Istina o stradanjima naroda se ne smije, ali i ne može prešutjeti. Slovenija ima evidentirano oko 650 lokacija grobišta, zapravo skrivenih jama, u kojima su bačene mučki ubijane tisuće žrtava poraženih vojski i civila, a među njima je najveći broj Hrvata. To su mahom poslijeratne žrtve, nastale u drugoj polovici svibnja 1945.godine. Ponekad o tim poratnim tragedijama, o kojima progovore i ponešto učine politike i vlasti država, ali najveći broj žrtava je još neotkriven i ostaje nedostojno pod zemljom. Ukratko, znanost i savjest, poneki mediji i literatura govore stalno o tim nekažnjenim zločinima. Njihova je snaga i moralna vrijednost u činjenicama.
Danas se kao neka utjeha priređuju prigodne komemoracije na vjerojatnim lokacijama tih zločina. To najviše zavisi od lokalnih vlasti, koliko same žele da imaju pravi odnos prema svim umrlima. Među prvima u tom pogledu je slovenska gorenjska općina Škofja Loka. Upravo ove nedjelje bili smo na jednoj već više godina tradicionalnoj svibanjskoj komemoraciji u malom brdovitom selu Crngrob. Koje li ironije i odnosa prema ljudima je to bilo, kada su mučilište za ratne zarobljenike imali u mežnarevoj kući (kuća zvonara i čuvara crkve), u toj velikoj lijepoj ali zapuštenoj kući pored velike hodočasničke crkve Blagovijesti(Navještenja Marijinog).
I doista na dan komemoracije bilo je i hodočasnika hrvatskih veterana iz domovinskog rata koji su došli iz Zagreba. Komemoraciju su zajedno organizirale Udruge, Hrvatskog društva Ljubljana, Saveza hrvatskih društava Slovenije, Braniteljskog centra za društveni razvoj (BCDR) “Društvo hrvatska žena“ Grad – Zagreb“ i Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata podružnica Grada – Zagreba.

Sv. Misi za preminule hrvatske žrtve, predvodio je starološki župnik Janez Šket, bilo je dirljivo slušati združeno pjevanje ženskog zbora “Hrvatica“ i svih hodočasnika i nazočnih u crkvi, posebno kod poznatih hrvatski napjeva kao što je: Zdravo, Djevo – Rajska djevo kraljice Hrvata, Naša majko, naša zoro zlata, Odanih ti srca primi dar, Primi čiste ljubavi nam žar.
Župnik Janez Šket je u svojoj propovijedi mučeničku smrt mnoštva Hrvata postavio u središte naše pažnje sa njihovim putem u vječnost, ali i sa našim neizvršenim obavezama, da budu dostojno pokopani kako zaslužuje svaki čovjek, jer kako je rekao župnik „svi smo Božji ljudi“. Zahvalu misnom slavlju i spomen hrvatskim i drugim žrtvama poratnog nasilja izrazili su nazočni zvanični predstavnici Republike Hrvatske i Republike Slovenije: Vesna Odorčić-opunomoćena ministrica i izaslanica Veleposlanika Republike Hrvatske u Sloveniji, izaslanice Hrvatske Vlade, Potpredsjednika Hrvatske Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda: Ivona Paltrinieri i Tanja Antunović Hadžić, te dožupan Robert Strah i zastupnik slovenskoga parlamenta Andrej Hoivek. Od strane hodočasnika iz Hrvatske zahvale župniku i domaćinima izrazili su predsjednik udruge Braniteljski centar za društveni razvoj Đuro Knezičić i predsjednik zagrebačke podružnice Hrvatske udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata Ivica Matošević. Uime domaćina i organizatora ove komemoracije govorio je voditelj organizacije Josip Marinić, ujedno i predstavnik Hrvatskog Društva Ljubljana, te Saveza Hrvatskih društava u Sloveniji. Njegove iskrene, tople i skromne riječi razdragano i zahvalno su pozdravili svi sudionici tužnog slavlja u crkvi Crngroba.

Završetak misnog slavlja bio je impresivan solo izvedbama državnih himni. Parlamentarni zastupnik Andej Hoviek izveo je slovensku himnu Zdravica nacionalnoga pjesnika Franca Prešerna, a hrvatska glazbenica iz Đakova Lara Simičić izvela je Hrvatsku himnu Lijepa naša domovino! Složno su pjevali i svi nazočni u hodočasničkoj crkvi Balogovijesti na Crngrobu. Nakon Svete komemorativne mise održana je procesija u molitvi i pjevanju od križa do križa, gdje se zastajalo, polagalo cvijeće i palilo svijeće te blagoslivljala grobišta. Kod prvog i posljednjeg Križa pjevala se je pjesma svetoga Ivana Pavla drugoga: Krist na žalu Spomenimo poznati refren koji je sa tugom odjekivao šumom u Crngrobu: O, Bože, zar si pozvao mene, Tvoje usne rekoše moje ime, Svoju lađu ostavljam sada žalu, Od sad´ idem kamo šalješ me ti.
Išlo se u krug, ali znalo se kuda se ide, prema zadnjoj postaji hrvatskih križnih putova. Ne vjerovati lako, ali zato doživjeti je lijepo, da je u procesiji bila i jedna osoba, tada davno dijete na križnom putu, a danas je 88-godišnji publicista i istraživač križnih putova po Sloveniji Želimir Kužatko. On je ovaj susret sa hodočasnicima doživio kao svoj životni oproštaj, ali nepresušan govor o činjenicama stradanja hrvatskih žrtava potvrđivao je koliko Želimir još ima što reći. Pisac ovih redaka bio je ganut što je bio Želimiru medijska pratnja na nekim točkama puta, pa i tu na Crngrobu, gdje su hrvatski mediji mogli tako prvi put saznati sudbinu više stotine Hrvata, među kojima su bila i djeca i ministri, žene i poraženi vojnici, generali i nekoliko hrvatskih svećenika.
Da, znalo se kuda se korača , kako se i pjevalo u pjesmi : Ima jedna duga cesta: Ima jedna duga cesta, Koja vodi sve do raja, To je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi!

Imponira da je to bio potpuno mirni, skrušen skup odan molitvi za umrle, za strašne žrtve, među kojima i novije otkriveni grobovi dječice. Jedino se čula molitva i pjesma, kao znakovi utjehe i smirenja na mjestima teških zločina i ljudskih tragedija. Jedan od istraživača tih zločina počeo je sa širokim uvodom da bi skupio hrabrosti pa rekao gorku istinu:„ Nijedna politika, nijedna država nije još na ovim prostorima stradanja uredila dostojno trajno počivalište tragično umrlih. To nije učinila ni Slovenija ni Hrvatska, a trebali bi to učiniti zajedno za primjer i uzor ostalima“. Neke zanima kakva su bila znakovlja na komemoraciji i kažimo, samo državne zastava Slovenije, Hrvatske, Europske i križ, kojega je nosio u procesiji Ignacij iz Konjica.
Bila je to i prigoda zajedničkih razgovora i druženja hrvatskih hodočasnika, predstavnika hrvatskih društva u Sloveniji i uglednih osoba iz javnog života Slovenije i Hrvatske. Nadamo se da će neki postavljeni ciljevi dostojnijeg pokopa umorenih ljudi biti potpunije ostvareni.

Dana 6.svibnja 2023. godine održana je na zagrebačkom Mirogoju komemoracija u spomen na Bleiburšku tragediju i križnih puteva ispred spomen obilježja Bleiburškim žrtvama.

Da se ne zaboravi !

Okupili smo se i ove godine kako bi se poklonili svim žrtvama Bleiburške tragedije i Križnih puteva, ispred jedinstvenog Spomenika na groblju Mirogoj podignutog 20. lipnja 1994. godine od domicilnog naroda i naroda iz dijaspore. Njima na slavu, nama na čast.

U organizaciji Hrvatskog domobrana ogranak Grad Zagreb, komemoraciji su prisustvovali članovi iz udruge „Društvo hrvatska žena“ Grad Zagreb, zbor „ Hrvatice“, Braniteljski centar za društveni razvoj, članovi HČSP – Hrvatska čista stranka prava i drugi građani.

Ovaj spomenik, blagoslovio je kardinal Franjo Kuharić kako bi mnogi koji žele mogli odati počast Bleiburškoj žrtvi, žrtvama križnih puteva i općenito poslijeratnim žrtvama, kao i svim žrtvama totalitarnih režima: Fašizma, Nacizma i Komunizma.

Tekst: Đuro Knezičić

U Okučanima je u ponedjeljak 1. svibnja 2023., uz polaganje vijenaca i ruža na spomen-obilježje “Kocke vedrine” i podsjećanje na sve poginule te prelet dva MiG-a Hrvatskog ratnog zrakoplovstva održana središnja svečanost obilježavanja 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak.

Ministar obrane Mario Banožić u izaslanstvu Vlade predvođenim predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, u kojemu su bili i potpredsjednici Vlade i ministri hrvatskih branitelja i unutarnjih poslova, Tomo Medved i Davor Božinović, položili su vijence i odali počast poginulim braniteljima u VRO Bljesak. Ruže su na spomen obilježje položili kadeti Hrvatske vojske i polaznici Policijske akademije MUP-a RH.

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković istaknuo je važnost, na ovu obljetnicu i na ovom mjestu, prisjetiti se heroja Domovinskog rata. “Danas smo tu da mladim generacijama prenesemo ključne trenutke Domovinskog rata i da se kao narod i kao društvo prisjećamo trenutaka bez kojih ne bi bilo slobodne Hrvatske”, kazao je.

Zahvalivši hrvatskim braniteljima na njihovoj žrtvi, hrabrosti i slobodi te upućujući čestitke svima koji su sudjelovali u VRO Bljesak, ministar obrane Mario Banožić je istaknuo: “Sjećamo se svakog poginulog, nestalog i stradalog hrvatskog branitelja i odajemo počast onim generacijama koje su sudjelovale u Domovinskom ratu i zahvaljujemo im za sve što su učinile u stvaranju države Hrvatske. Danas s ponosnom možemo reći kako je Hrvatska vojska stasala u modernu oružanu silu. Ova Vlada od početka mandata odlučna je u nastavku jačanja sve tri grane Hrvatske vojske i neumorno će prenositi istinu o Domovinskom ratu mlađim generacijama”, poručio je ministar.

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je kako nema ni jednog hrvatskog vojnika ni policajca kojemu se trenuci provođenja operacije nisu usjekli u pamćenje. “U mozaiku svih naših pobjeda, VRO Bljesak ostat će trajno zabilježena u kolektivnoj svijesti našeg naroda. Bili su to trenuci spremnosti na žrtvu u oslobađanju domovine i to moramo prenositi na buduće naraštaje”.

Ministar branitelja Tomo Medved ujedno je otvorio športske igre hrvatskih branitelja u organizaciji UDVDR Brodsko-posavske županije.

Misu zadušnicu za sve poginule hrvatske branitelje te civilne žrtve u crkvi Sv. Vida predvodio je mons. Antun Škvorčević, biskup Požeške biskupije. U sklopu cjelodnevnog programa u Okučanima je održan i taktičko-tehnički zbor naoružanja te borbene i neborbene tehnike i opreme kao i prezentacija vojnog i policijskog poziva. Održane su i pokazne vježbe sposobnosti pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga uz korištenje helikoptera Black Hawk te Antiterorističke jedinice Lučko, dok su pripadnici Vojne policije demonstrirali rad službenih vojno-policijskih pasa. Održan je i letački program akrobatske grupe Krila Oluje.

Obilježavanju 28. obljetnice VRO Bljesak nazočili su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković s izaslanstvom, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović s izaslanstvom OS RH i načelnikom Glavnog stožera OS RH admiralom Robertom Hranjem, obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja i ratni zapovjednici postrojbi koje su sudjelovale u VRO Bljesak i predstavnici udruga iz Domovinskog rata te izaslanstva županija, gradova i općina.

Završetkom pokaznih vježbi uzvanici su nazočili dolasku na cilj natjecatelja za najspremnijeg pripadnika OS RH “Memorijal bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku”. Ovogodišnju titulu najspremnijeg vojnika ponio je satnik Ivan Gerenčir, pripadnik bojne Pume GOMBR, prvi stigavši na cilj.

U večernjim satima u Spomen parku hrvatskim vitezovima predviđen je koncert Jazz orkestra HV-a.

Podsjetimo, operacija Bljesak počela je 1. svibnja 1995. u 5:21 sati, na oko 80 kilometara dugoj bojišnici. Jakim udarima hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga presječeno je okupirano područje zapadne Slavonije, slomljen je otpor neprijateljskih snaga i oslobođeni su Jasenovac, Okučani i Stara Gradiška. U manje od 32 sata, 1. i 2. svibnja 1995. godine hrvatske snage oslobodile su oko 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija te uspostavile nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. U vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak sudjelovalo je oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Poginuo je ili od posljedica ranjavanja preminuo 51 hrvatski branitelj, a 162 branitelja su ranjena.

Treća gardijska brigada “Kune” 29. travnja 2023. godin obilježila je 32. obljetnicu osnutka prigodnim i svečanim programom kojem su nazočili brojni gosti. Nakon svete mise u Crkvi “Preslavnog imena Marijina”, položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod Spomen obilježja pripadnicima 3. gbr. Kune u sveučilišnom kampusu, a potom je održana svečana Akademija te prigodna izložba fotografija i ratnih eksponata iz Domovinskog rata.

Svečanom obilježavanju nazočio je i župan Ivan Anušić, a uz izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora i saborskog zastupnika Stipana Šašlina, brojne generale i časnike iz Domovinskog rata te predstavnike jedinica lokalne samouprave Osječko-baranjske i Vukovarsko- srijemske županije, pozivu se odazvao i ministar obrane Mario Banožić.

– Ovo je postrojba iz koje dolazi najveći broj poginulih hrvatskih branitelja, njih 391, uz 1088 ranjenih i 15 nestalih pripadnika. To su velike i tragične brojke, ali brojke koje ju čine najvećom, najsnažnijom i najhrabrijom postrojbom iz Domovinskog rata, zbog čega joj i mi danas moramo odavati dužno poštovanje. Dojma sam da se malo zna u javnosti da je upravo 3. gbr dala najveći broj poginulih branitelja i da je ratovala diljem cijele Hrvatske dajući svoj doprinos u stvaranju našeg suvereniteta.

Predsjednik Udruge veterana 3. gardijske brigade “Kune” Tihomir Kmet naglasio je kako su sjećanja na ratna zbivanja i dalje svježa.

– Prije svega sjećamo se i razmišljamo o našim poginulim pripadnicima čiji su životi položeni na oltar domovine. To su ljudi koji su svojom žrtvom zaslužili da ih se sjećamo ne samo mi, njihovi suborci, već cijela država.

Dana 18. travnja 2023. godine, ispratili smo našeg suborca Božidara Rihtera i to- supruga Darinka, sinovi Zoran i Goran, brat Milan s obitelji i sestra Katarina s obitelji, na groblju Mirogoj u Zagrebu. Božidar je kao hrvatski branitelj nestao 18.lipnja 1992. godine na hrvatskom ratištu i prošlo je dugih 30. godina od kako mu se gubi svaki trag. Tek nedavno su otkriveni njegovi ostaci i dostojno je ukopan.

Kao jedan od njegovih suboraca tu vijest sam primio sa tugom ali s mirom jer je završila jedna preduga agonija potrage, gdje je najviše patila njegova obitelj.

Suradnjom Ministarstva hrvatskih branitelja, Saveza obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja a posebno naporom odjela za traženje, tijelo našeg Božidara pronađeno je na području Posavine u BiH, odnosno analizom DNK utvrđeno je da se radi o Božidaru.

Božidar je napustio svoj miran život i topao dom u Zagrebu i otišao u Slavoniju u 3. Gardijsku brigadu kako bi sa nama, rame uz rame stao u obranu naše domovine Hrvatske. Svi mi, pa tako i Božidar nismo znali što će i kako će se situacija odvijati ali on kao ni mi nije dvojio što nam/mu je činiti!
Željeli smo samo slobodu i bolji život za nas za naš narod za naše obitelji. JNA i paravojne srpske snage u Hrvatskoj nisu to prihvaćale već su uz pomoć velikosrpske politike nasrnuli na nas, na naš dom na našu Domovinu, svim raspoloživim sredstvima ljudstvom i vojnom tehnikom koja je bila nesagledivih nadmoćnija ali nas to nije pokolebalo!
To nas je ujedinilo i postali smo bedem koji nisu mogli probiti. Obranili smo se samo zato što su postojali ljudi takvi kakav je bio Božidar. Dokaz veličine čovjeka ratnika i branitelja, Božidar je položio svoje najvrijednije na oltar naše Domovine !

Hvala ti Božidare, ti si dao sve a na nama je da li ćemo biti dostojni tvoje žrtve da li ćemo tebe i naše kolege barem jednom godišnje posjetiti zapaliti ti svijeću i položiti ružu ili ćemo radije otići na odmor ili u neki birc da se opijaomo mlateči praznu slamu, kukajući da ovo nije država kakvu smo mi željeli?

Imati Domovinu nije samo riječ niti fraza. Domovina je kao majka. Ako nemaš Domovinu, onda si samo nebitan stranac u svijetu koji nigdje ne pripada, potepa se od nemila do nedraga kao jedinka koju može svatko šutnuti kada mu se prohtije !

Posljednje zbogom tebi žele uz tvoju obitelj tvoji ratni kolege: Đuro Knezičić, Tihomir Kmeti i Mario Nađ.

Doviđenja u vječnosti!

Predsjednik udruge BCDR

Đuro Knezičić