U povodu obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno Tomaševićem položilo je vijence i zapalilo svijeće kod spomen obilježja “Glas hrvatske žrtve” – Zid boli, kod Središnjeg križa u Aleji hrvatskih branitelja te na Krematoriju – Kenotaf, gdje se nalazi Spomen obilježje neidentificiranim žrtvama Domovinskog rata. I mi smo se pridružili tome činu uz kratku posvetu.
„Grad Zagreb je dao nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu, 68 tisuća branitelja iz našeg grada sudjelovali je u obrani Hrvatske. Sutra obilježavamo obljetnicu u Kninu, a danas polažemo vijence za sve poginule branitelje zajedno s udrugama branitelja, obiteljima poginulih branitelja i udrugama civilnih žrtava. Ne mogu svi branitelji i sve udruge doći u Knin, zaslužili su da im se ovdje poklonimo i na ovaj način pokažemo zahvalnost za njihovu žrtvu“, izjavio je gradonačelnik Tomašević.
U organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja 22. srpnja 2022. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu provedena je završna identifikacija posmrtnih ostataka iz Domovinskoga rata, na kojoj su identificirani posmrtni ostaci dvojice hrvatskih branitelja.
Identificirani su hrvatski branitelji Ratimir Dragić (1955.) i Ivo Ban (1964.), pripadnici pričuvnog sastava MUP-a nestali 11. listopada 1991. u Kukunjevcu u Požeško-slavonskoj županiji u akciji spašavanja ranjenika.
Poslednji ispračaj Ive Bana održan je 04.08.2022. godine na groblju Miroševac gdje smo se pridružili ožalošćenim
Područje nestanka pretraživano je u više navrata, a prilikom terenskog izvida tijekom lipnja ove godine pronađeni su i ekshumirani njihovi posmrtni ostaci, koji su potom prevezeni na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, gdje su identificirani DNA metodom.
Uz članove obitelji, identifikaciji su nazočili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i predstojnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku prof. dr. sc. Milovan Kubat te ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri sa suradnicima, kao i predsjednica Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Jasna Jug.
Izražavajući sućut obiteljima identificiranih hrvatskih branitelja, ministar Medved istaknuo je punu predanost Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja u rješavanju sudbine svih osoba nestalih tijekom Domovinskoga rata, kao i važnost međuresorne suradnje, zaključivši kako je utvrđivanje njihove sudbine obveza svih mjerodavnih tijela Republike Hrvatske, a cijeli proces reguliran je Zakonom o osobama nestalim u Domovinskom ratu koji jamči sustavan i institucionalan pristup u sinergiji svih nadležnih tijela.
„Neumorno i predano radimo na traženju osoba nestalih u Domovinskom ratu, rješavanje tog bolnog pitanja za nas je prioritet, a kolika je to bol znaju samo obitelji koje traže svoje najmilije. Drage obitelji, ovo je trenutak kada prestaje vaša agonija duga tri deseljeća, vi ste danas napokon saznali istinu i vjerujem da je veliko olakšanje sad kada znate da će vaši bližnji počivat u miru,“ poručio je ministar Medved članovima obitelji identificiranih hrvatskih branitelja te izrazio nadu da će i druge obitelji koje traže svoje najmilije dočekati taj dan.
„Traženje osoba nestalih u Domovinskom ratu iznimno je zahtjevan i osjetljiv proces, koji se unatoč svim našim naporima odvija sporo i teško te, nažalost, mnogi ni ne dočekaju da saznaju istinu o sudbini svojih najmilijih. No, volio bih da obitelji koje još uvijek traže svoje najmilije vjeruju kako činimo sve i ulažemo maksimalne napore da pronađemo njihove bližnje i želim im poručiti da nećemo stati dok ne nađemo sve naše nestale, a Zakon koji smo donijeli 2019. godine propisuje da Republika Hrvatska nastavlja taj proces i kada nas više ne bude,“ poručio je Medved, zahvalivši Savezu udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja na partnerstvu i suradnji, a svim obiteljima na povjerenju.
I ovom prilikom uputio je apel svima koji mogu pomoći u pronalasku nestalih osoba, da svoja saznanja podijele s Ministarstvom hrvatskih branitelja ili drugim nadležnim tijelima Republike Hrvatske kako bi pridonijeli u rješavanju ovog prioritetnog humanitarnog pitanja posljedica velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Nakon današnje identifikacije, Republika Hrvatska putem Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 1832 osobe nestale i smrtno stradale tijekom Domovinskoga rata.
Svečano obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja počelo je u 6,30 sati budnicom ulicama Knina, grada na čijoj se tvrđavi prije 27 godina ponosno zavijorila hrvatska zastava označivši pobjedonosno napredovanje vojske i policije u opsežnoj akciji oslobađanja okupiranih područja domovine.Središnja svečanost održala se u Kninu na stadionu NK Dinara, uz učešće državnog vrha.
Uslijedilo je čitanje povjesnice o Oluji te imena poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, tokom kojeg su 122 kadeta HV-a i 122 kadeta policije na Kninskoj tvrđavi istupili u postroj u spomen na 244 hrvatska branitelja, od kojih su 242 smrtno stradala i dva nestala.
Veličanstvena pobjeda u „Oluji“ bila je odlučujuća, te je omogućila da iz nametnutog rata izađemo kao pobjednici, sa svakim milimetrom hrvatskog teritorija pod ustavno-pravnom vlašću Republike Hrvatske. Oluja je omogućila mir i u Bosni i Hercegovini, njome je spriječeno da se u Bihaću dogodi genocid kao u Srebrenici, a omogućen je Dejtonski mirovni sporazum.
U posljednje vrijeme ponovno se pokušava Hrvatsku prokazivati lažnim, ali jalovim optužbama o protjerivanju srpskog stanovništva iz Hrvatske 1995., iako je poznato da ih je vodstvo pobunjenih Srba u suradnji s Beogradom prisililo na evakuaciju iz Hrvatske, što su i sami srpski pokajnici potvrdili u svojim iskazima u Hagu i potkrijepili dokumentima. Od Srbije se očekuje da prihvati činjenice i suoči se sa svojom ulogu u prošlosti. To su polazne osnove. Hrvatska je uvijek spremna za razgovor i dijalog, ali na osnovu konkretnih činjenica. Srbiju se svake godine poziva da se uključi u proces pronalaska nestalih osoba. Na žalost, još nisu otvorili svoje registre. Priznanje da su oni odveli Hrvate u Srbiju, formirali koncentracijske logore, još uvijek nisu spremni prihvatiti.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima ispred Postaje granične policije Dalj u ponedjeljak je obilježena 31. godišnjica stradavanja 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i četiriju pripadnika Civilne zaštite.
Toga 1. kolovoza 1991. jedinice 51. motorizirane brigade JNA s pridruženim jedinicama teritorijalne obrane napale su šire područje Dalja i Erduta te započele prodor u Dalj.
Policajci Policijske postaje Dalj, s pripadnicima ZNG i Civilne zaštite te lokalnim stanovništvom, pokušali su obraniti mjesto odbivši ultimatum za bezuvjetnu predaju.
Iako izloženi stalnom granatiranju, hrabro su držali svoje položaje. Brojniji i tehnički nadmoćniji neprijatelj tenkovima je i svim raspoloživim snagama krenuo prema policijskoj postaji, no hrvatski policajci, pripadnici ZNG i Civilne zaštite te mještani Dalja pružali su snažan otpor.
Žestoka i neravnopravna borba trajala je do trenutka kada je tenkovskim projektilom, iz smjera pravoslavne crkve, pogođena policijska postaja koja je pritom potpuno uništena. Hrvatski branitelji koji nisu poginuli od projektila nemilosrdno su ubijeni.
Policija je za traženje počinitelja zločina u Domovinskom ratu osnovala posebnu radnu skupinu, a procesuiranje ratnih zločina jedan je od prioriteta.
U srijedu 27. srpnja u Boričevcu, mjestu stradanja Hrvata u 2. svjetskom ratu, služena je u župnoj crkvi Rođenja BDM sveta misa za žrtve Boričevca, posebno za one iz roda Ivezića. Na svetoj misi su bili prisutni potomci prognanih Boričevljana, predstavnici udruga Hrvatskog domobrana, predstavnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva, izaslanik predsjednika Vlade RH i državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja g. Darko Nekić sa suradnicima, gradonačelnik Grada Gospića g. Karlo Starčević te brojni hodočasnici koji su se došli pomoliti za nevine žrtve Boričevca.
BCDR na čelu sa Đurom Knezičićem organizirao je prijevoz i Zagreba i dio programa, kako bi kao i svake godine obilježili mjesto stradanja Hrvata u 2. svjetskom ratu u Boričevcu.
Predsjednik BCDR Đuro Knezičić
Mjesta stradanja ljudi, posebno civila, kasnije su redovito postajala mjesta hodočašća jer nevine žrtve i nakon ubojstva ostaju žive. Te žrtve žive u sjećanju i svijesti ljudi bez obzira što ubojice čine sve moguće da se spomen na njih potpuno zatre. Kroz razdoblje od skoro 50 godina žrtve župe Boričevac se nisu smjele niti spomenuti. Zločinci su sve preživjele žitelje i svjedoke zločina protjerali daleko od ovog mjesta, njihovu imovinu oduzeli, a njima zabranili svaku pomisao na povratak svojim ognjištima. Sve je to učinjeno s nadom da će čupanjem njihovih korijena i njihovim presađivanjem negdje daleko izbrisati svako sjećanje na zločin, na žrtve i zavičaj. Nedaleko od ovog mjesta se slave oni koji su počinili ove zločine. Ljudi politike danas će svagdje govoriti i ponavljati da svaki zločin jest zločin, gdje god se on dogodio i od koga god bio počinjen. No mi jasno vidimo da to baš nije tako. O mnogim zločinima iz Drugog svjetskog rata, kroz gotovo 50 godina, nije se smjelo govoriti, a kada se počelo govoriti onda se o tome govori nekako u rukavicama, relativizira ih se ili se predstavljaju kao nekakvi izolirani incidenti. Ovaj zločin ovdje je pripreman, dobro isplaniran i svjesno napravljen. I pored toga ovome se mjestu i svemu što se ovdje događalo nametnula šutnja. Zato se zločinu koji se dogodio ovdje ne posvećuje posebna pažnja u javnosti. Oni koji idu nedaleko od Boričevca slaviti „prvu pušku“, onu koja je pobila ove ljude, ne osjećaju potrebu da navrate i ovdje. Jame u koje su bačeni ovi nevini ljudi trebale su zaboravom sve prekriti.
Nakon svete mise biskup Križić predvodio je molitvu kod grobnice Ivezićevih te je nazočio i polaganju vijenaca i paljenja svijeća kod spomenika na 24 žrtve iz roda Ivezića kojeg je podignula Republika Hrvatska 2017. godine.
Kata Šoljić, žena koja na poseban način simbolizira žrtvu svih majki čija su djeca nastradala u Domovinskom ratu, preminula je u dubokoj starosti, 8. srpnja 2008.Kata Šoljić rođena je 1922. u Vukšiću Donjem, kod Brčkog, a ratne tragedije obilježile su generacije obitelji Šoljić. U Drugom svjetskom ratu izgubila je brata i tri polubrata koji su strijeljani.U Domovinskom ratu život za slobodu Hrvatske i obranu grada Vukovara položila su sva četiri njezina sina: Niko, Ivo, Mijo i Mate Šoljić.
Dana 07.07.2022.g. u 18:30h prisustvovali smo na Svetoj misi povodom 14. obljetnice smrti Vukovarske “MAJKE HRABROSTI”” KATE ŠOLJIĆ. Sveta misa održala se u crkvi Uzvisenja Marije Djevice u Stenjevcu kao i svake godine. Prije Svete mise u 18h položili smo vijence i zapalili svijece poginulim braniteljima iz Domovinskog rata…
„Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi. A od rata se ne može očekivati nešto drugo nego smrt.“ U Domovinskom ratu izgubila je četvoricu sinova koji su branili Vukovar, ali nikoga nije mrzila, unatoč srcu punom boli. Kata Šoljić bila je osoba nevjerojatne snage i karaktera i zauvijek će ostati jedan simbola od Domovinskog rata, tihi šapat svih roditelja čija su djeca istrgnuta iz njihova naručja.
Tragedija Kate Šoljić nastavila se i nakon rata jer je prošlo 12 godina, sve dok tijelo sina Nike, nije posljednje pronađeno u grobnici kod Srijemske Mitrovice. Njegovo tijelo pronađeno je gotovo slučajno jer nije položeno u masovnu grobnicu već je nakon mučenja pokopan u zabačenoj, neoznačenoj grobnici. Iako je ostala bez sva četiri sina, gospođa Šoljić nije klonula duhom već je naprotiv u javnosti pozivala na mir i staloženo objašnjavala kako njezini sinovi nisu poginuli uzalud. Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je Katu Šoljić za osobite zasluge u promicanju moralnih i društvenih vrijednosti, a od udruge branitelja invalida i udovica Domovinskog rata primila je nagradu Junakinje Domovinskog rata. Za života su ju zbog obiteljske tragedije i hrabrog držanja mediji prozvali „majka hrabrost“, no vremenom je priča o Kati Šoljić postala dio svojevrsne kolektivne amnezije na sjećanje o tragedijama hrvatskih obitelji nastradalih u Domovinskom ratu.
Pogledajte petu po redu online edukaciju pod nazivom “Znam što čitam” u organizaciji naše udruge Braniteljski centar za društveni razvoj u suradnji sa Gradom Zagrebom.
Autorica je ovu knjigu posvetila sestrama milosrdnicama kao izraz zahvalnosti za sve što čine za hrvatski narod na području zdravstva, školstva, brige za siromašne i napuštene, a napose zahvalnosti za goleme žrtve i mučeništva što su ih sestre podnijele u svom dobrotvornom djelovanju.
Knjiga profesorice Nevnek Nekić pod nazivom “Naša klecala i baklje” predstavljena je u četvrtak 30. lipnja 2022. godine u 19 sati u športskoj dvorani sestara milordnica u Varšavskoj ulici 19 u Zagrebu. Program se sastojao od uvodne glazbe Šime Marovića, pozdrava voditeljice programa s. M. Benedikte Krapić, govora Mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, završnog govora vrhovne poglavarice s. Miroslave Bradica i predstavljanje knjige autorice.
Strašna patnja dolazi poslije Drugoga svjetskog rata kada na vlast dolaze komunisti. Nema sumnje da je Crkva računala s tim da će bezbožni komunizam donijeti dosta zla, ali ni Crkva nije očekivala da će tog zla biti baš toliko.
Sestre su uglavnom ubijane bez suđenja, ili su optužnica i presuda napisane nakon što su sestre pogubljene. Optužnice su bile pune izmišljotina a uvijek je stajala ona glavna: “suradnja s neprijateljem”.
Koliko je komunistička vlast bila licemjerna govori i podatak da su sestre milosrdnice, koje su protjerane iz svih bolnica u Hrvatskoj, od Srba pozvane da rade u bolnicama u Beogradu i drugim mjestima Jugoslavije.
Ante Deur, napisao je osvrt:
Čast mi je bila odazvati se pozivu i sudjelovati, kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, na predstavljanju knjige „Naša klecala i baklje” o sestri Žarki Ivasić i šest njezinih susestara mučenica, koje autorica Nevenke Nekić naziva „sedam bijelih ljiljana”. Komunistička ideologija imala je za cilj likvidirati Boga iz života ljudi i zatrti vjeru u njega, a jedna od tolikih nevinih žrtava bila je i s. Žarka i šest njezinih susestara. Tijekom komunističkog režima ubijeno je oko 700 svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca. A deseterostruko i više njih prošli su različite torture i robovali u mnogim zatvorima. Uz osudu bilo koje osobe, uvijek je bila i presuda da se konfiscira sva njezina imovina. Bio je to i jedan od glavnih ciljeva komunističkog režima: prisvojiti i opljačkati. I milosrdnicama je oduzeta sva imovina (bolnice, škole, vrtići, domovi, a i mnogi samostani u kojima su živjele) i onemogućeno im je svako karitativno djelovanje. Potom su slijedili jezivi progoni sestara. Više njih osuđeno je na smrt, a veliki broj prošao je zatvore sa zvjerskim torturama.
Predsjednik udruge BCDR Đuro Knezičić s autoricom knjige, Ante Deurom i Smiljanom Čubelićem
Pogledajte četvrtu po redu online edukacija pod nazivom “Znam što čitam” u organizaciji naše udruge Braniteljski centar za društveni razvoj u suradnji sa Gradom Zagrebom.
BCDR sudjelovao je u organizaciji i prisustvovao Spomen-pohodu iz Sošica do jame Jazovke na Žumberku gdje se odaje počast žrtvama koje su tijekom i nakon Drugog svjetskog rata pogubili partizani.
Iz masovne grobnice, otkrivene 1989., prije dvije godine ekshumirani su posmrtni ostaci više od 800 osoba.
– Poruka je da se zločin ne smije zaboraviti. Znači ovdje je ubijeno 814 nevinih žrtava, uglavnom zarobljenika iz zagrebačkih bolnica, ubijeni su ovdje u šumi pored Sošica, okovani lancima, bačeni neki i živi, neki mrtvi u jamu. Nitko za taj zločin nije odgovarao, nitko nije pokrenuo nikakve ozbiljne istrage, niti jedna žrtva nije identificirana do danas, rekao je Frano Čirko, HOZ Jazovka.
– Da se mrtvi nikad ne zaboravljaju, ničiji, niti s jedne strane, da svakome treba odati počast i zapaliti svijeću.
Misu zadušnica predvodio je bjelovarsko-križevački biskup.
Đuro Knezičić- Predsjednik udruge BCDR i organizator puta
Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske je u srpnju 2020. godine provelo ekshumaciju žrtava iz jame Jazovka, te je utvrđeno da je ondje bilo najmanje 814 kostura. Planirana je daljnja antropološka obrada posmrtnih ostataka na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb.
Od ponedjeljka 13. do petka 17. srpnja 2020. godine Ministarstvo hrvatskih branitelja provelo je zahtjevne i složene terenske aktivnosti na području općine Žumberak. Terenske aktivnosti uključivale su speleološko istraživanje i ekshumaciju posmrtnih ostataka iz jame Jazovka te probna iskapanja s ciljem utočnjavanja druge jame Jazovka.
Ekshumacija posmrtnih ostataka iz Jazovke provedena je temeljem Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja i sudskog naloga izdanog od strane nadležnog Županijskog suda u Zagrebu. Po prvi put od otkrića postojanja jame Jazovka, sustavno se i po svim pravilima struke pristupilo ekshumaciji posmrtnih ostatka žrtava iz speleološkog objekta.
Iz jame Jazovka, u pet intenzivnih radnih dana, izvađeni su posmrtni ostaci najmanje 814 osoba te se odmah po završetku ekshumacije pristupilo utvrđivanju minimalnog broja žrtava (MNI) temeljem brojanja bedrenih kostiju. Nakon provedene ekshumacije, jama je još jednom detaljno pregledana kako bi se utvrdilo da su svi posmrtni ostaci izvađeni. Dno jame dokumentirano je od strane Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva unutarnjih poslova.
Prema prikupljenim saznanjima nadležnih međuresornih službi radi se o žrtvama Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Prema iskazima svjedoka, žrtve su u jamu bacane u više navrata, nakon bitke za Krašić 1943. godine te nakon završetka rata 1945. godine.
Tijekom terenskih istraživanja savjetodavnu potporu Ministarstvu hrvatskih branitelja na terenu dao je i Mladen Kuka, speleolog koji je 1989. godine otkrio jamu Jazovku te kroz sve ove godine prikupljao vrijedna saznanja o grobištu.
Posmrtni ostaci prevezeni su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb gdje se provela njihova antropološka obrada. Zatim slijedi njihovo dostojno i trajno zbrinjavanje čemu će prethoditi zajedničko usuglašavanje oko lokacije izgradnje grobnog mjesta s jedinicom lokalne samouprave, mjesnom župom i udrugama koje njeguju sjećanje kako bi žrtve na dostojanstven način bile pokopane.
Svakom terenskom istraživanju Ministarstvo hrvatskih branitelja pristupa sustavno, profesionalno i odgovorno kao koordinator međuresornog procesa uz potporu ostalih sudionika koji obavljaju zadaće sukladno svojoj nadležnosti. Istraživanja se provode i u suradnji s udrugama koje se bave očuvanjem sjećanja na žrtve, kao i sa zainteresiranim pojedincima koji svojim vrijednim saznanjima pridonose procesu.
