Na veliki četvrtak 6. travnja. 2023. godine, posjetili smo groblje Mirogoj kako bi položili cvijeće i zapalili svijeće gdje počivaju mnogi naši branitelji ! Tužno je gledati tu mladost koja je dala sve za nas a još je tužnije gledati spomenike “Zid boli” i “Kenatof” na kojem se nalaze imena onih za kojima još uvijek tragamo. Oni su dali sve a na nama je da dokažemo kako njihova žrtva nije bila uzaludna.
Mi, koje je Bog sačuvao kako bi svjedočili, nemamo ni ljudsko ni moralno pravo plakati nad sobom već biti zahvalni Bogu, a bližnjima- prijateljima i suborcima položiti cvijet i zapaliti svijeću uz Kristovu molitvu , a svece zamoliti za zagovor kod Svevišnjeg kako bi se ponovno u vječnosti sa njima sreli i zajedno se radovali !
Nemojmo biti kao oni koji znaju gdje su ti naši nestali, a ne žele reći.
Sa samo jednom rečenicom olakšali bi svoju dušu, a i roditelja nestalih ! Ali, očito je da nemaju vjere ni ljudskosti ili je u pitanju nešto još strašnije, što ih spriječava da kažu, a to je mržnja.
Jer, kada bi vjerovali i samo malo bili ljudi, kada ne bi mrzili, tada bi rekli i pomogli sebi, a olakšali već ionako pretežak život mnogim roditeljima koji svih proteklih godina od početka agresije na Hrvatsku ne žive već samo vegetiraju. Nemaju više ni suza da bi curile jer sve su odavno iscurile ali srce je to koje im još uvijek nije prestalo nadati se da i krvnikovo srce nije od kamena, te da će malo omekšati, kako bi svima olakšali živote.
Vjerujem kako ni njima nije lako živjeti sa takvim teretom na duši i da bi im bilo bolje da zatraže oprost koji bi dobili kada bi rekli što znaju?
Vjerujemo kako će doći trenutak kada će reći, pokajati se i zatražiti oprost kako bi ga dobili.
Svi koji vjerujemo u Boga vjerujemo i uskrsnuće, a ako vjerujemo, ne vidimo boljeg milosrđa nego uoči Uskrsa. Pokajati se i priznati, reći istinu. Bogu se ništa skriti ne može, čovjeku da , ali to je samo kratkoga daha dok sram ostaje vječno!