U povodu 126 godišnjice rođenja filma i kina, u Kulturno informativnom centru (KIC) u Zagrebu, održana je projekcija dokumentarnog filma „Ljudi sa kamerom“ (A kamerás emberek) mađarskog redatelja Zoltána Siflisa iz Subotice sa kojim je bio upriličen razgovor nakon projekcije filma. Kako nas sa redateljem Brankom Ištvančićem krasi prijateljstvo, tako nas je pozvao u KIC, gdje je urednik filmskog i scenskog programa da pogledamo dokumenarni film i družimo se.
S obzirom da je Branko Ištvančić srednju školu završio u Subotici i dosta je u mladosti bio vezan za taj kraj gdje žive Vojvođanski Hrvati i Mađari, dobro poznaje problematiku onoga kraja. Diplomirao je filmsku i TV režiju u Zagrebu na Akademiji dramske umjetnosti 1999. godine, a mnoge svoje uspjehe veže uz prvog nastavnika filma Zoltána Siflisa, redatelja i pedagoga iz Subotice. Kako je njegov profesor snimio novi dokumentarni film, tako je Branko Ištvanćič uvrstio film u program KIC-a, kojeg smo i mi eto pogledali. Branko je inače poznati hrvatski redatelj, gdje kroz svoje filmske projekte provlači i domoljubnu tematiku. Prisjetimo se samo najgledanijeg dječijeg igranog filma “Duh u močvari”,a i jednog od najgledanijih hrvatskih filmova. Zadnji igrani film snimio je 2014. godine “Most na kraju svijeta” a zadnjih nekoliko godina okrenut je dokumentarnim filmovima.
Ovaj film je, uz pomoć Mađarskog medijskog pokroviteljstva (Magyar Média Mecenatúra), napravljen u koprodukciji Otvorenih perspektiva iz Subotice (Nyitott Távlatok) i Cinemárta iz Budimpešte, a riječ je o dokumentarnom filmu o dvojici velikana kinematografije u Srednjoj Europi: Sándoru (Aleksandru) Lifki i Ernestu Bošnjaku, čiji su rad i stvaralaštvo vezani za Suboticu i Sombor.
