Na Plitvicama je u nedjelju 1. travnja 2024. godine u organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova obilježena 33. obljetnica Krvavog Uskrsa i pogibije hrvatskog policajca Josipa Jovića.

Sjećanje na 31.03.1991. godine započelo je svetom misom u Kapelici Kraljica Svete Krunice
u Mukinju, koju je predvodio Vojni ordinarij Jure Bogdan. Predvodeći molitvu rekao da je
“pucanj u nedjelju Kristova uskrsnuća bio pucanj u uskrsnuće hrvatske države koju smo
željeli i godinama sanjali”. Na kraju propovjedi poručio nam je, „kako se Uskrs ne može
ubiti”.

Nakon Sv. Mise uputili smo se do spomen obilježja kako bi odali počast našem kolegi.
Vijenac na spomenik položili su članovi obitelji Josipa Jovića, zatim predstavnici udruga
proizašlih iz Domovinskog rata, potpredsjednici Vlade i ministri unutarnjih poslova, odnosno
branitelja, Davor Božinović i Tomo Medved, te predstavnici županija i lokalnih samouprava.
Prije njih i mimo protokola to je učinio predsjednik Republike Zoran Milanović.
General Josip Lucić nazvao je Jovića simbolom “svih naših poginulih, ranjenih i umrlih”.
A ministar Hrvatskih branitelja Tomo Medved nadovezao se na Biskupovu propovijed te
naglasio da je Krvavi Uskrs u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda. Zahvalio je svima koji na dostojanstven način čuvaju sjećanje na Jovića. U okviru obilježavanja svečano je primljeno
novih deset osoba u Antiterorističku jedinicu Lučko.

U sjećanje na 3. ožujka 1992. godine i razmjenu zatočenika iz logora Stara Gradiška, Glina i Knin, dana 3. ožujka 2024. godine, upaljene su svijeće i položeno cvijeće kod spomen ploče u Gornjem Mekušju.

Obljetnica razmjene zarobljenika srpskih koncentracijskih logora u organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora održana je u Gornjem Mekušju. Tim povodom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast svim poginulima.

Toga dana, nakon nekoliko mjeseci zatočenja i zlostavljanja od strane okupatorskih snaga, dovedeni su na razmjenu na slobodni dio Republike Hrvatske. Tada su dobili šansu za novi život. Međutim, nekolicina razmjenu nije doživjela.

U spomen na sve njih, ali i kao podsjetnik na ovaj događaj iz Domovinskog rata, svijeću je upalio i predsjednik Gradskog vijeća Marin Svetić.

Misa povodom 128. obljetnice smrti dr. Ante Starčevića, Oca Domovine, slavljena je u srijedu 28. veljače u zagrebačkim Šestinama – gdje je njegov grob uz crkvu sv. Mirka. Euharistijsko slavlje predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan.

Prije euharistije brojna izaslanstva položili su cvijeće, svijeće i pomolili se na grobu Oca Domovine, a u susjednom privremenom bogoslužnom župnom prostoru, na samom završetku biskup Bogdan je uputio snažan apel da učinimo sve zajedno – bez obzira na naše krajevno podrijetlo, bez obzira na naše karakterne vlastitosti, bez obzira na naše različitosti – da ideja o hrvatskoj državi i državnosti sve nas ujedinjuje u našoj domovini da živimo zajedno, idemo naprijed i da nam bude svima bolje. Neka nam Bog svima u tome pomogne“.

Šestinski župnik, upozorio je da ovaj dan i dalje nije ušao u službeni državni protokol, a ne bi smjelo biti tako. Na to su ga potakle biskupove riječi s početka mise kada se prisjetio da su njegovu generaciju maturanata odgojitelji iz splitskog sjemeništa, u tajnosti u komunističko vrijeme, u sklopu jednog putovanja kroz Zagreb doveli i na grob dr. Starčevića, a zbog čega su u tim vremenima mnogi, i za puno manje stvari, bili i proganjani i zatvarani.

U misi su sudjelovali i članovi Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva Sljeme Šestine koji su upravo svoj prvi javni nastup imali 1986. na ukopu dr. Ante Starčevića.

Komemoracija za ratnog zapovjednika iz redova 1. gardijske brigade Tigrovi, Damira Tomljanovića Gavrana, održana je u subotu na groblju u Krivom putu u povodu 30. obljetnice njegove pogibije. Program pod nazivom “Za Hrvatsku kao Tigar” pripremili su Udruga ratnih veterana “Tigrovi” i Grad Senj.

Na grob Damira Tomljanovića Gavrana, u ime predsjednika Republike cvijeće, vijenac je položio i svijeću zapalio general pukovnik Marijan Mareković, u ime predsjednika Sabora saborski zastupnik Ante Deur, a u ime predsjednika Vlade ministar hrvatskih branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved. Komemorativnom skupu nazočio je i državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić. Počast su mu odala izaslanstva i Hrvatske vojske i policije te udruga iz Domovinskog rata.

Među mnogobrojnim sudionicima našao se i Đuro Knezičić, bivši pripadnik 3.gbr. 2 bojne Đakovo. Hrvatski branitelj Knezičić, iako je danas u mirovini, smatra kako bi njegov život bio beznačajan kada ne bi učinio najmanje što može učiniti za svoje kolege, suborce kao i sve naše žrtve koje su masovno stradavale kroz našu dugu i tešku povijest. Đuro ipak smatra svojom obavezom sjećati se na obrambeni Domovinski rat i svoje suborce te aktivno djeluje kroz “Udrugu Braniteljski centar za društveni razvoj (BCDR)”.

Nakon komemoracije i odavanja počasti Damiru Tomljanoviću Gavranu, junaku Domovinskog rata, misu je služio vojni biskup Jure Bogdan u krivoputskoj župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Snježne.

U Zadru je 21. siječnja 2023. svečanom akademijom i mimohodom postrojbi Hrvatske vojske i policije te hrvaskih branitelja obilježena 30. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maslenica, jedne od prvih velikih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i policije.

Uz sudionike operacije i obitelji poginulih, svečanoj akademiji u zadarskom Hrvatskom narodnom kazalištu nazočili su predsjednik Vlade Andrej Plenković, izaslanik predsjednika RH načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Rade Šimičević, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar obrane Mario Banožić i drugi ministri, ratni zapovjednik operacije general Ante Gotovina, zadarski nadbiskup MIlan Zgrablić, vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, predstavnici MORH-a i OSRH, župan Zadarske županije Božidar Longin i gradonačelnik Zadra Branko Dukić te drugi župani i gradonačelnici, zastupnici u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu, predstavnici Hrvatske vojske i policije te udruga iz Domovinskog rata, zapovjednici ratnih postrojbi, sudionici operacije i drugi uzvanici

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora podružnica Sisačko – moslavačke županije u okviru svog programa “Da se ne zaboravi” svake godine 3. veljače u cilju promicanja istine, obilježava dan zatvaranja logora Stara Gradiška u Domovinskom ratu. To je logor koji je pod pritiskom svjetskih moćnika zatvoren, a do toga dana, kroz logor su prošle 322 osobe od kojih je najmanje sedmorica ubijeno i službeno se vode kao nestale osobe. Svi logoraši su razmješteni u logor Manjača i druge logore, no toga dana logor nije stvarno zatvoren jer je i dalje nastavljeno s zatvaranjem i ubijanjem branitelja i civila. Kod spomen ploče logorašima Domovinskog rata danas su vijence položili i odali počast žrtvama brojni izaslanici, logoraši, branitelji, članovi obitelji.

U organizaciji Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ i Grada Pakraca te pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, komemorativnim skupom pored kapele sv. Antuna na Bučju, 16. siječnja obilježena je 32. godišnjica razmjene zatočenika zloglasnog logora Bučje. U nazočnosti preživjelih stradalnika i obitelji nestalih zatočenika kao i gradskih i županijskih uzvanika te predstavnika braniteljskih udruga, polaganjem vijenaca i paljenjem lampiona od zaborava se čuva okrutan zločin protiv čovječnosti nad više od tristo zarobljenika, od kojih je sudbina njih 24 i dalje nepoznata. Dio zatočenika razmijenjen je u kolovozu i listopadu, a kada su u prosincu započele akcije oslobađanja zapadne Slavonije logoraši su premješteni u Staru Gradišku. Napokon, razmjena je obavljena 16. siječnja 1992. godine.

Komemorativnom skupu na Bučju nazočili su brojni gradski, županijski i državni uglednici, članovi udruga proizišlih iz Domovinskog rata, predstavnici policije i vojske. Među prisutnima bili su i učenici osnovnih škola iz Pakraca, Lipika, Daruvara i Sirača.

Udruga maratonaca Virovitičko-podravske županije Glasnici istine istrčala je 11. memorijalnu utrku Logor Bučje 2024., a po njihovom dolasku na Bučje, članovi KUD-a Bektež otpjevali su hrvatsku himnu. Uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje lampiona ispred spomen-obilježja, gdje su nakon minute šutnje svoju počast stradalim, poginulim i nestalim logorašima odali  izaslanik predsjednika RH i posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, zatim Anamarija Blažević, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca, kao i Ivona Paltrinieri, izaslanica predsjednika Vlade RH i Ministarstva hrvatskih branitelja te ravnateljica Uprave za zatočene i nestale. Počast su odali i umirovljeni general-bojnik Željko Živanović, izaslanik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao i Ferdinand Troha, zamjenik županice Požeško-slavonske županije te Željko Glavić, gradonačelnik Požege, Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika i Ivo Đaić, izaslanik Grada Daruvara.

Osim navedenih, okupljanje su uveličali i Igor Crnomarić, predstojnik odbora za hrvatske branitelje i njihove obitelji Grada Bjelovara, Ivan Turudić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša Hrvatske. Prisutni su bili i predstavnici Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije, Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Sisačko-moslavačke županije.

Voditelj programa Mario Barać pozdravio je i umirovljenog generala Hrvatske vojske Rudija Stipčića, zapovjednika Operativne grupe Posavina i zapovjednika operacije Orkan ’91, zatim Stjepana Adanića, glavnog pregovarača za razmjene zarobljenika hrvatskih branitelja i civila, kao i brigadira Milu Valentića, zapovjednika vojarne 123. brigade Požega. Među uzvanicima bili su i načelnik policijske uprave Požeško-slavonske Željko Grgić, zamjenik načelnika policijske uprave Virovitičko-podravske Nenad Križić, izaslanik načelnika policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske Goran Tanjić te zapovjednik policijske postaje Pakrac Robert Hrastić.

Prisutni su bili i predstavnici braniteljskih udruga Crne Mambe, Vidra Dugo Selo, Hrvatski vitezovi Dugo Selo, zatim Udruge ratnih veterana 63. samostalne gardijske bojne ZNG Požega, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Požeško-slavonske županije i Grada Novske, Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Požega, Voćin, Kutjevo i Nova Gradiška. Komemoraciji su nazočili i branitelji Sirača, Udruge hrvatske policije i branitelja ’91., Udruge hrvatskih maratonaca Glasnici istine, Udruge Put, istina i život, Žene u Domovinskom ratu Bjelovarsko-bilogorske županije, kao i pripadnici Požeške gradske straže.

U nedjelju, 14.siječnja 2024. godine održano je misno slavlje u spomen na 446. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine.

Svečana misa održana je u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom, a predvodio ju je dubrovački biskup Roko Glasnović u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, biskupskim vikarom Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom Darijom Stankovićem i župnim vikarom iz Sesvetskog Kraljevca Ivanom Raljušićem, a služili su đakoni Vjekoslav Uvalić i Frano Bijelić.

Nakon misnog slavlja uslijedio je mimohod u koloni koja je formirana podno crkve sv. Filipa i Jakova i uputila se prema centralnom spomen obilježju podno ostataka drevne utvrde ( Kaštela ) Gvozdansko. Bila je to kolona od više stotina hodočasnika koji su pristigli iz čitave Hrvatske! Uz hodočasnike, slavlju su nazočili i izaslanik ministra hrvatskih branitelja državni tajnik Darko Nekić , izaslanik župana Mihael Jurić , kao i izaslanik Predsjednika Hrvatske Države general. Mareković. Zatim članovi Hrvatskog generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i raznih povijesnih udruga.

U vrijeme stoljetnih borbi sa Osmanlijskim carstvom, na području Sisačke biskupije, posebno značenje ima herojska obrana kaštela u Gvozdanskom. U više navrata Turci su neuspješno napadali ovu utvrdu: 1561., 1574., 1576. i zatim u jesen 1577. ponovno započinje opsada, kojoj su branitelji odolijevali do posljednjeg daha, sve do 13. siječnja 1578. godine.
“Kada su Turci 13. siječnja 1578. ujutro, nakon topničke pripreme, krenuli u juriš sa zidina se nije oglasila ni jedna puška, a već ranije tijekom noći ugasile su se sve vatre u gradu. Sumnjičavi Turci lagano su se približavali zidinama iščekujući svaki čas neki pucanj. Kada su pak bez ikakva otpora provalili vrata tvrđave bili su zatečeni strašnim prizorom. U gradu punom ruševina našli su samo mrtva tijela. Svi branitelji ležali su na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je potresen i sam turski vojskovođa, kojega je zadivila hrabrost posade koja je radije izginula, nego se predala. Poštujući njihovo junaštvo, zapovjedio je da se dovede katolički svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu.”