godišnjice Udruge.
U dvorani se okupio velik broj članova i prijatelja Udruge te je slijedilo obraćanja organizatora.
Dugogodišnjim djelovanjem udruge, mnogim obiteljima je taj angažman donio mir. Pronađeni su njihovi najmiliji i dostojanstveno ukopani. Prije samog završetka okupljanja, predsjednica udruge Manda Patko, uručila je zahvalnice zaslužnim institucijama i pojedincima za dugogodišnju suradnju i doprinos rješavanju pitanja nestalih osoba. Zahvlanice su dodijeljene ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu, ravnateljici uprave za zatočene i nestale Ivoni Paltrinieri i djelatnicima ispostave Istok, kao i Stjepanu Sučiću, Stipi Rimcu, Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar i ravnatelju Krunoslavu Šeremetu te drugim institucijama i pojedincima. Zatim je uslijedilo obraćanje gostiju. Kratko se obratio Kruno Šeremet, Stjepan Sučić i Đuro Knezičić, te je Ljiljana Alvir završila sa porukom koju je naglasila ( istaknula ) kako je na nama zadaća da ustrajemo i neumorno nastavimo tražiti naše nestale i promicati vrijednosti proistekle iz Domovinskog rata. Ustrajno si međusobno pomagati kao i doprinositi zajednici i jačanju kvalitete življenja posebno najtežim stradalnicima, teškim invalidima i posebno roditeljima čija bol je nama nepoznata.
BCDR se odazvao na poziv Ureda za udruge 03. lipnja 2023. godine u 11 sati u želji da se upoznamo sa poviješću udruživanja i međusobnog druženja.
Šetnja se održala 2 i 3. lipnja 2023. u sklopu Dana otvorenih vrata udruga 2023.
Manifestacija Dani otvorenih vrata udruga koju organizira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske godišnji je događaj koji se održava u cijeloj Hrvatskoj s ciljem informiranja javnosti o radu udruga u lokalnoj i široj zajednici. To je prilika da građani sudjeluju u brojnim kreativnim radionicama, predavanjima, predstavama, akcijama, te se upoznaju s različitim društveno korisnim projektima i programima, ali i mogućnostima volontiranja u udrugama.
Povijest udruživanja u Republici Hrvatskoj ima dugu i bogatu tradiciju koja započinje sa srednjovjekovnim bratovštinama koje se mogu smatrati pretečama udruga kakve danas poznajemo. Ipak, procvat udruživanja i civilnoga društva događa se u 19. stoljeću, prvenstveno u Zagrebu gdje uglednici iz društvenog i političkog života osnivaju udruženja s ciljem razvoja grada te pomoći socijalno ugroženim sugrađanima.
U sklopu manifestacije Dani otvorenih vrata udruga 2023. Ured za udruge šestu godinu organizira Šetnju kroz povijest udruživanja u Zagrebu. Šetnjom se želi javnosti približiti bogata povijest djelovanja udruga u Zagrebu koje su značajno doprinijele društveno ekonomskom razvoju, te postavile temelje modernog civilnoga društva. Uz stručno vodstvo, na Šetnji su se obišle neke od najznačajnijih lokacija vezanih za civilno društvo u Zagrebu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Danas, 28. svibnja 2023. godine, okupili smo se u Kranjčevićevoj ulici ispred stadiona NK Zagreb kako bi položili cvijeće i zapalili svijeće, povodom sjećanja na prvu svečanu smotru Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK Zagreb koja se dogodila 28. svibnja 1991.
Bio je to početak stvaranja Hrvatske vojske, koja je izrasla u vrlo kratkom vremenu u silu koja se je uspješno suprostavila i oduprla: JNA, pobunjenim terorističkim skupinama iz redova Srpske manjine u hrvatskoj kao i paravojnim snagama koje su im se pridružile. Združene snage izvršile su brutalnu agresiju na RH u razdoblju od 1991.-1995. sa svrhom uništiti tek osnovane vojne formacije ZNG-e, specijalne postrojbe policije, kao i sve koji se nisu željeli pomiriti sa idejom stvaranja “velike Srbije”.
Dan Hrvatske kopnene vojske obilježava se svake godine, kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve oružane formacije ZNG-a. Zbor narodne garde bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, preteču Hrvatske vojske.Danas je Hrvatska vojska respektabilna sila u sastavu združenih vojnih snaga NATO-a, koja djeluje širom svjeta u sklopu savezničkih snaga (bilo u okvirima NATO, UN, EU ili drugih koalicijskih snaga), a u skladu s interesima i mogućnostima Republike Hrvatske.
Uz zadaće u Republici Hrvatskoj koje, osim obrambenih zadaća uključuju i aktivnosti koje se odnose na angažman Obalne straže, sudjelovanje u protupožarnim aktivnostima, medicinskim letovima i akcijama traganja i spašavanja, cca. 257 pripadnika Oružanih snaga u ovom trenutku sudjeluju u pet mirovnih misija UN-a u, dvije NATO mirovne operacije – ISAF u Afganistanu i KFOR na Kosovu, te u jednoj misiji EU-a – Atalanta (Somalija, Adenski zaljev). Osim suradnje sa zemljama članicama NATO-a, OS RH ostvaruju intenzivnu suradnju sa zemljama u susjednom području čime se daje značajan doprinos ukupnoj vanjskoj politici Republike Hrvatske, procesima tranzicije, povjerenja i sigurnosti u regiji. Opsežnom suradnjom u planiranju i provedbi operacija te ostvarivanju dodijeljenih misija i zadaća zajedno s državama članicama NATO-a ostvaruje se kontinuiran napredak u razvoju obrambenog sustava i njegovo usklađivanje s najboljom praksom razvijenih obrambenih sustava u svijetu.
Povodom Dana državnosti Republike Hrvatske i Dana branitelja grada Zagreba izaslanstvo predvođeno gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem položilo je vijence na Gradskom groblju Mirogoj, kod Središnjeg križa u glavnoj aleji groblja i u Aleji hrvatskih branitelja, kod Spomen obilježja Glas hrvatske žrtve – Zid boli te kod Kenotafa. Polaganju vijenaca pridružili smo i mi iz BCDR udruge.
„Tradicionalno smo se na Gradskom groblju Mirogoj okupili s braniteljskim udrugama, u spomen na žrtve Domovinskog rata, posebice branitelje, i da im zahvalimo”, rekao je gradonačelnik Tomašević. Dodao je kako je gotovo 70.000 branitelja sudjelovalo u Domovinskom ratu, a više od 1.000 zagrebačkih branitelja je u ratu izgubilo život.
Gradonačelnik Tomašević održao je danas i prijem za hrvatske ratne vojne zapovjednike i predstavnike braniteljskih udruga grada Zagreba. Večeras će, također u povodu Dana državnosti i 10. obljetnice članstva Hrvatske u Europskoj uniji, prisustvovati i svečanom koncertu u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Dana 25.svibnja 2023. godine povodom dana Državnosti i dana branitelja Grada Zagreba održana je Humanitarna akcija dragovoljnog darivanja krvi “Zagreb živi”. Akcija je održana u organizaciji UDVDR RH Podružnice grad Zagreb – predsjednika Ivice Matoševića uz suradnju sa Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu na čelu sa ravnateljicom prim dr.sc Irenom Jukić i voditeljicom odjela davalaštva dr.med.spec. transfuziolog Patricijom Topić-Šestan , te predsjednika HVIDR-e Centar Mladena Tafre.
Potporu ovoj humanitarnoj akciji dao je Sabor RH, Vlada RH, MUP RH i Policijska akademija, MUP RH Ravnateljstvo civilne zaštite, MORH i HV učilište, Grad Zagreb, UDVDR RH, a posebnu potporu je dalo Ministatstvo hrvatskih branitelja, branitelji i njihove obitelji i građanstvo.
Humanitarnu akciju su popratili HRT u emisiji Dobro jutro Hrvatska i novinari TV Zapad, te Glas Koncila. U Humanitarnoj akciji se odazvalo 176 davatelja krvi, među kojima je i 10 novih darovatelja, a prikupljeno je 134 doze krvi. Svima njima koji su dali krv od srca hvala u ime UDVDR RH Podružnice Grada Zagreba.
Zahvaljujemo stručnom, vrijednom i ljubaznom osoblju HTZM: dr. Repušić Babacanli, dr.Horvat Bruni, Gvozdanovski Vesni, Telen Mireli, Franković Josipu, Trempetić Vladimiru Rukavina Dženani , Punčec Marku i Videc Mariji te vrlo ljubaznom i uslužnom osoblju kantine HZTM-a. Zahvaljujem na dolasku i potpori izaslanicima MUP RH Ravnateljstva Civilne zaštite g. Pilčiku, g.Skoki, gđi Milković. Zahvaljujem i volonterima u humanitarnoj akciji: Marku Rašiću Smiljanu Ćubeliću Konradu Puškariću, Josipu Sakaču i posebna zahvala g.Horvatinu iz MUP RH-a na iznimnom trudu u logističkoj potpori Humanitarnoj akciji, te Darku Radiću na potpori svojim dolaskom koji je 268 puta dao krv, te našem članu Zlatku Kneziću koji je došao iz V.Gorice dati podrsku svojim prisustvom te Đuri Knezičiću iz BCDR i Palu Lumeziju iz UABHDR Shoqata , HVIDRA Dubrava i drugima.
Na zagrebačkoj Trešnjevci, predstavljena je zbrika poezije autora Ivice Jurjevića. Poetska večer upriličena je povodom Dana zagrebačkih branitelja i Dana državnosti.
Zbirku pjesama predstavio je dr. Ante Škember, znanstvenik i dugogodišnji djelatnik Zavoda za mirovinsko osiguranje. Škember je prikazao Jurjevića, prvo kao personu i čovjeka, pa tek njegove lirske i duhovne pjesme. Kazao je da je Jurjević duhovnik, ljubitelj čovjeka i njegovih potreba, posebno je naglasio tu socijalnu notu koju Jurjević nisu u svojoj duši. Jurjević nije bio izravni branitelj, ali je smogao snage opjevati Velebit, Zrmanju i svoje okupirano Kruševo. U poeziji nema ništa nehumano, sve pjesme veličaju snagu hrvatskih branitelja. Jurjević je odrecitirao svoju znamenitu pjesmu: “Kad bih ja bio Veliki Hrvat” te posvjedočio svoj životni put, svoju teološku misao i svoju ljubav prema čovjeku: “Pjesniku je čovjek, sama poezija, sama ljubav. To želim gajiti do kraja života !” Na kraju, gosti i pjesnik bili su na zajedničkom druženju.
Bilo bi lijepo kad bi Jurjević, svoju poeziju mogao širiti i po ostalim gradovima Lijepe naše- pomislio sam na kraju druženja. Ivan Jurjević rođen je u Kruševu, a školu je pohađao u Zadru i Zagrebu, gdje danas živi. Bio je prvi svjetovni teolog u bivšoj državi, a živio je oporbenim životom, zbog čega je često bio pritvaran, uvijek braneći pravo na slobodu vjere.
Kako kaže, pjesme je počeo pisati jer mu pomažu da tako lakše prevlada moguće životne neprilike.
Možda je najbolje o Jurjevićevom stvaranju kazao književnik Mile Balen: ‘Kada mu neverin u nevidljivim kapljicama donese mirise i dragu ariju hrvatskog Jadrana, odmah zdesna iz Podvelebitskog Kanala i ravno iz Novigradskog i Karinskog mora – a iza leđa mu se bijeli i čudesnom energijom zrači divotno stijenje Starca Velebita…silne Tulove grede… Pa on i ne može biti ništa drugo nego pjesnik’!
Istina o stradanjima naroda se ne smije, ali i ne može prešutjeti. Slovenija ima evidentirano oko 650 lokacija grobišta, zapravo skrivenih jama, u kojima su bačene mučki ubijane tisuće žrtava poraženih vojski i civila, a među njima je najveći broj Hrvata. To su mahom poslijeratne žrtve, nastale u drugoj polovici svibnja 1945.godine. Ponekad o tim poratnim tragedijama, o kojima progovore i ponešto učine politike i vlasti država, ali najveći broj žrtava je još neotkriven i ostaje nedostojno pod zemljom. Ukratko, znanost i savjest, poneki mediji i literatura govore stalno o tim nekažnjenim zločinima. Njihova je snaga i moralna vrijednost u činjenicama. Danas se kao neka utjeha priređuju prigodne komemoracije na vjerojatnim lokacijama tih zločina. To najviše zavisi od lokalnih vlasti, koliko same žele da imaju pravi odnos prema svim umrlima. Među prvima u tom pogledu je slovenska gorenjska općina Škofja Loka. Upravo ove nedjelje bili smo na jednoj već više godina tradicionalnoj svibanjskoj komemoraciji u malom brdovitom selu Crngrob. Koje li ironije i odnosa prema ljudima je to bilo, kada su mučilište za ratne zarobljenike imali u mežnarevoj kući (kuća zvonara i čuvara crkve), u toj velikoj lijepoj ali zapuštenoj kući pored velike hodočasničke crkve Blagovijesti(Navještenja Marijinog). I doista na dan komemoracije bilo je i hodočasnika hrvatskih veterana iz domovinskog rata koji su došli iz Zagreba. Komemoraciju su zajedno organizirale Udruge, Hrvatskog društva Ljubljana, Saveza hrvatskih društava Slovenije, Braniteljskog centra za društveni razvoj (BCDR) “Društvo hrvatska žena“ Grad – Zagreb“ i Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata podružnica Grada – Zagreba.
Sv. Misi za preminule hrvatske žrtve, predvodio je starološki župnik Janez Šket, bilo je dirljivo slušati združeno pjevanje ženskog zbora “Hrvatica“ i svih hodočasnika i nazočnih u crkvi, posebno kod poznatih hrvatski napjeva kao što je: Zdravo, Djevo – Rajska djevo kraljice Hrvata, Naša majko, naša zoro zlata, Odanih ti srca primi dar, Primi čiste ljubavi nam žar. Župnik Janez Šket je u svojoj propovijedi mučeničku smrt mnoštva Hrvata postavio u središte naše pažnje sa njihovim putem u vječnost, ali i sa našim neizvršenim obavezama, da budu dostojno pokopani kako zaslužuje svaki čovjek, jer kako je rekao župnik „svi smo Božji ljudi“. Zahvalu misnom slavlju i spomen hrvatskim i drugim žrtvama poratnog nasilja izrazili su nazočni zvanični predstavnici Republike Hrvatske i Republike Slovenije: Vesna Odorčić-opunomoćena ministrica i izaslanica Veleposlanika Republike Hrvatske u Sloveniji, izaslanice Hrvatske Vlade, Potpredsjednika Hrvatske Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda: Ivona Paltrinieri i Tanja Antunović Hadžić, te dožupan Robert Strah i zastupnik slovenskoga parlamenta Andrej Hoivek. Od strane hodočasnika iz Hrvatske zahvale župniku i domaćinima izrazili su predsjednik udruge Braniteljski centar za društveni razvoj Đuro Knezičić i predsjednik zagrebačke podružnice Hrvatske udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata Ivica Matošević. Uime domaćina i organizatora ove komemoracije govorio je voditelj organizacije Josip Marinić, ujedno i predstavnik Hrvatskog Društva Ljubljana, te Saveza Hrvatskih društava u Sloveniji. Njegove iskrene, tople i skromne riječi razdragano i zahvalno su pozdravili svi sudionici tužnog slavlja u crkvi Crngroba.
Završetak misnog slavlja bio je impresivan solo izvedbama državnih himni. Parlamentarni zastupnik Andej Hoviek izveo je slovensku himnu Zdravica nacionalnoga pjesnika Franca Prešerna, a hrvatska glazbenica iz Đakova Lara Simičić izvela je Hrvatsku himnu Lijepa naša domovino! Složno su pjevali i svi nazočni u hodočasničkoj crkvi Balogovijesti na Crngrobu. Nakon Svete komemorativne mise održana je procesija u molitvi i pjevanju od križa do križa, gdje se zastajalo, polagalo cvijeće i palilo svijeće te blagoslivljala grobišta. Kod prvog i posljednjeg Križa pjevala se je pjesma svetoga Ivana Pavla drugoga: Krist na žalu Spomenimo poznati refren koji je sa tugom odjekivao šumom u Crngrobu: O, Bože, zar si pozvao mene, Tvoje usne rekoše moje ime, Svoju lađu ostavljam sada žalu, Od sad´ idem kamo šalješ me ti. Išlo se u krug, ali znalo se kuda se ide, prema zadnjoj postaji hrvatskih križnih putova. Ne vjerovati lako, ali zato doživjeti je lijepo, da je u procesiji bila i jedna osoba, tada davno dijete na križnom putu, a danas je 88-godišnji publicista i istraživač križnih putova po Sloveniji Želimir Kužatko. On je ovaj susret sa hodočasnicima doživio kao svoj životni oproštaj, ali nepresušan govor o činjenicama stradanja hrvatskih žrtava potvrđivao je koliko Želimir još ima što reći. Pisac ovih redaka bio je ganut što je bio Želimiru medijska pratnja na nekim točkama puta, pa i tu na Crngrobu, gdje su hrvatski mediji mogli tako prvi put saznati sudbinu više stotine Hrvata, među kojima su bila i djeca i ministri, žene i poraženi vojnici, generali i nekoliko hrvatskih svećenika. Da, znalo se kuda se korača , kako se i pjevalo u pjesmi : Ima jedna duga cesta: Ima jedna duga cesta, Koja vodi sve do raja, To je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi!
Imponira da je to bio potpuno mirni, skrušen skup odan molitvi za umrle, za strašne žrtve, među kojima i novije otkriveni grobovi dječice. Jedino se čula molitva i pjesma, kao znakovi utjehe i smirenja na mjestima teških zločina i ljudskih tragedija. Jedan od istraživača tih zločina počeo je sa širokim uvodom da bi skupio hrabrosti pa rekao gorku istinu:„ Nijedna politika, nijedna država nije još na ovim prostorima stradanja uredila dostojno trajno počivalište tragično umrlih. To nije učinila ni Slovenija ni Hrvatska, a trebali bi to učiniti zajedno za primjer i uzor ostalima“. Neke zanima kakva su bila znakovlja na komemoraciji i kažimo, samo državne zastava Slovenije, Hrvatske, Europske i križ, kojega je nosio u procesiji Ignacij iz Konjica. Bila je to i prigoda zajedničkih razgovora i druženja hrvatskih hodočasnika, predstavnika hrvatskih društva u Sloveniji i uglednih osoba iz javnog života Slovenije i Hrvatske. Nadamo se da će neki postavljeni ciljevi dostojnijeg pokopa umorenih ljudi biti potpunije ostvareni.
