Kako nam se bliži Božić i svi smo zaokupljeni proslavom Božića u toplini obiteljskog doma, na trenutak zaboravimo na probleme i naše stradale u Domovinskom ratu. Možda na prvi pogled ispadne da ne priliči gnjaviti stalno sa žrtvama iz Domovinskog rata, ali opet, mi koji smo se borili za osamostaljenje teško zaboravljamo one koji više nisu sa nama.
Mnoge obitelji za Božić, prisjećaju se upravo onih koji su trebali biti sa njima da rata nije bilo. Svojih najmilijih koje je rat oduzeo. Upražnjena stolica na blagdanskom ručku i dalje je tu.
Stoga mi i Braniteljskog centra za društveni razvoj, ispred Saveza obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i bcdr-a, položili smo vijence i zapalili svijeće, kako bi našim najmilijima odali počast, da ih nismo niti ćemo ih ikada zaboraviti !
U povodu 126 godišnjice rođenja filma i kina, u Kulturno informativnom centru (KIC) u Zagrebu, održana je projekcija dokumentarnog filma „Ljudi sa kamerom“ (A kamerás emberek) mađarskog redatelja Zoltána Siflisa iz Subotice sa kojim je bio upriličen razgovor nakon projekcije filma. Kako nas sa redateljem Brankom Ištvančićem krasi prijateljstvo, tako nas je pozvao u KIC, gdje je urednik filmskog i scenskog programa da pogledamo dokumenarni film i družimo se.
S obzirom da je Branko Ištvančić srednju školu završio u Subotici i dosta je u mladosti bio vezan za taj kraj gdje žive Vojvođanski Hrvati i Mađari, dobro poznaje problematiku onoga kraja. Diplomirao je filmsku i TV režiju u Zagrebu na Akademiji dramske umjetnosti 1999. godine, a mnoge svoje uspjehe veže uz prvog nastavnika filma Zoltána Siflisa, redatelja i pedagoga iz Subotice. Kako je njegov profesor snimio novi dokumentarni film, tako je Branko Ištvanćič uvrstio film u program KIC-a, kojeg smo i mi eto pogledali. Branko je inače poznati hrvatski redatelj, gdje kroz svoje filmske projekte provlači i domoljubnu tematiku. Prisjetimo se samo najgledanijeg dječijeg igranog filma “Duh u močvari”,a i jednog od najgledanijih hrvatskih filmova. Zadnji igrani film snimio je 2014. godine “Most na kraju svijeta” a zadnjih nekoliko godina okrenut je dokumentarnim filmovima.
Ovaj film je, uz pomoć Mađarskog medijskog pokroviteljstva (Magyar Média Mecenatúra), napravljen u koprodukciji Otvorenih perspektiva iz Subotice (Nyitott Távlatok) i Cinemárta iz Budimpešte, a riječ je o dokumentarnom filmu o dvojici velikana kinematografije u Srednjoj Europi: Sándoru (Aleksandru) Lifki i Ernestu Bošnjaku, čiji su rad i stvaralaštvo vezani za Suboticu i Sombor.
Dana 10. prosinca 2021. godine u Novinarskom Domu u Zagrebu, održan je program “Dani kraljice Teute 2021” u organizaciji Kluba albanskih žena Hrvatske “Kraljica Teuta” i Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja.
Namjera je bila podsjetiti domaću i međunarodnu javnost o pravu na dostojanstvo žrtve te ukazati kako Srbija ne surađuje, skrivajući arhive da su u Srbiji postojali logori. Ujedno prisjetili smo se koliki doprinos su nacionalne manjine dale u Domovinskom ratu. Među pozvanima našli su se Tomo Medved- potpredsjednik vlade RH, Ante Nazor- Hrvatski Memorijalni Dokumentacijski centar, Cameron Millard- politički savjetnik Veleposlanstvo SAD i drugi.
Braniteljski centar za društveni razvoj usko surađuje sa Savezom udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja. Zbog toga smo se i odazvali na ovaj događaj kako bismo zajedno ukazali na problem.
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. prosinca, na dan kada je Opća skupština UN-a 1948. usvojila Opću deklaracija o ljudskim pravim čime je po prvi puta u povijesti priznato pravo svih ljudi na „život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika.“ Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana ljudskih prava je jednakost. A mi u Hrvatskoj, upravo taj dan povezujemo i sa godišnjicom smrti dr. Franje Tuđamana, prvog predsjednika republike Hrvatske, utemeljitelja suvremene hrvatske države i HDZ-a.
Dr. Tuđman postavio je temelje razvoja hrvatske demokracije, uz potporu hrvatskog naroda i branitelja predvodio našu zemlju u obrani od velikosrpske agresije i oslobađanju okupiranih teritorija. Danas, 22 godine nakon što je preminuo, na ovaj način mu se simbolično iskazuje trajna zahvalnost i poštovanje.
Iako iz nekih udruga civilnog društva još uvijek svjedočimo osporavanju njegove uloge u konačnoj afirmaciji hrvatskog nacionalnog bića prema utemeljitelju hrvatske države i pobjedniku u obrambenom Domovinskom ratu, Tuđmanova uloga u modernoj hrvatskoj povijesti i u srcima hrvatskih ljudi je neupitna i neosporna.
S odmakom od dva desetljeća jasno je kako spoznaja o značaju dr. Franje Tuđmana svakim danom sve više dobiva na važnosti. Nema ravnoteže krivnje u proteklim ratovima, nema izjednačavanja agresora i žrtve, nema izjednačavanja zločina i povrh svega – nema nikakvog uporišta za tvrdnje o upitnosti hrvatske državne politike u tim presudnim povijesnim vremenima stvaranja suvremene Hrvatske.
U nedjelju 5. prosinca 2021. godine održana je svečana Euharistija u Župi Svete Marije u Zagrebu koji je predvodio rektor Josip Kuhtić kako bi se pomolili i prisjetili stradalih prosinačkih žrtava iz 1918. godine te godišnjice hrvatskog domobrana. Kroz liturgijsko slavlje pjesmom su pratile pjevački zbor “Hrvatice”. U misnom slavlju zahvalili smo se domobranima za sve ono što su dali za slobodu Hrvatske. Misi je nazočila delegacija “Hrvatski domobran Zagreb” i mi iz “Braniteljski centar za društveni razvoj” u organizaciji “Društvo Hrvatska žena”. Nakon komemoracije i misnog slavlja slijedilo je kratko druženje ispred spomen obilježja na glavnom zagrebačkom trgu trgu Josipa bana Jelačića.
Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918. označava krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Anđelovića nad pripadnicima 25. i 53. domobranske pukovnije koji su prosvjedovali na Trgu bana Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda. To je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu. To je istodobno označavalo kraj tada 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novostvorene kraljevine.
Dan prije ovog krvoprolića nove su jugoslavenske vlasti pokazale kakva će biti Jugoslavija: velikosrpska, hegemonistička, netolerantna i ponašanjem je najavila desetljeća monarhofašizma. Zabranile su izlaženje pravaško-frankovačkog dnevnika Hrvatske, kojim je posljednji broj izašao 3. prosinca 1918. godine. U tom je broju izašla pravaška poslanica narodu, u kojoj se zalažu za ustroj države koji bi proizlazio iz ujedinjavanja svih hrvatskih zemalja u novu federalnu državu republikanskoga uređenja. Federaciju bi sačinjavale slobodne, nezavisne i suverene države Slovenaca, Hrvata i Srba, a odluka o ujedinjenju mora biti slobodna volja cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. Taj stav nije bio po volji novim vlastima.
Kako se nebi zaboravilo to sve Ivica Jurjević iz društva “Hrvatski domobran Zagreb” pokrenuo je veliki broj inicijativa i udružio se sa društvom “Hrvatska žena”. Inače društvo “Hrvatski domobran” osnovana je kao udruga ratnih veterana Hrvatske u svrhu održavanja tradicije Hrvatske obrambene vojske 1941.-1945. Skrbe oko pronalaženja, obilježavanja, dostojanstvenog održavanja i zaštite grobišta poginulih i pogubljenih pripadnika Hrvatske domovinske vojske i civilnih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata, na križnome putu i na drugim mjestima, kao i pripadnika Hrvatskih oružanih snaga iz Domovinskog rata, te svih koji su tijekom povijesti svojim životima, djelovanjem ili mučeničkom smrću dali pozitivan doprinos hrvatskoj domovini. Sam pak Ivica Jurjević potječe iz Kruševa od katoličkih roditelja Marije i Šime Jurjević. Roditelji su imali šestero djece, svi su odrastali u poniznosti i poštovanju prema drugom i drugačijem. Otac i majka su bili zadrti antikomunisti i protivnici Jugoslavije. Još iz mladosti imali su usađenu ljubav prema Hrvatskoj, a posebice prema svetoj katoličkoj Crkvi i tu su ljubav prenijeli na svoju djecu. U takvoj vjeri i nadi dočekao je pojavu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Njegov otac je bio ozlijeđen kad je dr. Tuđman napadnut u gradu Benkovcu.
Društvo „Hrvatska žena“ osnovano je davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem „pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka“. Njen osnutak je vezan za cijeli jedan pokret koji seže u srednji vijek, a posebice u XIX. stoljeće kada su osnivane mnoge zaklade, bratovštine i udruženja s ciljem pomaganja nevoljnima. Ni Hrvati, niti njihova društva, u tome ne bijahu iznimka. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine, a kao rekacija na velikosrpske ideje i ugroženost opstojnosti hrvatskog naroda, osnivanju se različita društva. Tako su žene uključene u Radićevu stranku osnovale društvo pod nazivom „Hrvatsko srce“, a osnivaju se i mnoga tzv. Gospojinska društva s istim ciljem. Upravo ta društva bila su preteče osnivanju društva “ Hrvatska žena“.
A naša udruga Braniteljski centar za društveni razvoj ne zaboravlja hrvatske žrtve ni jučer ni danas a neće niti sutra. U nadi smo da ćemo utabati staze sjećanja mladim naraštajima kako ih nebi zadesila kobna sudbina kao naše pretke od kralja Zvonimira i nas u Domovinskom ratu.
Predsjednica udruge Hrvatska pomaže, gospođa Đurđa Adlešić, pozvala nas je kao goste (Braniteljski centar za društveni razvoj) na 3. radionicu projekta “Od ideje do projekta”- socijalno osnaživanje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te stradalnika iz Domovinskog rata.
Tema je bila edukacija o korištenju zoom platforme i društveno poduzetništvo, a održalo se u naselju Vrhovac nedaleko od Ozlja. Sa Đurđom Adlešić naš veže suradnja i prijateljstvo te smo se rado odazvali projektu koji se tiče hrvatskih branitelja. A sami projekt je financiralo Ministarstvo branitelja.
Pošto je tema bila zanimljiva i razgovorljivi sudionici, snimili smo kratki prilog u vlastitom aranžmanu kako bi ostao neki “pisani” trag. Video možete pogledati u nastavku…
Naš prijatelj a nekima iz udruge susjed, u Vatrogasnom domu Šestine postavio je izložbu kiparskih radova koja se mogla posjetiti od 17.- 21. studeni 2021. godine od 10.00- 12.00 sati i od 18.00- 21.00 sat. Kao hrvatski branitelji ponosni smo uvijek na naše nove generacije koje ostvaruju svoje potencijali i rado se odazivamo kao braniteljska udruga na ovakve umjetničke događajegdje se njeguje ljubav prema hrvatskim običajima i tradiciji.
Fran Marko Vlahinić završio je školu primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu i ove godine upisao studij kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Inspiriran je životom i djelom klasičnih majstora kiparstva Rodina, Meštrovića, Michelangela i brojnih drugih te smatra da bi umjetnost trebala ovjekovječiti ljudsku težnju k plemenitom, lijepom i trajnom, te očuvati tradiciju i stare običaje. Upravo nam se ovaj zadnji dio svidio kod Frana da cijeni hrvatske običaje i tradiciju te to provlači kroz svoje radove.
Ova izložba prikaz je njegovih radova u gipsu, kamenu, drvu, bronci, bakru i vosku, nastalih unazad tri godine
Kako nas veže prijateljstvo sa nekim članovima žirija i organizatorima, tako smo pozvani na otvorenje 1. međunarodne izložbe karikatura koja se održala 9. studenoga 20121. godine u Mala galerija- Centar za kulturu Trešnjevka.
Ideja naše udruge je da pokrenemno nešto slično ali posvećeno Domovinskom ratu pa nas je dodatno zanimalo kako su se organizatori i žiri te gosti snašli u ovoj prvoj takvoj izložbi. Pogledali smo radove 163 autora iz 43 zemlje svijeta, a naravno najviše su nas zanimali radovi naših prijatelja i poznanika- šest autora iz Hrvatske.
POTRES Postoje razne vrste potresa, koje nas potresaju pored onog kad se Zemlja nešto buni, ljuti ili samo proteže svoja golema leđa. Potresa nas puno toga u gradu, od prometa do gužvi i redova, od novih mjera i medijskih strašenja, potresa nas neimaština, besparica, besposlica, beskućnica, potresaju nas loše vijesti, a tresemo se i od prevelike ljubavi… (Branka Hlevnjak)
Udruga ratnih veterana 1. Gardijske brigade “Tigrovi” organizirala je 30 po redu obljetnicu borbe za Stari Grabovac i Novsku na koju smo se odazvali. U subotu, 18. rujna 2021. godine kod Spomen križa u Starom Grabovcu položeni su vijenci i upaljene svijeće za sve hrvatske branitelje koji su izgubili svoje živote tijekom Domovinskog rata u obrani Starog Grabovca i Hrvatske.
Stari Grabovac je bio prva linija obrane i najteže je stradao za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku u jesen i zimu 1991. godine, a u obrani su sudjelovali zajedno mještani i hrvatski branitelji iz brojnih drugih mjesta.
Ove godine navršava se 30 godina od 1991. godine kada je započeo prvi i najteži dio bitke za samostalnost Hrvatske. Taj dio obilježavaju bojevi hrvatskih branitelja s tada premoćnim neprijateljem. Pobunjeni Srbi, dobrovoljci BiH, Crne Gore i Srbije te postrojbe JNA pokušali su svojevrsnim blitzkriegom osvojiti i odvojiti pola Hrvatske, do njima zamišljene velikosrpske granice Virovitica-Karlovac- Karlobag. Nisu očekivali kako će ih zaustaviti, odbiti, na kraju i pobijediti te protjerati slabo naoružane postrojbe MUP-a, ZNG-a i domobranske postrojbe HV-a. U tom ratu bilo je mnogo bitaka i bojeva, ali neka su zapamćena kao posebno značajna. Jedna od tih je i bitka za Novsku, a unutar nje je boj za obranu sela Stari Grabovac.
Zaposjedanje i početak obrane tad evakuiranog sela započeo je 6. 10. 1991. dolaskom dijela brigade “Tigrovi”. Uz pomoć petanestak branitelja iz Križevaca i domaćeg branitelja Vladimira Bartolića definirane su crte obrane koje su postale nepremostiv bedem za Banjalučki oklopni korpus JNA. Unatoč jakim napadima kopnene vojske i zrakoplovstva JNA te crte nisu pale i s njih je krenulo 1995. godine oslobađanje Zapadne Slavonije u VRO Bljesak. U tri mjeseca neprekidnih borbi, između ostalih postrojbi koje su se borile na tom dijelu, samo su “Tigrovi” u Starom Grabovcu pretrpjeli gubitke od 22 poginula i 95 ranjenih.
Krenuli smo u jutarnjim satima iz Zagreba kako bismo se našli sa našim suborcima oko 10 sati u Domu u Starom Grabovcu gdje nas je čekao doručak čaj i kava koji su razbili maglovito i hladno jutro. Nakon dugo vremena vidjelo smo poznata lica u prepunom domu. U 11 sati uputili smo se pješice na polaganje vijenaca kod Spomen križa gdje je održan prigodni govor. Nakon toga bila je sveta misa u kapelici u Starom Grabovcu za sve stradale branitelje i civile na tom području, a u 13 sati uputili smo se u Pučko otvoreno učilište Novska gdje je premijerno prikazan dokumentarni film koji prikazuje upravo Tigrove koji su se 1991. borili na tom području. Film je financiran od strane Ministarstva branitelja.
Kako je bila i proslava dana grada Novske tako smo se i mi pridružili mještanima gdje nas je čekao zajednički ručak i druženje.
Uoči obilježavanja proslave Dana Grada Bjelovara u bjelovarskom KMC-u premijerno je prikazan dokumentarni film „Tajna zloglasne šume Lug“. Film je snimljen u produkciji Alfa d.o.o., režirao ga je Miljenko Manjkas, a scenarij potpisuju Miljenko Manjkas i Đurđa Adlešič.
Kao predstavnici braniteljske udruge pozvani smo od scenaristice filma i bivše saborske zastupnice Đurđe Adlešićda prisustvujemo pretpremijeri dokumentarnog filma “Tajna zloglasne šume Lug”.
Iz Zagreba smo se uputili prema Bjelovaru kako bi prisustvovali filmu. Bjelovar za vrijeme proslave grada nudi bogat kulturno umjetnički program u što smo se i sami mogli uvjeriti. Kulturni centar nalazi se u samom središtu nedaleko od gradskog parka u kojem se odvija raznovrsni program povodom obilježavanja grada. Na pretpremijeru filma pozvani su sudionici iz filma i manji broj gostiju pošto se radilo kako smo i naveli o pretpremijeri. Film će doživjeti svojevrsnu turneju po Hrvatskoj a i trebao bi biti prikazan na Hrvatskoj televiziji.
Potresna svjedočanstva koja datiraju u prošlo stoljeće, u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata dokaz su kako ratna zbivanja izvlače ono najgore iz ljudi.
U punoj kino dvorani pogledali smo film koji je uistinu dobro snimljen, sa budžetom od oko stotinjak tisuća kuna što je mali iznos za dokumentarni film, dobilo se puno toga. Sa tako malim budžetom stvarno treba znati raditi, a to je uspjelo redatelju Miljenku Manjkasu koji iza sebe ima veliki broj raznih projekata kao redatelj ali i kao producent te scenarist. Nismo se mogli iteti dojmu da je rađen onako HTV eovski, iako je sniman u privatnoj produkciji. Redatelj je ipak dugogodišnje lice HTV-a i naravno da će se osjetiti taj način snimanja. Film je sniman moderno, dinamično, sa podosta zanimljivih efektata. Na taj način se dobila gledljivost iznimno teških priča a emocija nije nedostajalo.
Nakon filma nastao je muk. Teško je bilo čak i zapljeskati jer je tragična priča ali zapljeskalo se dobro urađenom filmu kao i sudionicima filma koji su dali svoje iskaze, a neki se nalazili i u publici.
U samoj izradi filma puno je značilo istraživanje Anite Blažeković, predsjednice Matice Hrvatske Bjelovar. Producentica filma Danijela Vusić kazala je kako je film rađen u razdoblju nešto manjem od godine dana i kako je ovo zapravo bio posljednji trenutak za njegovo snimanje. Vrijeme curi i svjedoka je sve manje. Njih je u filmu sudjelovalo osmero, oni su zapravo potomci stradalih, a među njima je i poznati bjelovarski profesor Josip Vusić. Potresne su snimke kolona, mršavih i izmučenih muškaraca, kao i snimke pasa koji su pronašli lokacije na kojima su zakopane žrtve, no više od ičega potresna su svjedočanstva tih ljudi, sinova i kćeri koji se sjećaju posljednjeg pogleda na oca, posljednjih upućenih riječi, nadanja koja nisu prestala iako su se, do jučer bliski prijatelji, hvalili kako znaju da su njihovi voljeni završili u Lugu…
Nakon filma smo se družili u prostorima kulturnog centra uz piće a kasnije i uz prigodnu večeru u obližnjem restoranu. Puno smo tema otvorili i diskutirali te dogovorili mogućnost suradnje sa Đurđom Adlešić.
