Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima ispred Postaje granične policije Dalj u ponedjeljak 22. kolovoza 2022. godine bilježena je 31. godišnjica stradavanja 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i četiri pripadnika Civilne zaštite gdje smo se iz mi pridružili događaju.

Toga 1. kolovoza 1991. godine, jedinice 51. motorizirane brigade JNA s pridruženim jedinicama teritorijalne obrane napale su šire područje Dalja i Erduta te započele prodor u Dalj.

Policajci Policijske postaje Dalj, s pripadnicima ZNG-a, Civilne zaštite i lokalnim stanovništvom pokušali su obraniti mjesto, odbivši ultimatum o bezuvjetnoj predaji.

Brojniji i tehnički nadmoćniji neprijatelj tenkovima je i svim raspoloživim snagama krenuo prema policijskoj postaji, no policajci, pripadnici ZNG-a i Civilne zaštite te mještani Dalja pružali su snažan otpor.

Žestoka i neravnopravna borba trajala je do trenutka kada je ispaljeni tenkovski projektil iz smjera pravoslavne crkve pogodio policijsku postaju i potpuno je uništio. Hrvatski branitelji koji nisu poginuli od projektila nemilosrdno su ubijeni.

Izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, državna tajnica Irena Petrijevčanin Vuksanović podsjetila je kako je u prvih 10 dana kolovoza 1991. stradalo više od 45 osoba na tom području.

Prisjećamo se i mještana Aljmaša, Dalja i Erduta, koji su morali šlepom napustiti svoja mjesta kako bi se spasili od napada koji je krenuo iz Srbije ojačanih s JNA i paravojnim postrojbama, rekla je Petrijevčanin Vuksanović, koja je i sama bila među njima.

Policija je za traženje počinitelja zločina u Domovinskom ratu osnovala posebnu radnu skupinu, a procesuiranje ratnih zločina jedan je od prioriteta.

U proteklih godinu dana prijavljeno je 51 kazneno djelo, dva počinitelja su uhićena, a 17 nije dostupno. Temeljem europskog uhidbenog naloga svako malo uhićuje počinitelje diljem svijeta.

U organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja 22. srpnja 2022. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu provedena je završna identifikacija posmrtnih ostataka iz Domovinskoga rata, na kojoj su identificirani posmrtni ostaci dvojice hrvatskih branitelja.

Identificirani su hrvatski branitelji Ratimir Dragić (1955.) i Ivo Ban (1964.), pripadnici pričuvnog sastava MUP-a nestali 11. listopada 1991. u Kukunjevcu u Požeško-slavonskoj županiji u akciji spašavanja ranjenika.

Poslednji ispračaj Ive Bana održan je 04.08.2022. godine na groblju Miroševac gdje smo se pridružili ožalošćenim

Područje nestanka pretraživano je u više navrata, a prilikom terenskog izvida tijekom lipnja ove godine pronađeni su i ekshumirani njihovi posmrtni ostaci, koji su potom prevezeni na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, gdje su identificirani DNA metodom.

Uz članove obitelji, identifikaciji su nazočili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i predstojnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku prof. dr. sc. Milovan Kubat te ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri sa suradnicima, kao i predsjednica Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Jasna Jug.

Izražavajući sućut obiteljima identificiranih hrvatskih branitelja, ministar Medved istaknuo je punu predanost Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja u rješavanju sudbine svih osoba nestalih tijekom Domovinskoga rata, kao i važnost međuresorne suradnje, zaključivši kako je utvrđivanje njihove sudbine obveza svih mjerodavnih tijela Republike Hrvatske, a cijeli proces reguliran je Zakonom o osobama nestalim u Domovinskom ratu koji jamči sustavan i institucionalan pristup u sinergiji svih nadležnih tijela.

„Neumorno i predano radimo na traženju osoba nestalih u Domovinskom ratu, rješavanje tog bolnog pitanja za nas je prioritet, a kolika je to bol znaju samo obitelji koje traže svoje najmilije. Drage obitelji, ovo je trenutak kada prestaje vaša agonija duga tri deseljeća, vi ste danas napokon saznali istinu i vjerujem da je veliko olakšanje sad kada znate da će vaši bližnji počivat u miru,“ poručio je ministar Medved članovima obitelji identificiranih hrvatskih branitelja te izrazio nadu da će i druge obitelji koje traže svoje najmilije dočekati taj dan.

„Traženje osoba nestalih u Domovinskom ratu iznimno je zahtjevan i osjetljiv proces, koji se unatoč svim našim naporima odvija sporo i teško te, nažalost, mnogi ni ne dočekaju da saznaju istinu o sudbini svojih najmilijih. No, volio bih da obitelji koje još uvijek traže svoje najmilije vjeruju kako činimo sve i ulažemo maksimalne napore da pronađemo njihove bližnje i želim im poručiti da nećemo stati dok ne nađemo sve naše nestale, a Zakon koji smo donijeli 2019. godine propisuje da Republika Hrvatska nastavlja taj proces i kada nas više ne bude,“ poručio je Medved, zahvalivši Savezu udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja na partnerstvu i suradnji, a svim obiteljima na povjerenju.

I ovom prilikom uputio je apel svima koji mogu pomoći u pronalasku nestalih osoba, da svoja saznanja podijele s Ministarstvom hrvatskih branitelja ili drugim nadležnim tijelima Republike Hrvatske kako bi pridonijeli u rješavanju ovog prioritetnog humanitarnog pitanja posljedica velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Nakon današnje identifikacije, Republika Hrvatska putem Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 1832 osobe nestale i smrtno stradale tijekom Domovinskoga rata.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima ispred Postaje granične policije Dalj u ponedjeljak je obilježena 31. godišnjica stradavanja 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i četiriju pripadnika Civilne zaštite.

Toga 1. kolovoza 1991. jedinice 51. motorizirane brigade JNA s pridruženim jedinicama teritorijalne obrane napale su šire područje Dalja i Erduta te započele prodor u Dalj.

Policajci Policijske postaje Dalj, s pripadnicima ZNG i Civilne zaštite te lokalnim stanovništvom, pokušali su obraniti mjesto odbivši ultimatum za bezuvjetnu predaju.

Iako izloženi stalnom granatiranju, hrabro su držali svoje položaje. Brojniji i tehnički nadmoćniji neprijatelj tenkovima je i svim raspoloživim snagama krenuo prema policijskoj postaji, no hrvatski policajci, pripadnici ZNG i Civilne zaštite te mještani Dalja pružali su snažan otpor.

Žestoka i neravnopravna borba trajala je do trenutka kada je tenkovskim projektilom, iz smjera pravoslavne crkve, pogođena policijska postaja koja je pritom potpuno uništena. Hrvatski branitelji koji nisu poginuli od projektila nemilosrdno su ubijeni.

Policija je za traženje počinitelja zločina u Domovinskom ratu osnovala posebnu radnu skupinu, a procesuiranje ratnih zločina jedan je od prioriteta.

U srijedu 27. srpnja u Boričevcu, mjestu stradanja Hrvata u 2. svjetskom ratu, služena je u župnoj crkvi Rođenja BDM sveta misa za žrtve Boričevca, posebno za one iz roda Ivezića. Na svetoj misi su bili prisutni potomci prognanih Boričevljana, predstavnici udruga Hrvatskog domobrana, predstavnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva, izaslanik predsjednika Vlade RH i državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja g. Darko Nekić sa suradnicima, gradonačelnik Grada Gospića g. Karlo Starčević te brojni hodočasnici koji su se došli pomoliti za nevine žrtve Boričevca.

BCDR na čelu sa Đurom Knezičićem organizirao je prijevoz i Zagreba i dio programa, kako bi kao i svake godine obilježili mjesto stradanja Hrvata u 2. svjetskom ratu u Boričevcu.

Mjesta stradanja ljudi, posebno civila, kasnije su redovito postajala mjesta hodočašća jer nevine žrtve i nakon ubojstva ostaju žive. Te žrtve žive u sjećanju i svijesti ljudi bez obzira što ubojice čine sve moguće da se spomen na njih potpuno zatre. Kroz razdoblje od skoro 50 godina žrtve župe Boričevac se nisu smjele niti spomenuti. Zločinci su sve preživjele žitelje i svjedoke zločina protjerali daleko od ovog mjesta, njihovu imovinu oduzeli, a njima zabranili svaku pomisao na povratak svojim ognjištima. Sve je to učinjeno s nadom da će čupanjem njihovih korijena i njihovim presađivanjem negdje daleko izbrisati svako sjećanje na zločin, na žrtve i zavičaj. Nedaleko od ovog mjesta se slave oni koji su počinili ove zločine. Ljudi politike danas će svagdje govoriti i ponavljati da svaki zločin jest zločin, gdje god se on dogodio i od koga god bio počinjen. No mi jasno vidimo da to baš nije tako. O mnogim zločinima iz Drugog svjetskog rata, kroz gotovo 50 godina, nije se smjelo govoriti, a kada se počelo govoriti onda se o tome govori nekako u rukavicama, relativizira ih se ili se predstavljaju kao nekakvi izolirani incidenti. Ovaj zločin ovdje je pripreman, dobro isplaniran i svjesno napravljen. I pored toga ovome se mjestu i svemu što se ovdje događalo nametnula šutnja. Zato se zločinu koji se dogodio ovdje ne posvećuje posebna pažnja u javnosti. Oni koji idu nedaleko od Boričevca slaviti „prvu pušku“, onu koja je pobila ove ljude, ne osjećaju potrebu da navrate i ovdje. Jame u koje su bačeni ovi nevini ljudi trebale su zaboravom sve prekriti.

Nakon svete mise biskup Križić predvodio je molitvu kod grobnice Ivezićevih te je nazočio i polaganju vijenaca i paljenja svijeća kod spomenika na 24 žrtve iz roda Ivezića kojeg je podignula Republika Hrvatska 2017. godine.

Kata Šoljić, žena koja na poseban način simbolizira žrtvu svih majki čija su djeca nastradala u Domovinskom ratu, preminula je u dubokoj starosti, 8. srpnja 2008. Kata Šoljić rođena je 1922. u Vukšiću Donjem, kod Brčkog, a ratne tragedije obilježile su generacije obitelji Šoljić. U Drugom svjetskom ratu izgubila je brata i tri polubrata koji su strijeljani. U Domovinskom ratu život za slobodu Hrvatske i obranu grada Vukovara položila su sva četiri njezina sina: Niko, Ivo, Mijo i Mate Šoljić.

Dana 07.07.2022.g. u 18:30h prisustvovali smo na Svetoj misi povodom 14. obljetnice smrti Vukovarske “MAJKE HRABROSTI”” KATE ŠOLJIĆ. Sveta misa održala se u crkvi Uzvisenja Marije Djevice u Stenjevcu kao i svake godine. Prije Svete mise u 18h položili smo vijence i zapalili svijece poginulim braniteljima iz Domovinskog rata…

„Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi. A od rata se ne može očekivati nešto drugo nego smrt.“
U Domovinskom ratu izgubila je četvoricu sinova koji su branili Vukovar, ali nikoga nije mrzila, unatoč srcu punom boli. Kata Šoljić bila je osoba nevjerojatne snage i karaktera i zauvijek će ostati jedan simbola od Domovinskog rata, tihi šapat svih roditelja čija su djeca istrgnuta iz njihova naručja.

Tragedija Kate Šoljić nastavila se i nakon rata jer je prošlo 12 godina, sve dok tijelo sina Nike, nije posljednje pronađeno u grobnici kod Srijemske Mitrovice. Njegovo tijelo pronađeno je gotovo slučajno jer nije položeno u masovnu grobnicu već je nakon mučenja pokopan u zabačenoj, neoznačenoj grobnici. Iako je ostala bez sva četiri sina, gospođa Šoljić nije klonula duhom već je naprotiv u javnosti pozivala na mir i staloženo objašnjavala kako njezini sinovi nisu poginuli uzalud. Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je Katu Šoljić za osobite zasluge u promicanju moralnih i društvenih vrijednosti, a od udruge branitelja invalida i udovica Domovinskog rata primila je nagradu Junakinje Domovinskog rata. Za života su ju zbog obiteljske tragedije i hrabrog držanja mediji prozvali „majka hrabrost“, no vremenom je priča o Kati Šoljić postala dio svojevrsne kolektivne amnezije na sjećanje o tragedijama hrvatskih obitelji nastradalih u Domovinskom ratu.