Treća gardijska brigada “Kune” 29. travnja 2023. godin obilježila je 32. obljetnicu osnutka prigodnim i svečanim programom kojem su nazočili brojni gosti. Nakon svete mise u Crkvi “Preslavnog imena Marijina”, položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod Spomen obilježja pripadnicima 3. gbr. Kune u sveučilišnom kampusu, a potom je održana svečana Akademija te prigodna izložba fotografija i ratnih eksponata iz Domovinskog rata.
Svečanom obilježavanju nazočio je i župan Ivan Anušić, a uz izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora i saborskog zastupnika Stipana Šašlina, brojne generale i časnike iz Domovinskog rata te predstavnike jedinica lokalne samouprave Osječko-baranjske i Vukovarsko- srijemske županije, pozivu se odazvao i ministar obrane Mario Banožić.
– Ovo je postrojba iz koje dolazi najveći broj poginulih hrvatskih branitelja, njih 391, uz 1088 ranjenih i 15 nestalih pripadnika. To su velike i tragične brojke, ali brojke koje ju čine najvećom, najsnažnijom i najhrabrijom postrojbom iz Domovinskog rata, zbog čega joj i mi danas moramo odavati dužno poštovanje. Dojma sam da se malo zna u javnosti da je upravo 3. gbr dala najveći broj poginulih branitelja i da je ratovala diljem cijele Hrvatske dajući svoj doprinos u stvaranju našeg suvereniteta.
Predsjednik Udruge veterana 3. gardijske brigade “Kune” Tihomir Kmet naglasio je kako su sjećanja na ratna zbivanja i dalje svježa.
– Prije svega sjećamo se i razmišljamo o našim poginulim pripadnicima čiji su životi položeni na oltar domovine. To su ljudi koji su svojom žrtvom zaslužili da ih se sjećamo ne samo mi, njihovi suborci, već cijela država.
Dana 18. travnja 2023. godine, ispratili smo našeg suborca Božidara Rihtera i to- supruga Darinka, sinovi Zoran i Goran, brat Milan s obitelji i sestra Katarina s obitelji, na groblju Mirogoj u Zagrebu. Božidar je kao hrvatski branitelj nestao 18.lipnja 1992. godine na hrvatskom ratištu i prošlo je dugih 30. godina od kako mu se gubi svaki trag. Tek nedavno su otkriveni njegovi ostaci i dostojno je ukopan.
Kao jedan od njegovih suboraca tu vijest sam primio sa tugom ali s mirom jer je završila jedna preduga agonija potrage, gdje je najviše patila njegova obitelj.
Suradnjom Ministarstva hrvatskih branitelja, Saveza obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja a posebno naporom odjela za traženje, tijelo našeg Božidara pronađeno je na području Posavine u BiH, odnosno analizom DNK utvrđeno je da se radi o Božidaru.
Božidar je napustio svoj miran život i topao dom u Zagrebu i otišao u Slavoniju u 3. Gardijsku brigadu kako bi sa nama, rame uz rame stao u obranu naše domovine Hrvatske. Svi mi, pa tako i Božidar nismo znali što će i kako će se situacija odvijati ali on kao ni mi nije dvojio što nam/mu je činiti! Željeli smo samo slobodu i bolji život za nas za naš narod za naše obitelji. JNA i paravojne srpske snage u Hrvatskoj nisu to prihvaćale već su uz pomoć velikosrpske politike nasrnuli na nas, na naš dom na našu Domovinu, svim raspoloživim sredstvima ljudstvom i vojnom tehnikom koja je bila nesagledivih nadmoćnija ali nas to nije pokolebalo! To nas je ujedinilo i postali smo bedem koji nisu mogli probiti. Obranili smo se samo zato što su postojali ljudi takvi kakav je bio Božidar. Dokaz veličine čovjeka ratnika i branitelja, Božidar je položio svoje najvrijednije na oltar naše Domovine !
Hvala ti Božidare, ti si dao sve a na nama je da li ćemo biti dostojni tvoje žrtve da li ćemo tebe i naše kolege barem jednom godišnje posjetiti zapaliti ti svijeću i položiti ružu ili ćemo radije otići na odmor ili u neki birc da se opijaomo mlateči praznu slamu, kukajući da ovo nije država kakvu smo mi željeli?
Imati Domovinu nije samo riječ niti fraza. Domovina je kao majka. Ako nemaš Domovinu, onda si samo nebitan stranac u svijetu koji nigdje ne pripada, potepa se od nemila do nedraga kao jedinka koju može svatko šutnuti kada mu se prohtije !
Posljednje zbogom tebi žele uz tvoju obitelj tvoji ratni kolege: Đuro Knezičić, Tihomir Kmeti i Mario Nađ.
U organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja 18. travnja 2023. u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro“ u Vukovaru identificirane su četiri osobe nestale i smrtno stradale u Domovinskom ratu, čiji su posmrtni ostaci pronađeni i ekshumirani u veljači iz masovne grobnice u Šarviz Doli u blizini Vukovara.
Riječ je o sekundarnoj grobnici, što znači da žrtve nisu usmrćene na mjestu pronalaska, a pronađena je sustavnim radom nadležnih institucija koje koordinira Ministarstvo hrvatskih branitelja kao glavno provedbeno tijelo u tom procesu.
Sve četiri osobe nasilno su odvedene tijekom rujna i listopada 1991., prilikom okupacije dijelova bivše općine Vukovar od strane tadašnje JNA i paravojnih formacija, tri s područja Vukovara i jedna iz Berka, a među identificiranima je i hrvatski branitelj Ilija Krivić, nasilno odveden 18. rujna 1991. sa Sajmišta u Vukovaru.
Osobitu težinu predstavlja činjenica kako se u dva slučaja radi o višestrukim stradanjima. Tako su u prethodnom razdoblju identificirani posmrtni ostaci sina jedne od danas identificiranih žrtava, a u drugom slučaju prethodno su identificirani posmrtni ostaci majke.
Preliminarna obrada posmrtnih ostataka obavljena je u vukovarskoj bolnici, a DNA analiza na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu.
Ravnatelj vukovarske bolnice dr. Anto Blažanović kazao je kako se u ovim trenucima obiteljima koje su identificirale svoje bližnje miješaju osjećaji tuge zbog dugog čekanja i radosti zbog konačnog pronalaska njihovih posmrtnih ostataka. I on je istaknuo važnost međusobnog povjerenja svih uključenih u traganje za nestalim osobama, poručivši da će i nadalje predano sudjelovati u tom procesu dok se ne pronađe i posljednja osoba s popisa nestalih.
U ime Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku obratio se prof. Milovan Kubat, koji je u tom procesu od prvog dana traganja za nestalim osobama te je istaknuo da, unatoč svim poteškoćama, predano rade, a rezultati su vidljivi i u ovoj identifikaciji.
U mandatu ministra Medveda, od 2016. godine proces traženja osoba nestalih u Domovinskom ratu intenzivirao se i ojačao u svim segmentima, posebno u pogledu institucionalnog pristupa i osnažene međuresorne suradnje, kao i kroz partnerstvo s udrugama koje okupljaju obitelji nestalih osoba.
Tako su u proteklih sedam godina provedena terenska istraživanja na 362 lokacije i pretražena površina od oko 890 tisuća četvornih metara, pronađene su tri masovne i niz pojedinačnih grobnica iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 168 osoba, a u tom razdoblju sveukupno je identificirano 248 osoba, hrvatskih branitelja i civila.
Uvažavajući razmjere stradanja, posebna pozornost posvećena je pronalasku nestalih i smrtno stradalih osoba na području Vukovarsko-srijemske županije, gdje se traži najveći broj osoba nestalih u Domovinskom ratu. Na tom području od 2016. godine pretraženo je 126 lokacija i više od 515 tisuća četvornih metara, a pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci 39 osoba.
Sve tri masovne grobnice pronađene su na širem vukovarskom području, i to: kod Marinaca (2018.) iz koje su ekshumirane i identificirane četiri osobe, kod Bobote (2022.) iz koje je ekshumirano 13, a identificirano 12 osoba, te Šarviz Dola (2023.) iz koje su zasad ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 10 osoba, među kojima i ove četiri danas identificirane žrtve, a identifikacija preostalih posmrtnih ostataka iz te masovne grobnice uslijedit će nakon što se dobiju DNA nalazi.
Uz Šarviz Dolu, gdje se i nadalje provodi istraživanja terena, na području Vukovara već duže vrijeme pretražuje se i sumnjivo područje na Petrovačkoj Doli, a česte pretrage terena provode se i na području Banovine.
Nakon današnje identifikacije, Republika Hrvatska putem Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 1812 osoba nestalih i smrtno stradalih tijekom Domovinskoga rata, pri čemu najveći udio čine osobe s područja Vukovarsko-srijemske županije, njih 509, od kojih je 379 nestalih i smrtno stradalih na području Vukovara i prigradskih naselja.
Na veliki četvrtak 6. travnja. 2023. godine, posjetili smo groblje Mirogoj kako bi položili cvijeće i zapalili svijeće gdje počivaju mnogi naši branitelji ! Tužno je gledati tu mladost koja je dala sve za nas a još je tužnije gledati spomenike “Zid boli” i “Kenatof” na kojem se nalaze imena onih za kojima još uvijek tragamo. Oni su dali sve a na nama je da dokažemo kako njihova žrtva nije bila uzaludna.
Mi, koje je Bog sačuvao kako bi svjedočili, nemamo ni ljudsko ni moralno pravo plakati nad sobom već biti zahvalni Bogu, a bližnjima- prijateljima i suborcima položiti cvijet i zapaliti svijeću uz Kristovu molitvu , a svece zamoliti za zagovor kod Svevišnjeg kako bi se ponovno u vječnosti sa njima sreli i zajedno se radovali ! Nemojmo biti kao oni koji znaju gdje su ti naši nestali, a ne žele reći. Sa samo jednom rečenicom olakšali bi svoju dušu, a i roditelja nestalih ! Ali, očito je da nemaju vjere ni ljudskosti ili je u pitanju nešto još strašnije, što ih spriječava da kažu, a to je mržnja. Jer, kada bi vjerovali i samo malo bili ljudi, kada ne bi mrzili, tada bi rekli i pomogli sebi, a olakšali već ionako pretežak život mnogim roditeljima koji svih proteklih godina od početka agresije na Hrvatsku ne žive već samo vegetiraju. Nemaju više ni suza da bi curile jer sve su odavno iscurile ali srce je to koje im još uvijek nije prestalo nadati se da i krvnikovo srce nije od kamena, te da će malo omekšati, kako bi svima olakšali živote.
Vjerujem kako ni njima nije lako živjeti sa takvim teretom na duši i da bi im bilo bolje da zatraže oprost koji bi dobili kada bi rekli što znaju?
Vjerujemo kako će doći trenutak kada će reći, pokajati se i zatražiti oprost kako bi ga dobili.
Svi koji vjerujemo u Boga vjerujemo i uskrsnuće, a ako vjerujemo, ne vidimo boljeg milosrđa nego uoči Uskrsa. Pokajati se i priznati, reći istinu. Bogu se ništa skriti ne može, čovjeku da , ali to je samo kratkoga daha dok sram ostaje vječno!
Sa zahvalnošću i ponosom prisjećamo se Josipa Jovića i svih hrvatskih branitelja čija nam je žrtva omogućila život u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj
„Krvavi Uskrs“ povijesni je događaj i prekretnica u Domovinskom ratu, nagovještaj trnovitog puta do naše samostalnosti i slobode, za koju je hrvatski narod podnio goleme žrtve, a hrvatski redarstvenik Josip Jović, koji je poginuo na Plitvicama u dobi od 21 godine, prva je među njima.
Prije 32 godine, nakon slamanja oružane pobune u Pakracu, uslijedila je akcija na Plitvicama. Bio je to odgovor hrvatske policije na zauzimanje Nacionalnog parka Plitvička jezera i blokiranje državne ceste koja je spajala sjever i jug zemlje, a uspješno su je proveli pripadnici Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje i Antiterorističke jedinice Lučko te Posebne jedinice policije Kumrovec.
Akcija u kojoj je pala prva žrtva Domovinskog rata i ranjeno devet policajaca ušla je u povijest kao „Krvavi Uskrs“, a Josip Jović postao je simbol domoljublja, predanosti i hrabrosti. Njegova prerana smrt postala je najsnažniji motivacijski faktor svim hrvatskim braniteljima u bespoštednoj obrani od velikosrpskih agresora, a njegova pogibija simbol svih naših žrtava i uzor novim generacijama
Sa zahvalnošću i ponosom prisjećamo se Josipa Jovića i svih hrvatskih branitelja koji su položili svoje živote za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Neka nam njihova ljubav prema domovini i spremnost na žrtvu budu trajan poticaj i vječna inspiracija.
Umirovljeni vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, mons. Juraj Jezerinac, predslavio je u petak 24. ožujka u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću euharistijsko slavlje prigodom korizmenog susreta hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata.
Misi je prethodila pobožnost križnog puta s bl. Alojzijem Stepincem kojeg je predmolio vlč. Božo Šutalo, stalni đakon Zagrebačke nadbiskupije i hrvatski branitelj, a uz njega su molili vojnici i branitelji.
Na euharistijskome slavlju propovijedao je don Marin Drago Kozić, policijski kaplelan, a suslavili su don Branko Čagelj, vojni kapelan u vojarni u Petrinji, mjesni župnik vlč. Ivan Vučak te trajni đakon Božo Šutalo.
Na početku mise biskup Jezerinac pozdravio je sve okupljene te se prisjetio kako je kao vojni biskup gradio zajedništvo.
U svojoj je propovijedi don Marin istaknuo tri etape Isusova djelovanja koje je usporedio s djelovanjem hrvatskih branitelja. Najprije, kazao je, kada je počelo Isusovo javno djelovanje „okupljao je jednostavne, malene ljude”, dok su s druge strane bili farizeji kojima se to činilo bezvrijedno.
„Maleni, jednostavni, odbjegli, odbačeni od ljudskog društva – takvi su stali u obrani naše Domovine”, naglasio je propovjednik, ističući neka budu ponosni što su bili to malo, raspršeno stado. Isus je u prvoj etapi djelovanja okupljao „narod koje je imalo srce”. „Samo u srce moglo je devedesete godine stati ona velika ljubav i biti uz čovjeka, uz naš narod”, rekao je.
Druga etapa Isusova života bila je „liječiti ono što je bolesno, vraćati u život ono što je mrtvo”. Dok je Domovinski rat „želio uništiti dušu hrvatskog čovjeka”, najviše je pak boli nastalo poslije rata, ustvrdio je propovjednik, pozivajući hrvatske branitelje neka budu oni koji će „liječiti” te neka govore o ljubavi brata čovjeka koje je spašavalo. „Braćo branitelji, čuvajte jedinstvo. Nemojte se zatvarati u svoje klupske male zajednice. Širite svoje dostojanstvo. Nemojte pričati o ratu. Pričajte o Božjemu dostojanstvu. Koliko je Bog preko vas spasio i spasit će naš narod hrvatski, samo preko vas”.
Na koncu, treća etapa Isusova djelovanja bio je „govor o istini”. „Isus je ubijen samo zato što je govorio istinu”, kazao je don Marin, ističući kako su se u tom trenutku odjednom pojavili farizeji, „jer ih boli istina i počinju se pravdati s našim Gospodinom”. Propovjednik je potom upitao gdje su bili moćnici svijeta kada su se okupljali hrvatski branitelji.
Nije raspeće ostalo samo na Golgoti, napomenuo je don Marin. Križ je ostao simbol patnje, ali postao je nešto veće: uskrsnuće. „Istina dovodi do uskrsnuća”, naglasio je. Farizeji koji su se borili protiv istine pokleknuli su, nestali su. „ali ostala je živa s zajednica onih naroda koje je Isus okupljao”.
„Nemojmo se bojati za naš narod. Raspršeni smo bili, ali ćete nas vi sjediti”, poručio je propovjednik.
Nakon mise, a prije misnog blagoslova, branitelji su izmolili Molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca te nakon mise posjetili i obnovljeni Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca.
Dogovoreno je da će to postati tradicija te da će svake godine u petak pred Petu korizmenu nedjelju biti križni put i misa za sve hrvatske branitelje u Krašiću.
Bl. Alojzije, moli za sve naše drage hrvatske branitelje!
Dana, 17. ožujka u područnom Uredu ministarstva hrvatskih branitelja Osijek a u organizaciji Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Udruge obitelji nestalih i nasilno odvedenih branitelja Domovinskog rata Osijek, održana je tribina pod nazivom Pravo nestalih na identitet – pravo obitelji na istinu.
Tribinu je započela Marija Dujić, a vodila Ljiljana Alvir, predsjednica SUOZNHB-a. Ljiljana Alvir istaknula je da se politička retorika koju vodi Srbija i manipulira pitanjima nestalih nije promijenila kroz sve ove godine.
Na tribini su izneseni relevantni podaci vezani uz proces potrage za nestalim osobama, uloga i način sudjelovanja relevantnih institucija u potrazi za nestalima, problemi i razlozi dugotrajnih procesa potrage i kažnjavanja počinitelja ratnih zločina. Kroz diskusiju o cjelokupnom procesu i specifičnim slučajevima članovi obitelji su dobili širi uvid u rad institucija. Istaknuta je koordiniranost i organiziranost svih resora, posvećenost vlade RH o rješavanju pitanja nestalih osoba kroz jačanje kapaciteta ulaganja u opremu i uvođenje najnovijih tehnologija u laboratorij pri Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu. Kao problem istaknut je protek vremena, nedostatak kvalitetnih informacija, odnos Republike Srbije prema pitanju nestalih osoba i ometanje procesa kroz širenje dezinformacija radi političkih ili osobnih interesa i uznemiravanje članova obitelji koji još uvijek tragaju za svojim najmilijima. Zaključak tribine je kako je potrebno nastaviti jačanje procesa kroz kontinuirani nastavak zajedničkog djelovanja svih uključenih resora, nastavak jačanja povjerenja i suradnja sa članovima obitelji, sprječavanje širenja štetnih dezinformacija te iznalaženje načina za pribavljanje kvalitetnih informacija osobito kada su u pitanju arhivi u Srbiji.
Ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri napomenula je da se najveći dio nestanaka veže uz Hrvatsko Podunavlje, zatim za Banovinu i nekadašnji logor Bučje.
Najveći problem je, kaže, kvalitetna i dobra informacija, a najveći dio je u Srbiji.
Na tribini u ime ministarstva hrvatskih branitelja sudjelovala je Ivona Paltrinieri, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale pri Ministarstvu hrvatskih branitelja i njeni suradnici Dejan Marošičević i Stipo Rimac, Vesna Krivošić, ispred HCK sa suradnicima, Miroslav Dasović, ŽDO, Katarina iz Obavještajne zajednice, Jurica Tolj, predsjednik Odbora za branitelje Grada Osijeka u ime gradonačelnika Osijeka, Ružica Bisaha, Udruga Civilnih žrtava Domovinskog rata Osijek, predstavnici braniteljskih udruga iz Domovinskog rata.
Predsjednik Županijske skupštine Mato Fofić i zamjenik župana Mihael Jurić su u srijedu, 15. ožujka 2023. godine u Kutini sudjelovali na obilježavanju 32. godišnjice osnutka SJP RIS Kutina, a i mi smo se pridružili ovom događanju.
Program obilježavanja je počeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred PP Kutina te na gradskom groblju u Kutini, a nastavljen je misom zadušnicom za sve poginule, stradale, nestale i preminule pripadnike SJP RIS. U sklopu obilježavanja je održana i tribina “Branitelji: jučer, danas, sutra” u Domu hrvatskih branitelja.
Kutinski Risovi Domovini i Kutini uvijek odani. Poručeno je to sa svečanosti obilježavanja 32. obljetnice ove slavne jedinice specijalne policije iz Domovinskog rata. „Risovi su u Domovinskom ratu dali veliki doprinos uspostavi Slobodne i demokratske Hrvatske. U novije vrijeme spremno su odgovorili novim izazovim. Preustrojili su se i provedbom raznih projekata nastoje dati doprinos izgradnji bolje i sretnije Hrvatske.“, rekao je Davor Šoštarić tajnik Udruge specijalne policije Ris Kutina. U programu svečanosti predstavljeni su projekti koje provodi Udruga financiranjem iz europskih i nacionalnih fondova. Risovi će tako nastaviti i dalje a idući izazov je socijalno poduzetništvo. O mogućnostima korištenja sredstava iz europskih fondova o tome je održano i predavanje pod nazivom “Branitelji: jučer, danas, sutra”te je zaključeno kako braniteljske udruge upravo kroz socijalno poduzetništvo mogu iskoristiti brojne prilike. Risovi su pokazali kako, a pripremili su i nekoliko novih projekata koji će biti od koristi braniteljima, ali i lokalnoj zajendici. U okviru obilježavanja obljetnice osnivanja Risova održana je redovna skupština. Položeni su vijenci kod spomen obilježja ispred Policijske postaje u Kutini te kod Spomen križa kod kutinske crvke. U župnoj crkvi prikazana je i sveta misa za Risove. Risovima su zahvalili i čestitali im Stjepan Milković, izaslanik ministra Tome Medveda, Dinko Tandara, Mato Fofić, predsjendik Skupštine SMŽ, Mihael Jurić, zamjenik župana te Ivan Crnac i Robert Kolenc, pročelnici Grada Kutine.
„Pobunjenici su imali namjeru rušiti institucije hrvatske države i njezinu demokratski izabranu vlast. I ovo je prigoda 32 godine poslije prisjetiti se tog nasilja koje je dovelo do agresije na hrvatsku demokraciju. Danas na poseban način izražavam zahvalu svim pripadnicima redarstvenih snaga koji ste tada sudjelovali u intervenciji u Pakracu, gradu koji je svo vrijeme Domovinskog rata bio na prvoj crti obrane“, započeo je danas govor Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, ispred branitelja, brojnih uzvanika i Pakračana u kino sali Hrvatskog doma dr. Franjo Tuđman na svečanosti kojom je završena trodnevna manifestacija obilježavanja početka Domovinskog rata – 1. i 2. ožujka 1991. godine.
Svečano obilježavanje početka Domovinskog rata čiji je organizator i domaćin bila Udruga policije branitelja Pakraca i Lipika i Grad Pakrac, uz pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja i MUP-a, završila je nastupom Policijske klape „Sveti Mihovil“ koja je današnju svečanost uveličala s nekoliko glazbenih intermezza. Govore su osim Tome Medveda održali i pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević, Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i general zbora Josip Lucić.
Odbijanje napada pobunjenih Srba na policijsku postaju u Pakracu 1. ožujka 1991., koja je brzom intervencijom policijskih specijalaca obranjena, a pobunjenici protjerani izvan grada, brojni smatraju početkom Domovinskog rata koji u srijedu obilježava svoju 32. obljetnicu. Istoga dana načelnik pakračke Policijske postaje Jovo Vezmar izdaje zapovijed o mobilizaciji “rezervnog sastava milicije” zbog, kako se navodilo, vježbe te provjere njene mobilnosti i osposobljenosti. Na to su u grad izašle manje naoružane grupe srpskih civila, pokušavajući stvoriti dojam da je Pakrac zapravo u SAO Krajini, srpskoj paradržavi unutar Hrvatske. Već sljedeći dan, 22. veljače, sazvana je Skupština Općine Pakrac od čijih su 52 prisutna zastupnika samo njih 15 bili Hrvati, pa je glasovanjem odlučeno o pristupanju Krajini, što je za šest dana poništio Ustavni sud RH.
Načelnik postaje Vezmar tada je pozvao pričuvne policajce da predaju oružje, s namjerom da razoruža samo one hrvatske nacionalnosti, dok je srpskima naloženo okupljanje na igralištu u selu Šeovica.
Na sastanku u postaji 1. ožujka razoružano je svih 16 policajaca nesrpske nacionalnosti, a Vezmar je uz pomoć policajaca iz redova Srba preuzeo postaju, pri čemu neki od njih nisu podržali pobunu, dok su neki koji nisu bili Srbi uspjeli iznijeti oružje iz postaje te ga sakriti.
Navečer su pobunjeni ‘milicajci’ i naoružani civili na ulazima u grad postavili barikade, a po raznim mjestima u gradu rasporedili su se i pripadnici tadašnje JNA.
Oko 5 sati ujutro 2. ožujka posebna jedinica bjelovarske policije “Omege” pri ulasku u Pakrac raskrčuje neprijateljske barikade, dok iz drugog pravca stižu pripadnici Antiterorističke postrojbe Lučko te zajedno ulaze prvo u zgradu općine, a potom bez otpora i u zgradu policije.
O tome da je pobunjenicima očito bilo dojavljeno o dolasku hrvatskih specijalaca svjedoči podatak da su se povukli u okolna sela na brdima, a u grad ulaze i raspoređuju se pripadnici posebnih antiterorističkih jedinica “Sljeme”, “Rakitje”, “Kumrovec“ i “Pionirski grad”.
U 9 sati s okolnih brda na Policijsku postaju i zgradu općine otvorena je puščana paljba, na što specijalci uzvraćaju, a sve završava nakon nekih pola sata kada dolazi JNA. Svi razoružani hrvatski specijalci vraćeni su u službu, a 32 ljudi je uhićeno pod sumnjom da je sudjelovalo u pobuni te su prevezeni u Bjelovar radi ispitivanja.
U Lipiku zaustavljen i Jovan Rašković
Tijekom dana, specijalci su stavili pod nadzor ulaze u grad te često pri kontroli u automobilima pronalazili duge cijevi, a u Lipiku je zaustavljen i Jovan Rašković, jedan od pokretača srpske pobune i osnivač SDS-a.
Popodne u postaju dolazi nekoliko oficira JNA, među kojima i general Dobrašin Praščević, a nakon njega i Stjepan Mesić, tada potpredsjednik Predsjedništva SFRJ i predsjednik Vlade RH, a od 2000. u dva mandata i hrvatski predsjednik. Odlučeno je da se situacija vrati na stanje prije 1. ožujka.
Kada su okupljeni dužnosnici otišli, s okolnih brda sručila se jaka pucnjava, na što su hrvatski specijalci odgovorili, a troje od njih je ranjeno, nakon čega je uslijedila i slabija razmjena vatre sa JNA.
Udruga branitelja Općine Marija Gorica uz podršku Ministarstva hrvatskih branitelja, organizirala je izlet na Banovinu namjenjen učenicima i učiteljima OŠ. Ante Kovačića, Marija Gorica koji je vodio umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Ivica Orkan. Naša udruga se priključila izletu kao podrška jer smo i samo okrenuti takvim projektima. Djeca su tijekom izleta obišla mjesta stradavanja Sisak – Sunja – Hrvatska Dubica – Baćin – Hrvatska Kostajnica – Čukur brdo – Struga Banska – Dvor – Glina – Petrinja.
HRVATSKA, LJUBAVI MOJA Hrvatska, ljubavi moja, i ovdje sam tvoj sin, i ovdje sam tvoje ime i tvoj sjaj.
Zlatko Tomičić
Ravnateljica škole Jasna Horvat, pedagog Sabina Rubinić, učiteljica Marija Tolić, Rašeljka Budić i Martisam Šukanec sa učenicima, krenuli su u rano jutro 25. veljače 2023. godine iz Marije Gorice a mi iz BCDR-a smo se pridružili u Zagrebu dok nas je pukovnik Orkan dočekao kod Siska gdje smo nastavili putovanje. Orkan se zahvalio braniteljima na organizaciji kao i profesorima a posebno učenicima koji su izrazili želju da posjete Banovinu, kako bi nastojali oživjeti i doživjeli tadašnju pobunu domaćeg srpskog stanovništva koji su po uputama iz Beograda pokrenuli prvo pobunu koja je prerasla u velikosrpsku agresiju. Uz želju i dobru volju našeg suborca I.P.Orkana, sudionika vremena i aktivnog sudionika obrane Banovine, proveo nas je dijelom Banovine kroz određena mjesta stradanja sela i gradova, te nekoliko masovnih hrvatskih grobnica.
Ivica Orkan je naglasio da je na učiteljima velika zadaća da uče djecu o Domovinskom ratu, jer ako neće oni nema tko drugi, jer branitelji iz Domovinskog rata nisu dovoljno educirani da bi se upuštali u neka stručna predavanaj prilagođena mlađim generacijama. Zbog toga su naše oči uprte u škole- ravnatelje škola i nastavnike da prenose naše iskustvo i svjedočenja na mlade kako im se ne bi ponovila strašna i nemilosrdna povijest!
“Dolaze ovdje i studenti sa raznih fakulteta, što me je prvo jako iznenadilo a nakon razgovora i obradovalo jer studenti postavljaju vrlo zanimljiva postavljati pitanja na koja je povremeno teško naći odgovore, zato se pokušavamo držati nekakvih gabarita nama dobro znanih tema iz Domovinskog rata”- naglasio je Ivica Orkan.
“Ovaj krug ljudi u kojem se ja sam krećem jednostavno nije opuštajući jer nas je sve jako rekao bih preduboko obilježio pa i žigosao Domovinski rat! Želim istaknuti kako imamo ljude koji ne žele da istina dođe na vidjelo i povijest pišu oni koji su rat proveli u toplim domovima. Učinili su već previše zla jer su posijali razdor među hrvatskim braniteljima a posebno razdor između branitelja i civila. Stvorilo se jedno nepovjerenje? Zato molimo škole kao i sve dobre ljude da nam pomognu kako drugi ne bi prenosili svoju “istinu” o Domovinskom ratu. Učenici su po prvi puta danas čuli što se sve dogodilo na ovim prostorima, pa tako se upoznali i sa time kako je ovaj prostor imao jako burnu povijest. Hrvatska Dubica, mjesto južno od Siska kroz prošlost nije mijenjalo svoju nacionalnu strukturu te zbog kanonskih političkih i drugih migracija taj prostor bio je i ostao većinsko katolički i Hrvatski nakon svih ratova pa tako i Domovinskog rata! Zbog toga je tako mali prostor platio posebnu cijenu. Zato je ta točka izabrana da je danas posjetite, da vidite i shvatite šta se na malom prostoru dogodilo u nedavnoj hrvatskoj povijesti”- zaključio je Ivica Orkan na kraju svog predavanja.
Na ovim prostorima stradalo je u dolini Une 337 osoba, u Glini 398, a u Petrinji 597 osoba. Na području Županije stradalo je 1600 civila, 560 policajaca i vojnika te 5 hrvatskih novinara. Preko stotinjak crkvi, kapela i župnih kuća je uništeno.
