Istaknuti hrvatski pravnik, profesor i bivši ministar Zvonimir Šeparović preminuo je u 94. godini života. Iako je bio poznata ličnost, ne znaju danas svi da je, u počecima stvaranja Republike Hrvatske, bio rektor na vrijeme od dvije godine.
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1953., doktorirao 1966. na Sveučilištu u Ljubljani. U pravosuđu je radio do 1961., kada prelazi na Pravni fakultet gdje radi kao asistent. Usavršavao se u Austriji, SAD-u i Njemačkoj, među ostalim i na Institutu Max Planck za kazneno i međunarodno pravo u Freiburgu. Na Pravnom faksu bio je prodekan i dekan, a na rektorsku dužnost stupa 24. veljače 1989.. Nešto više od dvije godine nakon, 24. travnja 1991., upravo u godinama kada se stvarala Republika Hrvatska, Šeparović završava svoj mandat. Za njegova rektorskoga mandata obilježena je 320. obljetnica osnutka Sveučilišta, ujesen 1989., kada je potaknuto i osnivanje AMAC-a, udruge bivših studenata odnosno alumna. Uspostavljena je suradnja s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, a osim toga, ističe zagrebački rektorat na svojim stranicama, vraćen je rektorski lanac te su započele demokratske promjene.
Odmah nakon rektorske funkcije ušao je u politiku i diplomaciju postavši ministar vanjskih poslova u Vladi nacionalnoga jedinstva pod vodstvom Franje Gregurića. Osam godina poslije postaje ministar pravosuđa. Bio je veleposlanik pri Ujedinjenim narodima, suutemeljitelj i predsjednik Svjetskoga žrtvoslovnoga društva. Predavao je na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te na više poslijediplomskih studija u Zagrebu i Rijeci. Posljednji put u javnosti pojavio se, ističu sa Sveučilišta, prije dva tjedna na predstavljanju knjige Diplomatski pečat – sasvim osobno.
