Zašto nismo složni ?

Unazad nekoliko godina jaki su napadi na braniteljsku populaciju, pa tako i na Ministarstvo hrvatskih branitelja te potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda. Boli gledati koliko je Tomo dobio udaraca ispod pojasa čak i od određenih hrvatskih branitelja i udruga i koliko se želi umanjiti napor Ministarstva hrvatskih branitelja koji više nego ikada riješava probleme braniteljske populacije.

Možemo Ministarstvu povremeno prigovoriti i ukazati na pogreške. Imamo pravo i Tomu Medveda povremeno upozoriti, ali razvući to na ulični žargon i klevetu, bez provjerenih informacija, čisti je bezobrazluk bez premca gdje sami sebi pucamo u nogu.

Ako nam je Tomo nešto i bio dužan kao suborac jer razumije vlastitu populaciju kao i Ministarstvo hrvatskih branitelja, više i nije i nisu. Visine vojne mirovine idu gore prateći inflaciju, riješit će se uskoro i invalidnine koje nisu rasle dulje vrijeme. Otvorili su se Veteranski centri, grade se veteranski starački domovi. Riješeni su pregledi, bolnička liječenja, toplice. Riješavaju se nestali, sudi se zločincima, riješavaju se statusi civilnih stradalnika. Radi se na puno polja i osigurava nam se mirna starost te se želi pomoći svakom tko je rat osjetio kao ratnik ili civil. I onda iz vlastiti redova, slušamo razno razne optužbe prema Ministarstvu. I to oni isti kojima se riješio status, koji načelno se nemaju više što žaliti. Neki osnivači braniteljskih udruge, stalno gunđaju, a ne znaju pošteno napisati projekt. Od Ministarstva se traže sredstva, maltretira se ljude po uredima i kada se sredstva dobiju, onda opet drvlje i kamenje po ministru i ministarstvu…, do nove prilike jer sankcija nema. A domet projekta je sadnja nekoliko mladih stabala kao oblik psihoterapije gdje su ozbiljne pripreme trajale nepunih godinu dana, da bi se posadila tri drveta.

Gdje je nestao onaj osjećaj da stavimo državne interese ispred svojih jer kao branitelji smo se i za to borili? Jeli nam stalo do nacionalnog identiteta? Znamo li se ponašati u javnom medijskom prostoru? Vidimo li uopće širu sliku? Pogledamo li se u ogledalo i primjetimo li vlastiti nemar i komociju, a optužujemo druge da su nam krivi za to?

Mislimo li da se povećanje vojnih mirovina dogodilo samo od sebe ili je tu ipak netko izgarao da se to riješi i da nam se osigura mirnija starost?
Nema više garancije za ništa i nitko nam nije više ništa dužan. Jedino, postoje i u tim ministarstvima neki ljudi koji još vole ovu domovinu i stalo im je do ljudi koji su se za nju borili. Jesmo li se nekom zahvalili u zadnje vrijeme ili stvarno mislimo da smo središte svijeta koje svi moraju poštivati i da se stvari riješavaju same od sebe ?

Sjetimo se Freda Matića i koliko je unazadio Ministarstvo hrvatskih branitelja i kakvi zakoni su se donosili. Umalo smo postali socijalni slučajevi. Sjećamo li se Jadranke Kosor i umanjenja mirovina? Što su ti ljudi učinili za nas branitelje a što se danas čini? Ajmo biti fer i podvući crtu jednom za svagda te odlučiti za koga navijamo!

Prošlo je vrijeme gdje se na običnom papiru črčkao projekt na kavi s cigarom u ustima ili na osnovu postera tražilo ozbiljne sume. Došlo je vrijeme da se pišu projekti kako treba i da se pospreme one udruge i pojedinci koji se nisu makli s mjesta. Upravo ti i negoduju najviše pa su im krivi svi. Izazivaju incidente za vrijeme državnih praznika, prozivaju, tjeraju kontru onima koji su im osigurali status. Stalno se vraćati na to da smo ratovali i sad bi se svijet trebao vrtjeti isključivo oko nas, a nismo u stanju složiti stranicu suvislog teksta gdje se daje doprinos zajednici i pričaju pozitivne priče.

I onda na to sve, dogode se plaćene vijesti. Dodatno zavade hrvatske branitelje jer povjerujemo u tu vijest i na njoj gradimo klevetu te idemo u verbalni sukob unutar vlastitih redova. Ne shvaćamo da se radi na tome da se oslabi branitelje, ugasi Ministarstvo hrvatskih branitelja i pospremi nas se u socijalu. Ne shvaćamo da smo sada sebi najveći neprijatelji. Iz incidenta u incident i iz prozivke u prozivku i to međusobno. Razjedinjeni, nikad gori odnosi, a do sada na stolu ponuđena najbolja riješenja. Za to nam više nitko nije kriv.

Bolna vijest, zapravo govor mržnje gdje Hrvatski tjednik na naslovnici od 19. listopada 2023. godine neprovjereno piše kako je ministar Medved rekao da je 2.000 Srba iz Srbije dobilo status civilne žrtve Domovinskog rata.
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je službeni demant kojeg možete pročitati OVDJE. Još je više zanimljivo kako su neki hrvatski branitelji krenuli s prozivkom, bez provjere. Neki sjede i u oporbi.

“Searching for error” – rekao je jedan strani političar: “Sjediš u toplom s finom plaćom, čekaš kad će vladajući nešto napraviti i odmah skačeš na prvu “grešku” koja to možda i nije. Kako bi opravdao svoj nerad i besciljnost, skrivaš ga pod aktivizam, pa moraš reagirati i reći da bi ti bolje. S vremenom si umisliš da stvarno i možeš jer ti netko plješće pa se uzoholiš. Realno, nemaš utjecaj na ništa, skupljaš bodove da bi imao utjecaj na nešto i baviš se isključivo tuđim životima, kako se nebi morao baviti sobom. Nemaš projekte, nego prozivku i nisi odgovoran za ništa. Često se osjećam kao oportunističko smeće, politički paparazzi, ali tako mi je baš lijepo i ne bih ništa mijenjao.”

No, da se vratimo na temu govora mržnje iz spornog teksta.
Civilni stradalnici Domovinskog rata 28 godina nisu ostvarivali nikakva prava. Budući da je autor članka istaknuo kako samo „retardirani“ mogu u to povjerovati, mogao je pristupiti svim podacima, iskustvima i činjenicama o neostvarivanju prava koje posjeduje Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske. Nije to učinio! Zašto?! Iz jednog jedinog razloga, jer više ne bi imao senzacionalni članak utemeljen na lažnim tvrdnjama koje je u 21. stoljeću zahvaljujući uspjesima tehnologije moguće širiti bez granica. Ne bi to bila više vijest jer laž je uvijek vijest više nego li bilo koja istina.

U stvaranju Zakona o civilnim stradalnicima sudjelovali su hrvatski civilni stradalnici kojima kao žrtvama nikad nije bilo niti će biti u interesu ostvarivanje prava agresora ili mislimo da civili ne znaju tko su bili agresori!? Uvreda je to za cijelu Republiku Hrvatsku, za sve članove Radne skupine koji su sudjelovali u stvaranju Zakona, uvreda je i za svakog člana Povjerenstva, uvreda za MUP, SOA-u, VSO-u kojima se ovim izravno poručuje da ne znaju tko su bili pravi agresori te da istima omogućuju ostvarivanje prava. Budite sigurni da svaki civilni stradalnik u Republici Hrvatskoj poštuje ponajprije svakog hrvatskog branitelja i njihovu borbu za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Civilne žrtve Republike Hrvatske nisu članovi političkih stranaka, one su članovi svojih obitelji, koje tvorcu spomenutog teksta nisu ni najmanje bitne i koje će po ne znam koji put proživljavati patnju zbog dovođenja u vezu s agresorima.

Nedavno su civilni stradalnici imali svoje susrete. Zašto autor teksta nije došao kao novinar, poslušao aktualni sat na kojemu su sudjelovali predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja? Vjerojatno za to nije imao vremena jer da jest, čuo bi kako ostvarivanje prava stečenih ovim zakonom ide iznimno sporo zbog temeljitih provjera hrvatskih institucija. Institucije RH baš kao i stradalnici nisu s neke druge strane, ne bore se za neka tuđa prava već za prava obitelji poginulih i nestalih civila, obitelji poginule djece te invalide. Zašto nije došao pitati civilne stradalnike RH kako to da ih većina nakon tri godine od donošenja zakona još uvijek nije ostvarila prava? Nije želio znati i čuti istinu!

Svim hrvatskim građanima poručeno je da niti jedan agresor nije ostvario nikakvo pravo. Mi kao žrtve s područja cijele Republike Hrvatske znali bi da je drugačije jer RH je mala zemlja. Zna se točno tko su bili neprijatelji, tko su ljudi koji su živjeli s nama i pored nas!

Odakle nekome pomisao da bi ijedan neprijatelj mogao ostvariti prava? Odakle ovakva neupućenost u temeljne pravne činjenice? Autor članka nikada nije upoznao niti jednog civilnog stradalnika Domovinskog rata, ne zna za niti jednu obitelj kojoj su ubijena djeca, ne poznaje niti jednog ranjenog susjeda!

Pored živog civilnog stradalnika u Hrvatskoj, pored svakog našeg člana, agresor nikada ne bi mogao ostvariti nijedno pravo! Izdajnik je svatko tko tvrdi suprotno! Kada se uporno tvrdi da postoji toliko neprijatelja koji su ili će ostvariti prava, zašto ih se ne navodi imenom i prezimenom? Zašto se ne služe činjenicama?

I naposljetku, u tekstu se uvrijedilo ne samo civilne stradalnike, ne samo osobe s posebnim potrebama, uvrijedili su ponajviše sami sebe. Svatko onaj koji može za bilo koju osobu koja se borila za slobodu i Domovinu tvrditi da će jednom biti nitko i ništa ne zna što znači riječ hrvatski branitelj pa kako bi poznavao i hrvatske civilne žrtve. Od sveg srca vam poručujemo da onaj koji je branio svoju zemlju nikada ne može biti nitko i ništa.

Zastupamo li te interese kao hrvatski branitelji u istoj mjeri? Jesmo li složni u tome ili lovimo neke bodove u svojim životima kontra stavom kao i danas nepoznavanje odnosa Izraela i Palestine pa smo neodlučni koji su nam draži. Možemo li se više zajedno odlučiti jeli Ministarstvo hrvatskih branitelja za nas ili protiv nas, a ostale sankcionirati jer rade štetu većini ?

Tekst:

Đuro Knezičić i Srećko Karić ispred BCDR udruge


BCDR- Sjećanje na Nevenku Topalušić 2023.

“Ovdje sam zbog toga jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci, niti meni. Danas sam ovdje izričito zbog toga da se borim za sebe i za svoju djecu i neću odavdje otići – možete samo mrtvu odnijeti. Ostat ću ovdje dan i noć. Dok god ne umrem tu ću biti”, rekla je Nevenka.

Na mjestu gdje je umrla u Savskoj 66 stoji spomenik ovoj hrabroj ratnici, a Trg na kojem smo prosvjedovali 555 dana dobio je ime Trg Nevenke Topalušić 29. prosinca 2015.godine.

Na njenom grobu stoji tekst:
“Ostavila si tragove koji se ne brišu i dobrotu koja se pamti. Tvoja plemenita duša, veliko srce i častan život zaslužuje da te vječno poštujemo i nikad ne zaboravimo.

BCDR na obilježavanju 32. godišnjice stradanja civila Pounja

Župan Ivan Celjak je, kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, sudjelovao u obilježavanju 32. godišnjice stradanja civila Pounja, čija su tijela ekshumirana u proljeće 1997. godine iz masovne grobnice u Baćinu, naselju na području općine Hrvatska Dubica.
Izaslanik Predsjednika RH bio je brigadir Robert Suntešić, a izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i potpredsjednika Vlade, ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, državni tajnik Špiro Janović.


U ime Sisačko-moslavačke županije počast žrtvama odali su predsjednika Županijske skupštine Mato Fofić i zamjenik župana Mihael Jurić.
Počast je žrtvama zločina odao i međimurski župan Matija Posavec.
Ova tužna obljetnica, sjećanje na žrtve bezumlja i pokušaja zatiranja hrvatskog naroda u Pounju, okupila je uz stanovnike Baćina, djecu OŠ „Ivo Kozarčanin“ Hrvatska Dubica, predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnike policije i jedinica lokalne samouprave.
„Temelj naše domovine je Domovinski rat. Hrvatski branitelji su u taj temelj ugradili sebe za vječnost, a najčvršći dio tog temelja čine poginuli i ubijeni hrvatski branitelji i civili iz Domovinskog rata. Danas, 28 godina nakon završetka Domovinskog rata, stojimo ovdje u Baćinu, ponizni, s osobitim poštovanjem prema hrvatskim braniteljima i civilima,“ rekao je u Baćinu izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, sisačko-moslavački župan Ivan Celjak.

BCDR u Pakračkim vinogradima na obilježavanju 32. godišnjice stradanja civila

Povodom 32. obljetnice stradavanja civila u pakračkim vinogradima, u organizaciji Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije i Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja „Hrvatski feniks“ te pod pokroviteljstvom Grada Pakraca, Ministarstva hrvatskih branitelja i Požeško-slavonske županije održana je komemoracija za sve ubijene, nestale i stradale civile na tom tragičnom mjestu.

U nazočnosti obitelji žrtava položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika hrvatskim braniteljima u Pakracu, a zatim kod spomenika ubijenim i nestalim civilima u pakračkim vinogradima. Komemoracija je završena molitvom koju je predvodio pakrački župnik Jozo Zorić.

– Na današnji dan prije 32 godine stravično su ubijeni civili, među kojima i moj otac Ivan. Žene su ubili sjekirom, a muškarce puškama. Nakon niza neistina i nepravde nadovezane na ove događaje, predlažem osnutak radne skupine koja bi napravila registar ubijenih i nestalih hrvatskih civila na području Pakraca i Lipika – rekao je Željko Nađ.

Na stradavanja i počinjene zločine osvrnuo se i zamjenik požeško-slavonske županice Ferdinand Troha, izrazivši suosjećanje svim obiteljima kojima je Domovinski rat odnio njihove najmilije.

Dinko Tandara, izaslanik ministra hrvatskih branitelja i ravnatelj Uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć istaknuo je kako će stravična djela srpskih agresora vječno ostati neobjašnjiva i neshvaćena normalnom čovjeku te kako bi i jedan spomenik poginulom branitelju bio previše, a kamoli tri masovne grobnice koje postoje na području Pakraca i Lipika.

Filmski trailer i glazbeni spot “Šapat vjetra zidove slama”

Dokumentarni film “Šapat vjetra zidove slama“, na temeljima koncepcije posttraumatskog uspjeha, rasta i otpornosti, prati priču četvorice protagonista. Oni su, utjelovivši marginalizirane glasove zarobljenih vukovarskih branitelja logora Stajićevo, pokazali da niti u najtežim životnim okolnostima ne manjka odvažnosti i domišljatosti u stvaranju sinkroniciteta te poticajne atmosfere otpornosti. Osim dokumentarnog filma, snimljen je i glazbeni video spot.

Autor: Božidar Popović, Izvršni producenti Đuro Knezičić i Srećko Karić kroz BCDR. Sufinancirano od strane Ministarstva hrvatskih branitelja.

BCDR na komemoraciji u Vratišincu 2023.

Nakon višegodišnjih nastojanja da se za prešućene žrtve župe Vratišinec ubijene u poratnom razdoblju Drugog svjetskog rata od jugo-komunističke vlasti pronađe lokacija na kojoj će se podići dostojno spomen obilježje radovi na izgradnji istog započeli su u ljeto 2008. godine, a isto je u tu namjenu, na zamolbu gospođe Barbare Turk poklonio, nasuprot župnog groblja, Mijo Mateša.

Blagoslov spomen obilježja i misu zadušnicu 8. listopada 2008. godine predvodio je varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, a u spomen na stradale komemoracije su se na taj datum održavale i svih narednih godina.

Kako je ove godine na taj datum padala nedjelja (11. lipnja 2023. godine), u dogovoru s vlč. Josipom Blažunom, župnikom župe Uzvišenja sv. Križa Vratišinec, ovogodišnja komemoracija na stradale hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i žrtve poratnih progona započelo je misom zadušnicom s početkom u 11 sati, a potom je ista nastavljena polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom kod samog spomenika nasuprot groblja.

BCDR na 32. obilježavanju stradanja civila u Lipiku

U organizaciji Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata podružnice Požeško-slavonske županije, Grada Lipika i Hrvatskog Feniksa, danas je u Lipiku održana komemorativna svečanost povodom obilježavanja tužnog sjećanja na stravičan zločin nad nedužnim hrvatskim civilima, žiteljima Lipika.

Prošle su 32 godine od napada velikosrpskih pobunjenika i otvorenog oružanog sukoba na našem području. Upravo na današnji dan, 12. listopada 1991. godine, JNA, potpomognuta domaćim četnicima i dragovoljcima iz Srbije, u ranim jutarnjim satima ušla je u Lipik. Pri ulasku sustavno su palili i uništavali sve što je preostalo nakon višetjednog granatiranja grada. Redom su hvatali civile koji su ostali u gradu. Nekima su odmah oduzeli živote, dok su ostale vodili u kolonama. Dio civila ostavljen je u Lipiku, a dio je odveden u Bijelu Stijenu, logore Bučje i Stara Gradiška. Kasnije je dio zatočenih civila razmijenjen, dok se dio njih još uvijek vodi kao nestali.

Tim su povodom kod spomenika civilnim žrtvama na lipičkom groblju polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast odali predstavnici obitelji ubijenih i nestalih, izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske brigadir Petar Matanović, izaslanik ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika hrvatske Vlade, general zbora Josip Lucić, kao i izaslanik ministra obrane Dalibor Bajči, voditelj Područnog odjela za poslove obrane Osijek.

Nakon odavanja počasti žrtvama, Dinko Miovec, predsjednik Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata podružnice Požeško-slavonske županije, obratio se prisutnima. U svojem emotivnom govoru naglasio je da se 12. listopada 1991. dogodio vrhunac velikosrpskog nasilja, kada su nedužni civili bili pohvatani i odvedeni u logore ili, još gore, okrutno poubijani oni koji nisu mogli krenuti s napadačima. Miovec je također istaknuo da civilni stradalnici na ovom području postoje od prvog dana napada na Lipik i Pakrac, te da su stradavali sve do 1. svibnja 1995., odnosno do VRA “Bljesak”.

BCDR na Komemoraciji civilnim žrtvama Domovinskog rata u Donjem Čagliću

U organizaciji Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata podružnice Požeško-slavonske županije, Grada Lipika i Hrvatskog Feniksa, u Donjem Čagliću je 2. listopada održana komemorativna svečanost povodom obilježavanja tužnog sjećanja na stravičan zločina nad nedužnim hrvatskim mještanima.

Prošle su trideset i dvije godine od napada velikosrpskih pobunjenika i otvorenog oružanog sukoba na našem području. Nakon okupacije dijela ovog područja, paravojne jedinice agresora provodile su sustavni teror nad lokalnim stanovništvom. U nizu stravičnih zločina nad  hrvatskim civilima, jedan je počinjen i u Donjem Čagliću. Ovdašnji mještani – Marijan Adžijević, Anka Marošević, Zora Barbača, Anka Zanetti, Đuro Žili, Ruža Sinjaković, Zlatko Hrunka, Nikola Anić i Barica Žili pogubljeni su, a Paulina Žili, Petar Antunović (pronađeni posmrtni ostaci 2008. na području BiH; Bosanska Gradiška, entitet Republika Srpska) i Mirko Adžijević, nestali su civili tijekom Domovinskog rata i velikosrpske agresije na našu domovinu.

Povodom ovog događaja, pred spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima u Lipiku i civilnim žrtvama u Donjem Čagliću, počast su odali mnogi ugledni pojedinci i organizacije, izražavajući svoje duboko poštovanje prema žrtvama.

Izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske, brigadir Zlatko Radočaj, zajedno s izaslanikom ministra hrvatskih branitelja, generalom Josipom Lucićem, te izaslanikom ministra obrane, Daliborom Bajčijem, bili su među prisutnima. U ime Požeško-slavonske županije, počast je odao dožupan Ferdinand Troha.

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakraca i Lipika, kao i gradovi Lipik i Pakrac pod vodstvom lipičkog gradonačelnika Vinka Kasana, zajednički su položili vijenac kako bi se prisjetili žrtava. Članovi Mjesnog odbora Donji Čaglić također su odali počast, a poštovanje su pružili predstavnici udruge Hrvatski Feniks, načelnik PP Pakrac Robert Hrastić, pukovnik Damir Grgurić u ime Vojarne 123. brigade HV-a Požega, članovi Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije “Glasnici istine” i Udruge maratonaca Sisačko-moslavačke županije “Heroji ne umiru”, logoraši Sisačko-moslavačke županije, predstavnici Udruge antifašista i antifašističkih boraca Pakrac – Lipik, te članovi Moto kluba Vitezovi tame.

Neposredno prije komemorativnog skupa u župnoj crkvi sv. Jurja Mučenika održana je sveta misa, a potom su u pratnji MK Vitezovi tame od Lipika dotrčali članovi Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije Glasnici istine, Udruge maratonaca Sisačko-moslavačke županije Heroji ne umiru.

BCDR na 31. hodočašću Hrvatske vojske u Mariju Bistricu

Vojni ordinarijat u RH, organizirao je sudjelovanje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji na 31. Hodočašću hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja u Svetište Majke Božje Bistričke. Hodočašće se održalo u nedjelju 1. listopada 2023. godine. Sudionici hodočašća su bili hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji predstavnici udruga iz Domovinskog rata svih županija i Grada Zagreba i djelatnici Ministarstva branitelja.

Koncelebrirano euharistijsko slavlje na prostoru crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca predvodio je mons. dr. Jure Bogdan, vojni biskup u RH. Na misi su pjevali klapa HRM “Sveti Juraj” i Policijska klapa “Sv. Mihovil”, uz pratnju Orkestra oružanih snaga RH.

Nacionalno hodočašće u Mariju Bistricu organizira se od 1993. S početkom lurdskog hodočašća u svibnju 1993. godine za blagdan Gospe od krunice organizirano je iste godine i prvo nacionalno vojno-redarstveno hodočašće u Mariju Bistricu. Ovo hodočašće okuplja veliki broj vojnika i redarstvenika, ministre obrane, unutarnjih poslova te branitelja, načelnika GS i ravnatelja policije, generalne i admirale, visoke dužnosnike vojske i policije te njihove obitelji. Na ovom hodočašću često su prisutni i delegati drugih vojnih ordinarijata u svijetu što stvara posebno duhovno ozračje.

BCDR na prigodnom obilježavanju blagdana Svetog Mihaela, zaštitnika hrvatske policije i Dana policije

Uoči dana policije i nadolazećeg blagdana sv. Mihaela, u Policijskoj upravi zagrebačkoj u srijedu, 27. rujna 2023. godine, policijski kapelan don Marin Drago Kozić predslavio je Svetu Misu te se sjećanjem, molitvom i zahvalom na sve poginule i umrle pripadnike zagrebačke policije ušlo u obilježavanje Dana policije, zazivajući blagoslov i snagu nebeskog zaštitnika  Sv. Mihaela na sve one koji slaveći život i dalje svojim radom časno i neumorno svakodnevno doprinose Policijskoj upravi zagrebačkoj u stvaranju osjećaja mira i sigurnosti, a time i poboljšanju kvalitete života svih naših sugrađana.
 
U nazočnosti djelatnika Policijske uprave zagrebačke, euharistijskom slavlju prisustvovali su načelnik Policijske uprave zagrebačke Marko Rašić i zamjenik načelnika Policijske uprave zagrebačke Danijel Blaić, zajedno s članovima užeg kolegija i suradnicima. Misnom slavlju prisustvovali su predstavnice Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja Grada Zagreba, Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja „Hrvatski feniks“, Udruge udovica poginulih hrvatskih branitelja Grada Zagreba i predstavnice Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
Naime, vjerujemo kako pri donošenju svih dobrih odluka uz sve nas bdije naš zaštitnik, sveti arkanđeo Mihael, zapovjednik vojske nebeske te kako se našem zaštitniku u molitvi u borbi protiv zla navodi; Sv. Mihaele arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda budi nam zaklon u pomoći protiv zloće.
 
Uostalom kako je don Marin u propovijedi naveo: „Možemo li se obraniti od „zmije zla?. Prvi je način živjeti u istini koja će nas oslobodit pogotovo jer Isus nazva Sotonu „ocem laži“. Drugi je način opredjeljenje za čestit život, hod po Božjim zakonima i treći način stavit se pod zagovor Sv Mihaela, opredijelit  se u srcu za dobro čime ćemo biti zaštićeni od zla. A vjera je u našem narodu uvijek imala važno ulogu za opstanak i razvoj“. Završivši propovijed, istaknuo je simboliku pa i povezanost značenja skraćenice PUZ (Policijska uprava zagrebačka) kroz Mihaelov primjer i poziv „pobjeda ustrajnog zajedništva“ (PUZ), što jest znakovitost ali i poruka svima nama.
 
Poslije Svete Mise upriličena je komemoracija za poginule i nestale branitelje Policijske uprave zagrebačke u zgradi Policijske uprave ispred Spomen ploče poginulih i nestalih branitelja, kada je u znak sjećanja na poginule i nestale branitelje, načelnik Policijske uprave zagrebačke, Marko Rašić svečanim dostojanstvenim činom zajedno sa suradnicima položio cvjetni aranžman i zapalio svijeću ispred Spomen ploče poginulih i nestalih branitelja uz završnu molitvu za poginule i nestale policajce koju je predvodio policijski kapelan don Marin, a paljenju svijeća i odavanju počasti pridružile se su i predstavnice spomenutih udruga.
 
Policijska uprava zagrebačka provedbom zadaća rješava sve izazove u interesu zajednice i stvaranju osjećaja sigurnosti, svjesna realnosti života s ciljem stvaranja društva dobra, ispunjavajući nas osjećajem vrijednosti koji nam pruža policijsko djelovanje.
 
Stoga, interventna sposobnost Policijske uprave zagrebačke nije samo profesionalna obveza nego, promatrajući povijest hrvatske policije uz nebeskog zaštitnika, svi naši i poslovi dio su stvaranja sigurnog i boljeg svijeta danas i sutra…