Dvanaesti rujan na Banovini nosi težinu povijesti koja se ne zaboravlja, a za Hrvatsku Kostajnicu to je bio i ostao jedan od najsudbonosnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti koji označava početak teške agresije i Domovinskog obrambenog rata. Ove godine, točno trideset i pet godina nakon onih kobnih rujanških dana 1991. godine, ponovno smo se prisjetili noći ispunjenih strahom, neizvjesnošću i teškim odlukama. Članovi naše udruge BCDR ponosno su bili ondje, stojeći uz suborce i ljude koji su te strahove proživjeli na vlastitoj koži. Godine prolaze, ali sjećanja ne blijede, a rane, koliko god ih vrijeme pokušavalo prekriti, ostaju duboke i friške.
Galerija fotografija na BCDR Facebook
Na današnji dan prisjetili smo se herojskog i nevjerojatno neizvjesnog poteza naših branitelja koji su se u okruženju odlučili na proboj iz Hrvatske Kostajnice. Mjesto je tada bilo opkoljeno domaćim izdajnicima i terorističkim bandama koje su imale višestruku nadmoć u ljudstvu te zastrašujuću potporu tadašnje JNA s teškim i lakim naoružanjem. Toga dvanaestog rujna u večernjim satima, sto sedamnaest hrvatskih branitelja i civila odbilo se predati neprijatelju i pristranoj vojsci. Vidjevši što se događa s našim ljudima na mostu preko Une koji povezuje Hrvatsku Kostajnicu i Bosansku Kostajnicu, krenuli su u strašnu neizvjesnost s jedinom nadom da će se probiti i domognuti slobode. Jedini mogući put vodio je kroz Rosulje i Slabinju, cestom prema Hrvatskoj Dubici uz rijeku Unu. Uz čuveni vukovarski proboj iz studenoga devedesete i prve, ovaj kostajnički proboj ostao je zapisan u povjesnici kao drugi veliki i dramatični proboj iz opkoljenih gradova.
Put do slobode bio je mučan i krvav jer su se već nakon nekoliko kilometara našli na žestokoj udarnoj vatri neprijatelja. Slušajući svjedočanstva preživjelih sudionika koji su i nakon rata ostali živjeti u svojoj Kostajnici, jasno je koliki teret nose vidljive i nevidljive rane s kojima se bore svakoga dana.
Komemorativni program započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve žrtve, nakon čega su se sudionici uputili u crkvu sv. Antuna Padovanskog gdje je služena sveta misa za poginule i nestale branitelje. Izaslanstva su potom odala počast kod Spomen-ploče proboja, uz prigodnu molitvu koju je predvodio fra Stjepan Jambrošić.
Nakon molitve i odavanja počasti, program se nastavio u Hotelu Central gdje je održan izuzetno vrijedan okrugli stol pod nazivom Heroji obrane Hrvatske Kostajnice 1991. godine, a moderirao ga je dr. sc. Jakša Raguž s Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba. O ovom se događaju desetljećima malo pisalo i istraživalo, a malobrojni sačuvani dokumenti svjedoče da je agonija opsade započela još krajem lipnja. Mnogi se sjećaju da je Kostajnica tijekom srpnja pala pod nejasnim okolnostima pa brzo vraćena pod hrvatsku kontrolu, dok se konačni slom dogodio upravo dvanaestog rujna kada je palo strateški važno brdo Djed na kojem je zarobljeno oko šezdeset policajaca i pripadnika Zbora narodne garde. Preživjeli svjedoci na okruglom su stolu ispričali kako su domaći izdajnici koristili motorole, lažno zavijajući i pozivajući branitelje na predaju uz prijetnje pokoljem. Tijekom teške predaje i prelaska mosta, oko tristotinjak branitelja moralo je položiti oružje, pri čemu su domaći ljudi sustavno izdvajani i kasnije mučki ubijeni, dok su drugi dio preživjelih, nakon stravičnih tortura, uspjeli dočekati razmjenu.