Na 444. obljetnici bitke kod Gvozdanskog

Mimohod i misno slavlje u spomen na 444. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko od osmanlijske opsade te slavne pogibije branitelja te utvrde 13. siječnja 1578. godine, održani su u nedjelju 13, siječnja 2022. godine.

Više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a tako i mi iz Braniteljskog centra za društveni razvoj, sudjelovalo je na mimohodu u čast hrvatskim junacima Gvozdanskog sve do spomen-križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio sisački biskup Vlado Košić, a misno slavlje predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga. Na kraju ispred samog kaštela Gvozdansko u čast žrtava zapaljen je “Plamen slobode”. Misno slavlje u sklopu hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem i domaćim župnikom Stjepanom Filipcem, a služio je đakon Marin Mlađenović. Uz hodočasnike, slavlju su nazočili i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra branitelja general Josip Lucić, sisačko-moslavački župan Ivan Celjak, članovi Hrvatskog generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i raznih povijesnih udruga.

Tijekom svih tih godina i poslije Gvozdanskog mnogo puta su padale hrvatske utvrde, ginuli su mnogi hrvatski branitelji i sa nadom očekivali uskrsnuće Hrvatske. Tu smo da bi se zahvalili, molili i sjetili se, ne samo branitelja Gvozdanskog, nego svih onih koji su pali za Domovinu !

U naselju Gvozdanskom postoji starohrvatska utvrda koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ova utvrda se u 16. stoljeću postavila kao brana pred turske osvajače i njihove vlaške sluge s istoka. Osmanlijska vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješna pohoda na tu čvrstu utvrdu, da bi tek 1578. godine, nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše, ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili nisu dobili.
Prema dostupnim podatcima (kronikama) iz tog vremena utvrdu Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 10 000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.

Na proslavi sv. Stjepana u Šestinama

Danas 26. prosinca 2021. godine, bili smo na svetoj misi u Šestinama u crkvi sv. Mirka. Rekli su danas na Štefanje da je šestinska crkva opet zabljesnula sjajem Sljemenaša. Hrvatsko seljačko pjevačko društvo ‘Sljeme’ – Šestine održalo je tradicionalni štefanjski koncert u župnoj crkvi u zagrebačkim Šestinama, koja je oslikana živopisnim stiliziranim motivima šestinske narodne nošnje, najprepoznatljivije nošnje s područja zagrebačke županije. Ove godine slave 125. obljetnicu.

Izveli su niz božićnih klasika, a sudjelovao je muški zbor, tamburaški orkestar, dječji folklor te po prvi puta i ženski zbor društva. Osim pjesama koje se u božićno vrijeme izvode diljem Hrvatske, izveli su i tri izvorne šestinske pjesme: ‘Hajdmo, hajdmo’, ‘Čestit svijetu’ te ‘Amo nebeski anđeli’. Obradu potpisuju Drago Bubica, Gordana Talan te Marija Kašner.

HSPD ‘Sljeme’ Šestine – popularni Sljemenaši – okupljeni su u proljeće 1895. godine pod pokroviteljstvom grofa Miroslava Kulmera i župnika šestinske župe Matije Miletića, a na inicijativu Aleksandra Bahorića, karlovačkog trgovca koji se doselio u Lukšiće, te naprednijih seljaka iz Bijenika, Lukšića, Mikulića, Kraljevca, Dedića, Mlinova i Šestina. Prvi nastup društvo je održalo na pogrebu Ante Starčevića na groblju u Šestinama.

Prisjećanje na žrtve iz Domovinskog rata na Badnji dan

Kako nam se bliži Božić i svi smo zaokupljeni proslavom Božića u toplini obiteljskog doma, na trenutak zaboravimo na probleme i naše stradale u Domovinskom ratu. Možda na prvi pogled ispadne da ne priliči gnjaviti stalno sa žrtvama iz Domovinskog rata, ali opet, mi koji smo se borili za osamostaljenje teško zaboravljamo one koji više nisu sa nama.

Mnoge obitelji za Božić, prisjećaju se upravo onih koji su trebali biti sa njima da rata nije bilo. Svojih najmilijih koje je rat oduzeo. Upražnjena stolica na blagdanskom ručku i dalje je tu.

Stoga mi i Braniteljskog centra za društveni razvoj, ispred Saveza obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i bcdr-a, položili smo vijence i zapalili svijeće, kako bi našim najmilijima odali počast, da ih nismo niti ćemo ih ikada zaboraviti !

Bili smo na predstavljanju dokumentarnog filma “Ljudi s kamerom”

U povodu 126 godišnjice rođenja filma i kina, u Kulturno informativnom centru (KIC) u Zagrebu, održana je projekcija dokumentarnog filma „Ljudi sa kamerom“ (A kamerás emberek) mađarskog redatelja Zoltána Siflisa iz Subotice sa kojim je bio upriličen razgovor nakon projekcije filma. Kako nas sa redateljem Brankom Ištvančićem krasi prijateljstvo, tako nas je pozvao u KIC, gdje je urednik filmskog i scenskog programa da pogledamo dokumenarni film i družimo se.

S obzirom da je Branko Ištvančić srednju školu završio u Subotici i dosta je u mladosti bio vezan za taj kraj gdje žive Vojvođanski Hrvati i Mađari, dobro poznaje problematiku onoga kraja. Diplomirao je filmsku i TV režiju u Zagrebu na Akademiji dramske umjetnosti 1999. godine, a mnoge svoje uspjehe veže uz prvog nastavnika filma Zoltána Siflisa, redatelja i pedagoga iz Subotice. Kako je njegov profesor snimio novi dokumentarni film, tako je Branko Ištvanćič uvrstio film u program KIC-a, kojeg smo i mi eto pogledali. Branko je inače poznati hrvatski redatelj, gdje kroz svoje filmske projekte provlači i domoljubnu tematiku. Prisjetimo se samo najgledanijeg dječijeg igranog filma “Duh u močvari”,a i jednog od najgledanijih hrvatskih filmova. Zadnji igrani film snimio je 2014. godine “Most na kraju svijeta” a zadnjih nekoliko godina okrenut je dokumentarnim filmovima.

Ovaj film je, uz pomoć Mađarskog medijskog pokroviteljstva (Magyar Média Mecenatúra), napravljen u koprodukciji Otvorenih perspektiva iz Subotice (Nyitott Távlatok) i Cinemárta iz Budimpešte, a riječ je o dokumentarnom filmu o dvojici velikana kinematografije u Srednjoj Europi: Sándoru (Aleksandru) Lifki i Ernestu Bošnjaku, čiji su rad i stvaralaštvo vezani za Suboticu i Sombor.

Pozvani smo na “Dane kraljice Teute 2021”

Dana 10. prosinca 2021. godine u Novinarskom Domu u Zagrebu, održan je program “Dani kraljice Teute 2021” u organizaciji Kluba albanskih žena Hrvatske “Kraljica Teuta” i Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja.

Namjera je bila podsjetiti domaću i međunarodnu javnost o pravu na dostojanstvo žrtve te ukazati kako Srbija ne surađuje, skrivajući arhive da su u Srbiji postojali logori. Ujedno prisjetili smo se koliki doprinos su nacionalne manjine dale u Domovinskom ratu. Među pozvanima našli su se Tomo Medved- potpredsjednik vlade RH, Ante Nazor- Hrvatski Memorijalni Dokumentacijski centar, Cameron Millard- politički savjetnik Veleposlanstvo SAD i drugi.

Braniteljski centar za društveni razvoj usko surađuje sa Savezom udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja. Zbog toga smo se i odazvali na ovaj događaj kako bismo zajedno ukazali na problem.

Prisjetili smo se 22. godišnjice smrti dr. Franje Tuđmana kao i obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava

Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. prosinca, na dan kada je Opća skupština UN-a 1948. usvojila Opću deklaracija o ljudskim pravim čime je po prvi puta u povijesti priznato pravo svih ljudi na „život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika.“ Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana ljudskih prava je jednakost. A mi u Hrvatskoj, upravo taj dan povezujemo i sa godišnjicom smrti dr. Franje Tuđamana, prvog predsjednika republike Hrvatske, utemeljitelja suvremene hrvatske države i HDZ-a.

Dr. Tuđman postavio je temelje razvoja hrvatske demokracije, uz potporu hrvatskog naroda i branitelja predvodio našu zemlju u obrani od velikosrpske agresije i oslobađanju okupiranih teritorija. Danas, 22 godine nakon što je preminuo, na ovaj način mu se simbolično iskazuje trajna zahvalnost i poštovanje.

Iako iz nekih udruga civilnog društva još uvijek svjedočimo osporavanju njegove uloge u konačnoj afirmaciji hrvatskog nacionalnog bića prema utemeljitelju hrvatske države i pobjedniku u obrambenom Domovinskom ratu, Tuđmanova uloga u modernoj hrvatskoj povijesti i u srcima hrvatskih ljudi je neupitna i neosporna.

S odmakom od dva desetljeća jasno je kako spoznaja o značaju dr. Franje Tuđmana svakim danom sve više dobiva na važnosti. Nema ravnoteže krivnje u proteklim ratovima, nema izjednačavanja agresora i žrtve, nema izjednačavanja zločina i povrh svega – nema nikakvog uporišta za tvrdnje o upitnosti hrvatske državne politike u tim presudnim povijesnim vremenima stvaranja suvremene Hrvatske.

Na proslavi 153. godišnjice Hrvatskog domobrana i 103. godišnjici prosinačkih žrtava

U nedjelju 5. prosinca 2021. godine održana je svečana Euharistija u Župi Svete Marije u Zagrebu koji je predvodio rektor Josip Kuhtić kako bi se pomolili i prisjetili stradalih prosinačkih žrtava iz 1918. godine te godišnjice hrvatskog domobrana. Kroz liturgijsko slavlje pjesmom su pratile pjevački zbor “Hrvatice”. U misnom slavlju zahvalili smo se domobranima za sve ono što su dali za slobodu Hrvatske. Misi je nazočila delegacija “Hrvatski domobran Zagreb” i mi iz “Braniteljski centar za društveni razvoj” u organizaciji “Društvo Hrvatska žena”. Nakon komemoracije i misnog slavlja slijedilo je kratko druženje ispred spomen obilježja na glavnom zagrebačkom trgu trgu Josipa bana Jelačića.

Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918. označava krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Anđelovića nad pripadnicima 25. i 53. domobranske pukovnije koji su prosvjedovali na Trgu bana Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda. To je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu. To je istodobno označavalo kraj tada 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novostvorene kraljevine.

Dan prije ovog krvoprolića nove su jugoslavenske vlasti pokazale kakva će biti Jugoslavija: velikosrpska, hegemonistička, netolerantna i ponašanjem je najavila desetljeća monarhofašizma. Zabranile su izlaženje pravaško-frankovačkog dnevnika Hrvatske, kojim je posljednji broj izašao 3. prosinca 1918. godine. U tom je broju izašla pravaška poslanica narodu, u kojoj se zalažu za ustroj države koji bi proizlazio iz ujedinjavanja svih hrvatskih zemalja u novu federalnu državu republikanskoga uređenja. Federaciju bi sačinjavale slobodne, nezavisne i suverene države Slovenaca, Hrvata i Srba, a odluka o ujedinjenju mora biti slobodna volja cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. Taj stav nije bio po volji novim vlastima.

Kako se nebi zaboravilo to sve Ivica Jurjević iz društva “Hrvatski domobran Zagreb” pokrenuo je veliki broj inicijativa i udružio se sa društvom “Hrvatska žena”.
Inače društvo “Hrvatski domobran” osnovana je kao udruga ratnih veterana Hrvatske u svrhu održavanja tradicije Hrvatske obrambene vojske 1941.-1945. Skrbe oko pronalaženja, obilježavanja, dostojanstvenog održavanja i zaštite grobišta poginulih i pogubljenih pripadnika Hrvatske domovinske vojske i civilnih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata, na križnome putu i na drugim mjestima, kao i pripadnika Hrvatskih oružanih snaga iz Domovinskog rata, te svih koji su tijekom povijesti svojim životima, djelovanjem ili mučeničkom smrću dali pozitivan doprinos hrvatskoj domovini. Sam pak Ivica Jurjević potječe iz Kruševa od katoličkih roditelja Marije i Šime Jurjević. Roditelji su imali šestero djece, svi su odrastali u poniznosti i poštovanju prema drugom i drugačijem. Otac i majka su bili zadrti antikomunisti i protivnici Jugoslavije. Još iz mladosti imali su usađenu ljubav prema Hrvatskoj, a posebice prema svetoj katoličkoj Crkvi i tu su ljubav prenijeli na svoju djecu. U takvoj vjeri i nadi dočekao je pojavu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Njegov otac je bio ozlijeđen kad je dr. Tuđman napadnut u gradu Benkovcu.

Društvo „Hrvatska žena“ osnovano je davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem „pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka“. 
Njen osnutak je vezan za cijeli jedan pokret koji seže u srednji vijek, a posebice u XIX. stoljeće kada su osnivane mnoge zaklade, bratovštine i udruženja s ciljem pomaganja nevoljnima. Ni Hrvati, niti njihova društva, u tome ne bijahu iznimka. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine, a kao rekacija na velikosrpske ideje i ugroženost opstojnosti hrvatskog naroda, osnivanju se različita društva. Tako su žene uključene u Radićevu stranku osnovale društvo pod nazivom „Hrvatsko srce“, a osnivaju se i mnoga tzv. Gospojinska društva s istim ciljem. Upravo ta društva bila su preteče osnivanju društva “ Hrvatska žena“. 

A naša udruga Braniteljski centar za društveni razvoj ne zaboravlja hrvatske žrtve ni jučer ni danas a neće niti sutra. U nadi smo da ćemo utabati staze sjećanja mladim naraštajima kako ih nebi zadesila kobna sudbina kao naše pretke od kralja Zvonimira i nas u Domovinskom ratu.

Radionica od “Ideje do projekta”

Predsjednica udruge Hrvatska pomaže, gospođa Đurđa Adlešić, pozvala nas je kao goste (Braniteljski centar za društveni razvoj) na 3. radionicu projekta “Od ideje do projekta”- socijalno osnaživanje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te stradalnika iz Domovinskog rata.

Tema je bila edukacija o korištenju zoom platforme i društveno poduzetništvo, a održalo se u naselju Vrhovac nedaleko od Ozlja. Sa Đurđom Adlešić naš veže suradnja i prijateljstvo te smo se rado odazvali projektu koji se tiče hrvatskih branitelja. A sami projekt je financiralo Ministarstvo branitelja.

Pošto je tema bila zanimljiva i razgovorljivi sudionici, snimili smo kratki prilog u vlastitom aranžmanu kako bi ostao neki “pisani” trag. Video možete pogledati u nastavku…

U posjeti izložbi kiparskih radova Fran Marka Vlahinića

Naš prijatelj a nekima iz udruge susjed, u Vatrogasnom domu Šestine postavio je izložbu kiparskih radova koja se mogla posjetiti od 17.- 21. studeni 2021. godine od 10.00- 12.00 sati i od 18.00- 21.00 sat. Kao hrvatski branitelji ponosni smo uvijek na naše nove generacije koje ostvaruju svoje potencijali i rado se odazivamo kao braniteljska udruga na ovakve umjetničke događaje gdje se njeguje ljubav prema hrvatskim običajima i tradiciji.

Fran Marko Vlahinić završio je školu primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu i ove godine upisao studij kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Inspiriran je životom i djelom klasičnih majstora kiparstva Rodina, Meštrovića, Michelangela i brojnih drugih te smatra da bi umjetnost trebala ovjekovječiti ljudsku težnju k plemenitom, lijepom i trajnom, te očuvati tradiciju i stare običaje. Upravo nam se ovaj zadnji dio svidio kod Frana da cijeni hrvatske običaje i tradiciju te to provlači kroz svoje radove.

Ova izložba prikaz je njegovih radova u gipsu, kamenu, drvu, bronci, bakru i vosku, nastalih unazad tri godine

Posjetili smo ZeGeBOOM

Kako nas veže prijateljstvo sa nekim članovima žirija i organizatorima, tako smo pozvani na otvorenje 1. međunarodne izložbe karikatura koja se održala 9. studenoga 20121. godine u Mala galerija- Centar za kulturu Trešnjevka.

Ideja naše udruge je da pokrenemno nešto slično ali posvećeno Domovinskom ratu pa nas je dodatno zanimalo kako su se organizatori i žiri te gosti snašli u ovoj prvoj takvoj izložbi. Pogledali smo radove 163 autora iz 43 zemlje svijeta, a naravno najviše su nas zanimali radovi naših prijatelja i poznanika- šest autora iz Hrvatske.

Katalog svih autora moguće je pogledati OVDJE

Tema ovogodišnje izložbe je


POTRES
Postoje razne vrste potresa, koje nas potresaju pored onog kad se Zemlja nešto buni, ljuti ili samo proteže svoja golema leđa. Potresa nas puno toga u gradu, od prometa do gužvi i redova, od novih mjera i medijskih strašenja, potresa nas neimaština, besparica, besposlica, beskućnica, potresaju nas loše vijesti, a tresemo se i od prevelike ljubavi…  (Branka Hlevnjak)

Nagrade su osvojili:

1. mjesto: DORU AXINTE_Romania_Rumunjska
2. mjesto: DAMIR NOVAK_Croatia_Hrvatska
3. mjesto: HORIA CRIŞAN & BOGDAN PETRY_Romania_Rumunjska
4. mjesto: RAED KHALIL_Syria_Sirija
5. mjesto: OLEKSIY KUSTOVSKY_Ukraine_Ukrajina
+ Nagrada publikeHandren Khoshaw_Iraq_Irak