Gost predavač, poduzetnik i ekonomist Bruno Dragoje iza sebe ima dvije uspješne firme koje promoviraju Hrvatsku i domoljublje. Kroz online edukaciju, dotaknuo se nepravilnog govora i izgovora, kojeg nesmotreno i bez ikakve odgovornosti plasiraju različiti hrvatski mediji. Ujedno, tako nastaju lažne vijesti i takozvani „clickbaits”.
Uloga i važnost medija s vremenom se povećavala, a prelaskom na digitalne platforme je eksplodirala. U današnjem elektroničkom svijetu, mediji imaju veliki utjecaj na oblikovanje javne svijesti, kao i moć razlučivanja. Preopterećenost skandalima, bombastični naslovi, lažne vijesti, manipulacija, većinom su stvoreni s ciljem privlačenja klikova kako bi osigurali bolju posjećenost i time osigurali više sredstava od reklamnog prostora.
Prvi veteranski centar u Hrvatskoj otvoren je 10. lipnja 2022. u Šibenku, a svečanom otvorenju nazočili su predsjednik Vlade Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, župan Šibensko-kninske županije Marko Jelić, gradonačelnik Šibenika Željko Burić, načelnici općina i PU Šibensko-kninske, predstavnici udruga iz Domovinskog rata te drugi visoki uzvanici, kao i prvih 30 korisnika usluga ovog Veteranskog centra.
Ovaj centar najbolje simbolizira viziju koju u svom radu ima potpredsjednik Tomo Medved. Nema tog ključnog trenutka slobode koju naša Vlada nije dostojno obilježila i prisjetila se svih onih kojima možemo zahvaliti da smo danas tu.
„Ponosan sam što smo izgradili i opremili ovo velebno zdanje baš na mjestu nekadašnje vojarne Bribirskih knezova i simbolično povezali našu slavnu prošlost – Domovinski rat i naše branitelje – s ovim povijesnim prostorom,“ kazao je ministar Medved, nazvavši ovaj događaj povijesnim danom te izrazivši zadovoljstvo što je izgradnja centra dovršena čak šest mjeseci prije roka.
Upravo zbog hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata koji se svakodnevno susreću sa zdravstvenim, egzistencijalnim, socijalnim i drugim problemima, pokrenuli smo EU projekt Uspostava veteranskih centara u Republici Hrvatskoj, jedan od najvažnijih strateških projekata za poboljšanje kvalitete življenja braniteljsko-stradalničke populacije, pojasnio je, podsjećajući na korisna iskustva iz pilot-projekta uspostave Doma hrvatskih veterana u Lipiku.
Veteranski centri kao ustanova socijalno-rehabilitacijskog karaktera socijalna su inovacija u hrvatskom društvu, jer omogućavaju pružanje sveobuhvatne skrbi na jednom mjestu. Koncept veteranskih centara/ promovira reintegraciju osoba u civilni način života i alternativne oblike skrbi usmjerene na obitelj i zajednicu, a pomaže i jačanju različitih dionika koji pružaju deinstitucionalizirane društvene usluge u lokalnoj zajednici.
U centrima će se provoditi programi koji obuhvaćaju rehabilitacijske, rekreacijske, kulturne i društvene aktivnosti, uključujući psihološko osnaživanje te čuvanje i promicanje vrijednosti Domovinskog rata. Radit će se i na osnaživanju potencijala korisnika za zapošljavanje i poduzetništvo te uključivanje u rad zadruga hrvatskih branitelja kao dio radne terapije.
„U ovaj šibenski veteranski centar uložili smo gotovo 84 milijuna kuna, od čega 76,2 milijuna kuna za izgradnju i 7,7 milijuna kuna za opremanje centra. Uskoro otvaramo i Veteranski centar u Sinju, a potom i u Daruvaru i Petrinji, za što je osigurano sveukupno 339 milijuna kuna, od čega je 85 % sufinancirano iz Europskog fonda za regionalni razvoj,“ kazao je ministar Medved te dodao kako će sva četiri centra s ukupno 620 ležaja moći primiti godišnje više od 12 tisuća korisnika višednevnih ili dnevnih programa.
Veteranski centar Šibenik ima 142 ležaja, a brojne sadržaje i usluge moći će koristiti više od 2.500 korisnika. Pauk je najavio proširenje usluga i djelovanja kako bi svi sadašnji i budući korisnici ovim objektom dobili iznimno kvalitetno, moderno i nadasve zasluženo mjesto za rehabilitaciju i podizanje kvalitete življenja.
Na kraju je poručio kako će svi zaposlenici Veteranskog centra Šibenik dati sve od sebe kako bi to bila ne samo ustanova od velikog značaja za braniteljsko-stradalničku populaciju, već njihova druga kuća, njihov dom.
Uživo na YouTube platformi s početkom profesor povijesti i geografije Stipe Bilić održao je stručno predavanje, a moderator je hrvatski branitelj Srećko Karić, član udruge Braniteljski centar za društveni razvoj . Uvodno je pozdravio predsjednik udruge i hrvatski branitelj Đuro Knezičić.S obzirom da je ovo bilo prvo predavanie i išli smo u živo, imali smo tehničkih poteškoća.
Jedno od mjesta poratnih likvidacija Drugog svjetskog rata bio je i protutenkovski rov ispred naselja Otok Virje, istočno od ceste Križovljangrad Ormož, a prema izjavama svjedoka masovne likvidacije na tom području dešavale su se početkom lipnja 1945. godine. Žrtve su u kamionima dovožene iz smjera Varaždina, a nakon ubojstva mrtva tijela pobacana su u rov koji je potkraj rata dala iskopati njemačka vojska. Kako su Nijemci za taj rov koristili izraz Panzergraben domaće stanovništvo to je područje jednostavno prozvalo Pri Pancerica te je kao takovo naziv ušao i u geodetske i zemljopisne karte.
Jedno od mjesta poratnih likvidacija Drugog svjetskog rata bio je i protutenkovski rov ispred naselja Otok Virje, istočno od ceste Križovljangrad Ormož, a prema izjavama svjedoka masovne likvidacije na tom području dešavale su se početkom lipnja 1945. godine. Žrtve su u kamionima dovožene iz smjera Varaždina, a nakon ubojstva mrtva tijela pobacana su u rov koji je potkraj rata dala iskopati njemačka vojska. Kako su Nijemci za taj rov koristili izraz Panzergraben domaće stanovništvo to je područje jednostavno prozvalo Pri Pancerica te je kao takovo naziv ušao i u geodetske i zemljopisne karte.
Kao i proteklih godina komemoracija je, u 10.30 započela hrvatskom himnom koju je kod spomen križa izveo zbor župe Uzvišenja Svetog Križa, a zatim su položeni vijenci i zapaljenje svijeće.
Pred početak druženja u društvenom domu Otok Virje zahvalu na dolasku izaslanici ministra, Ivoni Paltrinirei, i biskupu mons. Juri Bogdanu, uputio je Darko Majhen, predsjednik Općinskog vijeća općine Cestica, a za uspomenu na boravak u Cestici uručio im je nekoliko knjiga o Općini među kojima je bila fotomonografija „Župe Križovljan i Natkrižovljan„, a što su prisutni u dvorani popratili pljeskom.
U sklopu programa obilježavanja Dana Grada Našica na Spomen – području Crni potok tradicionalno je održana komemoracija kojom je obilježena 77. obljetnica tragedije koja se dogodila u lipnju 1945. kada su jedinice jugoslavenske vojske ubile, prema službenoj brojci, 1600 zarobljenih vojnika i civila.
Za žrtve je služena sveta misa, a u sklopu komemoracije izaslanstva su položila vijence i zapalila svijeće. Tradiciju obilježavanja tragedije na Crnom potoku, svake treće subote u mjesecu lipnju, utemeljili su Grad Našice, Udruga ratnih veterana „Hrvatski domobran“ u Našicama, Udruga za hrvatsku povjesnicu Našice i Ogranak Matice hrvatske uz našičku planinarsku Sekciju sv. Bernard.
Prošlo je punih 77 godina od ovog strašnog događaja kada su masakrirani oni koji su samo voljeli svoju domovinu. Ovo tlo je natopljeno krvlju nedužnih civila kao što je i naša domovina u Domovinskom ratu natopljena krvlju hrvatskih branitelja koji su dali ono najvrjednije što su imali u tom trenutku, a to su vlastiti životi. Naša je dužnost s ovog mjesta promicati hrvatsku povijest, pričati istinu djeci i mladeži o Drugom svjetskom ratu, pričati istinu o Domovinskom ratu.
Uslijedila je sveta misa za stradale na Crnom potoku koju su služili svećenici fra Petar Cvekan i fra Marijan Vidović, a nakon mise, kod spomen obilježja stradalim žrtvama Crnog potoka vijence su položili i zapalili svijeće izaslanstvo Ministarstva hrvatskih branitelja na čelu s Ivonom Paltrinieri, izaslanik župana Ivana Anušića dožupan Josip Miletić, izaslanstvo grada Našica na čelu s gradonačelnikom Krešimirom Kašubom i predsjednikom Gradskog vijeća Krešimirom Žagarom, izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članovi Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran kao i mnogi drugi sugrađani i gosti.
Uz okupljene članove obitelji, prijatelje, suborce i sugrađane u utorak 14.6. 2022. godine je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata sahranjen Danijel Rehak (1949.-2022.). Zbog zasluga u Domovinskom ratu Rehak je imao čin pukovnika, a poslije Domovinskog rata bio je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDSKL) i centra za istraživanje ratnih zločina. Bio je aktivan u zajednici pa je bio i predsjednik HNK Radnički.
Govorom se od Rehaka oprostio njegov višegodišnji prijatelj i suborac Ivan Lukić koji je rekao kako je on uvijek govorio da istina o Domovinskom ratu i svemu što se događalo mora biti zapisana pisanom riječi ili dokumentirana nekim filmom jer u suprotnom je neće biti kada preživjelih branitelja više ne bude među nama. „Upravo radi toga je on bio inicijator pisanja knjiga, snimanja dokumentarnih filmova i slično. Bio je inicijator izgradnje Spomen doma Ovčara. Prošle godine je na tvrđavi u Kninu, na Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja Rehak, držao govor u ime svih branitelja. Nije se bojao nikoga, nikome nije povlađivao nikome, bio je kritičan ali i uvijek spreman za suradnju”, rekao je Lukić u svome govoru.
Govorio je i zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković – Mladi jastreb koji je istakao kako je rehak bio jedan od stupova obrane Grada Vukovara. “Niti njega ne krase silna odličja niti generalske epolete jer to nije namijenjeno braniteljima Vukovara. Ali zato branitelji Vukovara su ti koji razbijaju teoriju o Hrvatskoj kao slučajnoj državi. Rehak je se borio za istinu, verifikaciju koncentracijskih logora i patnju branitelja i civila koji su odvedeni u mučeni. S odlaskom Danijela Rehaka mi nećemo stati na svemu tome, to je obveza svih nas”, kazao je Borković. Među okupljenima na sahrani Danijela Rehaka bio je i ministar branitelja u Vladi RH Tomo Medved. Na komemoraciji, koja je održana u Memorijalnom centru Domovinskog rata, župan Vukovarsko – srijemske županije Damir Dekanić obećao je kako će svi Rehakovi projekti – Aleja hrastova za poginule branitelje Borova Naselja kao i Spomenik Ovčara – biti završeni.
Rehak je pokopan na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru uz sve vojne počasti. Uz obitelj, prijatelje i kolege, pogrebu su nazočili državna izaslanstva, predstavnici županije i grada te udruga iz Domovinskog rata, kao i brojni žitelji Vukovara i drugih krajeva Hrvatske.
U Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar održana je komemoracija. Obitelj i prijatelji na komemoraciji su se oprostili onako kako je to Danijel Rehak najviše želio, uz zvuke tambure Bosutskih bećara i pjesmu Ne dirajte mi ravnicu.
U Slavonskom brodu 21. svibnja 2016. godine otkriven je spomenik „Prekinuto djetinjstvo“ na spomen svoj poginuloj djeci u Domovinskom ratu Hrvatske. Od tada, svake godine 11. lipnja obilježava se obljetnice sjećanja na preko 400 poginula djeteta u srpskoj agresiji. Riječ je o spomeniku koji kroz motiv slagalice (puzzli) u kojoj nedostaju dvije, simbolizira nedovršene životne slagalice, nedoživljene mladosti, nakon što su tolika djeca prerano postala anđeli na nebu. Najmlađoj žrtvi bilo je šest mjeseci, najstarijoj 18 godina.
„Prema podacima iz 2010. prikupljenih od ministarstva zdravstva, unutarnjih poslova, branitelja, Uprave za zatočene i nestale, Hrvatskog crvenog križa i Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata došlo se do jedinstvene brojke od 402 djece poginule u Domovinskom ratu. Naknadnom analizom i revizijom taj broj je smanjen na 323 djece koja su poginula uslijed eksplozija granata, mina ili bombardiranja iz zrakoplova (…), jer je s popisa uklonjeno njih 29 za koje je utvrđeno da su u trenutku pogibije navršili 18 godina, odnosno punoljetnost, 23 njih za koje nije utvrđen identitet niti okolnosti stradanja, te 27 djece za koje je utvrđeno da nisu poginula uslijed ratnih djelovanja. Daljnjom provjerom i revizijom podataka utvrđeno je i to je danas aktualan popis, da je u spomenutom razdoblju tijekom Domovinskog rata na području pod nadzorom hrvatskih vlasti poginulo, odnosno ubijeno ili se vodi kao nestalo najmanje, naglašavam najmanje 290-ero djece. Najveći broj djece, 127 – stradao je na području Slavonije i Baranje; po gradovima – u Slavonskom Brodu i bližoj okolici njih 29-ero, u Vukovaru 25, u Vinkovcima 8, u Osijeku 19…“, rekao je dr. Nazor i napomenuo da se podaci i dalje revidiraju i popis dopunjava te da ni ova brojka poginule djece, nažalost, nije konačna.
Spomenik “Prekinuto djetinjstvo”, nastao prema idejnom rješenju Petra Dolića i Petre Tončić Lipovšak.
Zbor mjesta pijeteta ima uporište u tužnoj činjenici da je u Slavonskom Brodu tijekom 1991. i 1992. godine od neprijateljskih granata smrtno stradalo čak 28 najnevinijih žrtava rata.
U Osijeku je u 74. godini umro Danijel Rehak, dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) i Centra za istraživanje ratnih zločina. U Domovinski rat Danijel Rehak se uključio na samom početku preuzevši Sekretarijat za narodnu obranu Vukovara. Nakon sloma obrane grada Vukovara odveden je u logore u Srbiju u kojima je bio zatočen devet mjeseci. Kao predsjednik Hrvatskog društva srpskih koncentracijskih logora zauzimao se za kažnjavanje ratnih zločina nad zatočenim hrvatskim braniteljima te je Društvo podiglo više kaznenih prijava protiv osoba koje se sumnjiče za ratne zločine kako u Vukovaru tako i nad zatočenim hrvatskim braniteljima i civilima.
Danijel Rehak bio je zadnjih desetljeća, nakon Domovinskog rata, najprepoznatljiviji čovjek po aktivnostima vezanim za logoraše. Dao je velik doprinos na strani borbe za ostvarivanje prava hrvatskih branitelja, ali i cijeli svoj život i radni vijek je posvetio Vukovaru i Vukovarcima. Ostavio je dubok trak i njegov odlazak predstavlja veliki gubitak.
Na razne načine bio je aktivan u braniteljskim krugovima te kao takav postao prepoznatljiva osoba ne samo u Vukovaru i Vukovarsko – srijemskoj županiji nego i u Hrvatskoj. Jedan je od inicijatora izgradnje Spomen doma Ovčara, njegova udruga sudjelovala je u izradi stripa “Krik s Ovčare”.
Ispred udruge podigao je više kaznenih prijava protiv osoba koje se sumnjiče za ratne zločine, a aktivno su sudjelovali i na drugim raznim projektima koji su govorili o Domovinskom ratu i braniteljima. Prošle godine, na Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti ukazana mu je čast i da govori na tvrđavi u Kninu.
Manifestacijom Dan otvorenih vrata u petak 10. lipnja 2022. godine na Policijskoj akademiji u Zagrebu promovirano je policijsko zanimanje kako bi se mladima što realnije približio policijski poziv. I mi smo se odazvali tome događaju.
Na postavljenim štandovima prezentirao se rad raznih rodova policije, pa su se u razdoblju od 9 do 14 sati zainteresiranim građanima predstavili temeljna, granična, interventna i protueksplozijska policija, Policijska škola Josip Jović, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Ravnateljstvo civilne zaštite, brojna policijska tehnika i oprema, kao i razna policijska vozila i motocikli.
Najatraktivniji dio centralnog dijela bila je pokazna vježba policijskih pasa u akciji Službe za obuku vodiča i dresuru službenih pasa, demonstracija rukovanja palicom tonfa demo tima interventne jedinice policije i vožnja spretnosti prometnih policajaca motorista.
Osim današnje manifestacije u Zagrebu, dani otvorenih vrata se održavaju i u policijskim upravama.
Hrvatska javnost mora biti upoznata sa svim zločinima Titove komunističke vlasti iz više razloga, a dva najvažnija su: pokop i pijetet prema ubijenima i otkrivanje imena nalogodavaca i izvršitelja, a ako su još živi i procesuiranje zločinaca. Masovna likvidacija Hrvata članova vlade NDH, njihovih supruga, djece i druge rodbine u Podgradu, 2 km od Radovljice te nekoliko stotina metara u šumi kod Crngroba kod Škofje Loke nalaze se grobišta tih žrtava. Sve te žrtve koje se nalaze u tim grobištima dio su NDH vlade sa njihovim obiteljima kao suputnici i prateće osoblje (redovnice kao medicinsko osoblje i nekolika svećenika).
I ove godine BCDR se prisjetio tih žrtava i položili smo vjence na njihove grobove zajedno sa svojim prijateljima, poznanicima i suradnicima kojima je ova žrtva poznata. Ovdje spomenuti Hrvati bježali su prema zapadu sa većom željezničkom kompozicijom (polmanov) od oko 30 vagona. Do ljubljanskog kolodvora stigli su 5.svibnja, gdje su čekali dva dana. Željezničari ih nisu pustili dalje sa izgovorom, da je pruga zauzeta sa njemačkom vojskom. Isto tako nisu dozvolili otputovati željezničkoj kompoziciji slovenskih domobrana.
Kasnije se je utvrdilo, da su to zapravo bili simpatizeri komunista i „Osvobodilne fronte“, koji su to namjerno radili. Obadvije kompozicije su bile puštene dalje pred večer tek 8. svibnja. Hrvatska kompozicija je bila 9. svibnja zaustavljena kod Jesenica, kao i slovenska domobranska kompozicija sa ranjenicima kod Radovljice od partizanske strane. Sve izbjeglice dočekala je jednaka sudbina – zločinačka smrt. Sudbinu Hrvata prepisat ću onako kako je to napisala gosp. Reza Župan, iz Radovljice na adresi Cesta Svobode, objavljeno u knjizi „Tudi mi smo umrli za domovino“ (izdane 2000.g.). Hrvatska kompozicija, koja je bila zaustavljena kod Jesenica bila je vraćena na željezničku stanicu u Radovljici na sporedni kolosjek. U toj kompoziciji je bilo oko 2 tisuće ljudi civila: muškaraca, žena i djece. Postrojili su ih u kolonu te su ih od željezničke postaje uz tračnice gonili po sadašnji cesti zvanoj Cestasvobode, preko Linhartovog trga u vojarnu. To sam vidjela jer sam stanovala na suprotnoj strani željezničke postaje kod gosp. Anice Mulej. Prvo noć oko deset sati (to je bilo 15.svibnja) gonili su ih po šest vezanih žicom. Na željezničkoj postaji vlak je stalno fućkao, mislila sam, da će ih negdje vlakom odvesti. Gonili su ih u šumu kod Pograda („Pusti grad“ ili pod Baterjem) te su ih tamo sa kolcima potukli a onda su još na njih bacali ručne bombe da bi ih do kraja pobili sve. Zbog blizine se sve to dobro čulo. Druga grupa odlazila je oko pola noći, treća grupa pa oko dva sata iza pola noći. Svi su bili vezani žicom ali su dvojica ipak uspjela pobjeći. Uhvatili su ih te ih ubili, vidjela sam ih kako leže u gnoju kod Kovača.
Slovensko društvo Društvo za ureditev zamolčanih grobov je tim mučenicima postavilo 5 križeva te ih je na „Binkovški ponedeljek“ – Duhovni ponedjeljak 2000.g., se na dostojan katolički običaj pokopalo. Gore zapisano je svjedočenje kako je završio cijeli transport Hrvata u Sloveniji. Ova tragična sudbina je zapisana u knjizi Tudi mi smo umrli za domovino, koja je prevedena na talijanski jezik pod naslovom „Anche noi siano mort per la Patreia“
