Umirovljeni vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, mons. Juraj Jezerinac, predslavio je u petak 24. ožujka u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću euharistijsko slavlje prigodom korizmenog susreta hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata.

Misi je prethodila pobožnost križnog puta s bl. Alojzijem Stepincem kojeg je predmolio vlč. Božo Šutalo, stalni đakon Zagrebačke nadbiskupije i hrvatski branitelj, a uz njega su molili vojnici i branitelji.

Na euharistijskome slavlju propovijedao je don Marin Drago Kozić, policijski kaplelan, a suslavili su don Branko Čagelj, vojni kapelan u vojarni u Petrinji, mjesni župnik vlč. Ivan Vučak te trajni đakon Božo Šutalo.

Na početku mise biskup Jezerinac pozdravio je sve okupljene te se prisjetio kako je kao vojni biskup gradio zajedništvo.

U svojoj je propovijedi don Marin istaknuo tri etape Isusova djelovanja koje je usporedio s djelovanjem hrvatskih branitelja. Najprije, kazao je, kada je počelo Isusovo javno djelovanje „okupljao je jednostavne, malene ljude”, dok su s druge strane bili farizeji kojima se to činilo bezvrijedno.

„Maleni, jednostavni, odbjegli, odbačeni od ljudskog društva – takvi su stali u obrani naše Domovine”, naglasio je propovjednik, ističući neka budu ponosni što su bili to malo, raspršeno stado. Isus je u prvoj etapi djelovanja okupljao „narod koje je imalo srce”. „Samo u srce moglo je devedesete godine stati ona velika ljubav i biti uz čovjeka, uz naš narod”, rekao je.

Druga etapa Isusova života bila je „liječiti ono što je bolesno, vraćati u život ono što je mrtvo”. Dok je Domovinski rat „želio uništiti dušu hrvatskog čovjeka”, najviše je pak boli nastalo poslije rata, ustvrdio je propovjednik, pozivajući hrvatske branitelje neka budu oni koji će „liječiti” te neka govore o ljubavi brata čovjeka koje je spašavalo. „Braćo branitelji, čuvajte jedinstvo. Nemojte se zatvarati u svoje klupske male zajednice. Širite svoje dostojanstvo. Nemojte pričati o ratu. Pričajte o Božjemu dostojanstvu. Koliko je Bog preko vas spasio i spasit će naš narod hrvatski, samo preko vas”.

Na koncu, treća etapa Isusova djelovanja bio je „govor o istini”. „Isus je ubijen samo zato što je govorio istinu”, kazao je don Marin, ističući kako su se u tom trenutku odjednom pojavili farizeji, „jer ih boli istina i počinju se pravdati s našim Gospodinom”. Propovjednik je potom upitao gdje su bili moćnici svijeta kada su se okupljali hrvatski branitelji.

Nije raspeće ostalo samo na Golgoti, napomenuo je don Marin. Križ je ostao simbol patnje, ali postao je nešto veće: uskrsnuće. „Istina dovodi do uskrsnuća”, naglasio je. Farizeji koji su se borili protiv istine pokleknuli su, nestali su. „ali ostala je živa s zajednica onih naroda koje je Isus okupljao”.

„Nemojmo se bojati za naš narod. Raspršeni smo bili, ali ćete nas vi sjediti”, poručio je propovjednik.

Nakon mise, a prije misnog blagoslova, branitelji su izmolili Molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca te nakon mise posjetili i obnovljeni Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca.

Dogovoreno je da će to postati tradicija te da će svake godine u petak pred Petu korizmenu nedjelju biti križni put i misa za sve hrvatske branitelje u Krašiću.

Bl. Alojzije, moli za sve naše drage hrvatske branitelje!

Predsjednik Županijske skupštine Mato Fofić i zamjenik župana Mihael Jurić su u srijedu, 15. ožujka 2023. godine u Kutini sudjelovali na obilježavanju 32. godišnjice osnutka SJP RIS Kutina, a i mi smo se pridružili ovom događanju.

Program obilježavanja je počeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred PP Kutina te na gradskom groblju u Kutini, a nastavljen je misom zadušnicom za sve poginule, stradale, nestale i preminule pripadnike SJP RIS. U sklopu obilježavanja je održana i tribina “Branitelji: jučer, danas, sutra” u Domu hrvatskih branitelja.

Kutinski Risovi Domovini i Kutini uvijek odani. Poručeno je to sa svečanosti obilježavanja 32. obljetnice ove slavne jedinice specijalne policije iz Domovinskog rata. „Risovi su u Domovinskom ratu dali veliki doprinos uspostavi Slobodne i demokratske Hrvatske. U novije vrijeme spremno su odgovorili novim izazovim. Preustrojili su se i provedbom raznih projekata nastoje dati doprinos izgradnji bolje i sretnije Hrvatske.“, rekao je Davor Šoštarić tajnik Udruge specijalne policije Ris Kutina. U programu svečanosti predstavljeni su projekti koje provodi Udruga financiranjem iz europskih i nacionalnih fondova. Risovi će tako nastaviti i dalje a idući izazov je socijalno poduzetništvo. O mogućnostima korištenja sredstava iz europskih fondova o tome je održano i predavanje pod nazivom “Branitelji: jučer, danas, sutra”te je zaključeno kako braniteljske udruge upravo kroz socijalno poduzetništvo mogu iskoristiti brojne prilike. Risovi su pokazali kako, a pripremili su i nekoliko novih projekata koji će biti od koristi braniteljima, ali i lokalnoj zajendici.
U okviru obilježavanja obljetnice osnivanja Risova održana je redovna skupština. Položeni su vijenci kod spomen obilježja ispred Policijske postaje u Kutini te kod Spomen križa kod kutinske crvke. U župnoj crkvi prikazana je i sveta misa za Risove.
Risovima su zahvalili i čestitali im Stjepan Milković, izaslanik ministra Tome Medveda, Dinko Tandara, Mato Fofić, predsjendik Skupštine SMŽ, Mihael Jurić, zamjenik župana te Ivan Crnac i Robert Kolenc, pročelnici Grada Kutine.

„Pobunjenici su imali namjeru rušiti institucije hrvatske države i njezinu demokratski izabranu vlast. I ovo je prigoda 32 godine poslije prisjetiti se tog nasilja koje je dovelo do agresije na hrvatsku demokraciju. Danas na poseban način izražavam zahvalu svim pripadnicima redarstvenih snaga koji ste tada sudjelovali u intervenciji u Pakracu, gradu koji je svo vrijeme Domovinskog rata bio na prvoj crti obrane“, započeo je danas govor Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, ispred branitelja, brojnih uzvanika i Pakračana u kino sali Hrvatskog doma dr. Franjo Tuđman na svečanosti kojom je završena trodnevna manifestacija obilježavanja početka Domovinskog rata – 1. i 2. ožujka 1991. godine.

Svečano obilježavanje početka Domovinskog rata čiji je organizator i domaćin bila Udruga policije branitelja Pakraca i Lipika i Grad Pakrac, uz pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja i MUP-a, završila je nastupom Policijske klape „Sveti Mihovil“ koja je današnju svečanost uveličala s nekoliko glazbenih intermezza. Govore su osim Tome Medveda održali i pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević, Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i general zbora Josip Lucić.

Odbijanje napada pobunjenih Srba na policijsku postaju u Pakracu 1. ožujka 1991., koja je brzom intervencijom policijskih specijalaca obranjena, a pobunjenici protjerani izvan grada, brojni smatraju početkom Domovinskog rata koji u srijedu obilježava svoju 32. obljetnicu. Istoga dana načelnik pakračke Policijske postaje Jovo Vezmar izdaje zapovijed o mobilizaciji “rezervnog sastava milicije” zbog, kako se navodilo, vježbe te provjere njene mobilnosti i osposobljenosti. Na to su u grad izašle manje naoružane grupe srpskih civila, pokušavajući stvoriti dojam da je Pakrac zapravo u SAO Krajini, srpskoj paradržavi unutar Hrvatske. Već sljedeći dan, 22. veljače, sazvana je Skupština Općine Pakrac od čijih su 52 prisutna zastupnika samo njih 15 bili Hrvati, pa je glasovanjem odlučeno o pristupanju Krajini, što je za šest dana poništio Ustavni sud RH.

Načelnik postaje Vezmar tada je pozvao pričuvne policajce da predaju oružje, s namjerom da razoruža samo one hrvatske nacionalnosti, dok je srpskima naloženo okupljanje na igralištu u selu Šeovica.

Na sastanku u postaji 1. ožujka razoružano je svih 16 policajaca nesrpske nacionalnosti, a Vezmar je uz pomoć policajaca iz redova Srba preuzeo postaju, pri čemu neki od njih nisu podržali pobunu, dok su neki koji nisu bili Srbi uspjeli iznijeti oružje iz postaje te ga sakriti.

Navečer su pobunjeni ‘milicajci’ i naoružani civili na ulazima u grad postavili barikade, a po raznim mjestima u gradu rasporedili su se i pripadnici tadašnje JNA.

Oko 5 sati ujutro 2. ožujka posebna jedinica bjelovarske policije “Omege” pri ulasku u Pakrac raskrčuje neprijateljske barikade, dok iz drugog pravca stižu pripadnici Antiterorističke postrojbe Lučko te zajedno ulaze prvo u zgradu općine, a potom bez otpora i u zgradu policije.

O tome da je pobunjenicima očito bilo dojavljeno o dolasku hrvatskih specijalaca svjedoči podatak da su se povukli u okolna sela na brdima, a u grad ulaze i raspoređuju se pripadnici posebnih antiterorističkih jedinica “Sljeme”, “Rakitje”, “Kumrovec“ i “Pionirski grad”.

U 9 sati s okolnih brda na Policijsku postaju i zgradu općine otvorena je puščana paljba, na što specijalci uzvraćaju, a sve završava nakon nekih pola sata kada dolazi JNA. Svi razoružani hrvatski specijalci vraćeni su u službu, a 32 ljudi je uhićeno pod sumnjom da je sudjelovalo u pobuni te su prevezeni u Bjelovar radi ispitivanja.

U Lipiku zaustavljen i Jovan Rašković

Tijekom dana, specijalci su stavili pod nadzor ulaze u grad te često pri kontroli u automobilima pronalazili duge cijevi, a u Lipiku je zaustavljen i Jovan Rašković, jedan od pokretača srpske pobune i osnivač SDS-a.

Popodne u postaju dolazi nekoliko oficira JNA, među kojima i general Dobrašin Praščević, a nakon njega i Stjepan Mesić, tada potpredsjednik Predsjedništva SFRJ i predsjednik Vlade RH, a od 2000. u dva mandata i hrvatski predsjednik. Odlučeno je da se situacija vrati na stanje prije 1. ožujka.

Kada su okupljeni dužnosnici otišli, s okolnih brda sručila se jaka pucnjava, na što su hrvatski specijalci odgovorili, a troje od njih je ranjeno, nakon čega je uslijedila i slabija razmjena vatre sa JNA.

Dan zatvaranja logora Stara Gradiška, obilježen je 3. veljače 2023. godine polaganjem vijenaca i paljenjem lampiona te molitvom čime je odana počast svim ubijenim, nestalim, preminulim logorašima, braniteljima i civilima u Hrvatskom Domovinskom obrambenom ratu 1991. do 1995. godine.

Kod Spomen ploče na ulazu u nekadašnji kazamat učinili su to izaslanstvo Hrvatskog Društva Logoraša Srpskih Koncentracijskih logora te Savez udruženja logoraša BIH koje su predvodili Ivan Turudić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije i Davor Ančić predsjednik podružnice društva sisačko – moslavačke županije ,
izaslanik predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića i ministra Hrvatskih branitelja Tome Medveda državni tajnik Darko Nekić , predstavnici udruge civilnih invalida I stradalnika domovinskog rata Požeško slavonske županije, Udruge Hrvatski Feniks I gradova Lipik i Pakrac , izaslanstvo Općine Stara Gradiška koje je predvodio načelnik Velimir Paušić , izaslanstvo grada Pakraca i koordinacija braniteljskih udruga Pakraca i Lipika, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Slunj , Rakovica Cetingrad , Udruge proistekle iz Domovinskog rata gradova Petrinje I Novske predvođene dopredsjednikom udruge dragovoljaca I veterana RH Stjepanom Hrasntikom ,Udruga Policije Petrinja te članovi obitelji logoraša i brojnih braniteljskih udruga kako iz BPŽ, tako i iz drugih krajeva Hrvatske.

Organizatori obilježavanja Dana logora Stara Gradiška ove su godine bili uz općinu Stara Gradiška i Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Podružnice Sisačko-moslavačke županije i Udruge Zavjet Sisačko -moslavačke županije.

Danas osamdesetpetogodišnja Zlata Kranjčić iz Lipika prisjetila se strahota koje je proživjela tih dana.
Osim podsjećanja na strahote Domovinskog rata, logor u Staroj Gradiški je i povijesno mjesto stradanja, logor koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio mjesto „istrebljenja“ Židova ,Srba, Roma i Hrvata, takozvani peti podlogor logora Jasenovac, zatim logor namijenjen jugoslavenskim političkim zatvorenicima, a onda i mjesto koje su u Domovinskom ratu koristili krajinski pobunjenici uz pomoć pripadnika JNA-a za zarobljavanje Hrvata i nesrpskog stanovništva s područja Zapadne Slavonije i Bosne i Hercegovine. Kroz ovaj logor prošlo je više od 1100 osoba, Hrvata, Bošnjaka i Srba koji su ovdje mučeni, ponižavani, ispitivani i koji su prolazili torture koje mogu zamisliti samo mengelovski poremećeni umovi.

Danas je Logor Stara Gradiška nijemi i oronuli svjedok boli i muka zatočenih hrvatskih branitelja i civila koji su se usprotivili velikosrpskoj agresiji i prema riječima načelnika Stare Gradiške Velimira Paušića potrebno je pokrenuti inicijativu za obnovu i spas od propadanja tog kompleksa kako bi buduće generacije mogle vidjeti kroz kakve strahote su prošli logoraši i da se takvi zločini nikada više u povijesti čovječanstva ne ponove.Preživjeli logoraši iz svih krajeva Hrvatske i BiH su došli odati počast žrtvama i prisjetiti se strahota koje su podnijeli u ovom logoru.Zapravo iz dana u dan zatvor sve više propada i prijeti urušavanju do temelja. Neki logoraši koji su ovdje prošli torture kažu da će urušavanjem kompleksa zgrada biti zatrpane i samice u kojima su po „kazni“ provodili dane i dane u vodi do grla.
Više donosimo u današnjim informativnim emisijama na 105.5MHz kao i svjedočanstva nekih od logoraša Stare Gradiške i Bučja.

Put Kašića krenuli su veterani, predstavnici 3. gardijske brigade „Kune“, predstavnici braniteljskih udruga Brodsko- posavske županije ,sudionici akcije 1993., djeca i roditelji branitelja poginulih u akciji kako bi zapalili svijeće i položili cvijeće na spomenik podignut palim braniteljima u akciji Maslenica. Njima smo se pridružili i mi iz BCDR-a.

U operaciji Maslenica, veliku ulogu imali su hrvatski branitelj iz Slavonskog Broda, pripadnici i Vitezovi Domovinskog rata 3. Bojne “KOBRE”, 3. Gardijske brigade, smijenivši na glavnom pravcu djelovanja 4. gardijsku brigadu koja je povučena na kraći odmor. Kašić je trebalo pod svaku cijenu obraniti jer je bio ključna točka za obranu kako samoga Zadra tako i Republike Hrvatske i nikako nije smio pasti neprijatelju u ruke. Da su uspjeli tada kako su zacrtali…Hrvatska…ne bi više postojala. Ne bi bilo ni akcije koje su uslijedile nakon ove, Bljesak, Oluja… a koje su u potpunosti oslobodile Hrvatsku.

Krajem siječnja 1993. godine, zbog alarmantne situacije koja je nastupila neposredno nakon akcije “Maslenica”, hrvatski jug našao se u teškom položaju. U zadarsko zaleđe hitno su prebačene dvije bojne 3. gardijske brigade „Kune“ iz Osijeka i Slavonskog Broda. Treća bojna iz Slavonskog Broda, poznata pod nazivom “Kobre”, bila je nositelj borbenih zadataka. Dva dana poslije njihova dolaska srpske snage napale su selo Kašić i treća slavonskobrodska bojna uletjela je u zasjedu. U borbama, koje su trajale 1. i 2. veljače, poginula su sveukupno 32 pripadnika 3. gardijske brigade, a najviše ih je bilo iz Slavonskog Broda.

U čast poginulim Slavoncima u Kašiću je podignut spomenik simbolično napravljen od dalmatinskog kamena i slavonskog hrasta. Na njemu je uklesan tekst: 3. gardijska brigada “Kune”, Hrvatska Vas zaboraviti neće. Neka im je vječna slava!”.