Povijest Domovinskog rata ispisana je krvlju onih koji su pali, ali i suzama onih koji su ostali čekati. Jedna od tih tihih, a dubokih drama odvijala se u obitelji Pereglin. Željko Pereglin, mladi vitez koji je bez oklijevanja stao na branik domovine, nestao je u vihoru ratnih operacija na području Banovine. Godinama je njegovo ime bilo na popisima nestalih, u onim hladnim evidencijama koje obiteljima ne daju ni miran san ni mjesto gdje bi zapalili svijeću.
Potraga za Željkom nije bila samo administrativni proces; bila je to agonija duga više od dva desetljeća. Gospodin Rudolf, otac čija je snaga bila u strpljenju, godinama je živio s pogledom uprtim u neizvjesnost. Svaka vijest o novim ekshumacijama i identifikacijama budila je nadu koja je ujedno i razdirala. Banovina je dugo čuvala svoju tajnu, sve dok neumorni rad institucija i suboraca nije rezultirao pronalaskom Željkovih posmrtnih ostataka. Bio je to trenutak koji nije donio radost, jer smrti sina se nitko ne raduje, ali je donio ono za čim svaki otac žudi – dostojanstven ukop u posvećenu zemlju i mogućnost da mu na grobu kaže posljednje zbogom.
Iako je istina konačno izašla na vidjelo, godine iščekivanja i neizmjerna tuga ostavile su neizbrisiv trag na Rudolfovu zdravlju. Kažu da srce roditelja koji traži svoje dijete nikada do kraja ne zacijeli, ono samo nauči kucati unatoč boli. Rudolf je nakon pronalaska sina nastavio nositi svoj križ, ali sada pod teretom duge i teške bolesti koja ga je polako udaljavala od ovog svijeta.
Ovih dana, krug se zatvorio. Gospodin Rudolf nas je napustio u svojoj 81. godini života, ostavljajući iza sebe sjećanje na čovjeka koji je dočekao pravdu, ali nikada nije prebolio gubitak. Mi iz udruge BCDR ispratili smo ga na groblju Miroševec, svjesni da njegova smrt nije samo kraj jedne bolesti, već konačni susret s njegovim Željkom.
Ispartili smo ga u kršćanskom duhu, s molitvom da mu se duša smiri u krilu Svevišnjega, tamo gdje više nema podjela, ratova ni potraga. Otac i sin sada su ponovno zajedno, na nekom boljem mjestu gdje bol prestaje, a domovina koju su obojica na svoj način ljubili ostaje kao trajni spomen na njihovu žrtvu. Počivali u miru Božjem.
