U nedjelju 5. prosinca 2021. godine održana je svečana Euharistija u Župi Svete Marije u Zagrebu koji je predvodio rektor Josip Kuhtić kako bi se pomolili i prisjetili stradalih prosinačkih žrtava iz 1918. godine te godišnjice hrvatskog domobrana. Kroz liturgijsko slavlje pjesmom su pratile pjevački zbor “Hrvatice”. U misnom slavlju zahvalili smo se domobranima za sve ono što su dali za slobodu Hrvatske. Misi je nazočila delegacija “Hrvatski domobran Zagreb” i mi iz “Braniteljski centar za društveni razvoj” u organizaciji “Društvo Hrvatska žena”. Nakon komemoracije i misnog slavlja slijedilo je kratko druženje ispred spomen obilježja na glavnom zagrebačkom trgu trgu Josipa bana Jelačića.
Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918. označava krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Anđelovića nad pripadnicima 25. i 53. domobranske pukovnije koji su prosvjedovali na Trgu bana Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda. To je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu. To je istodobno označavalo kraj tada 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novostvorene kraljevine.
Dan prije ovog krvoprolića nove su jugoslavenske vlasti pokazale kakva će biti Jugoslavija: velikosrpska, hegemonistička, netolerantna i ponašanjem je najavila desetljeća monarhofašizma. Zabranile su izlaženje pravaško-frankovačkog dnevnika Hrvatske, kojim je posljednji broj izašao 3. prosinca 1918. godine. U tom je broju izašla pravaška poslanica narodu, u kojoj se zalažu za ustroj države koji bi proizlazio iz ujedinjavanja svih hrvatskih zemalja u novu federalnu državu republikanskoga uređenja. Federaciju bi sačinjavale slobodne, nezavisne i suverene države Slovenaca, Hrvata i Srba, a odluka o ujedinjenju mora biti slobodna volja cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. Taj stav nije bio po volji novim vlastima.
Kako se nebi zaboravilo to sve Ivica Jurjević iz društva “Hrvatski domobran Zagreb” pokrenuo je veliki broj inicijativa i udružio se sa društvom “Hrvatska žena”.
Inače društvo “Hrvatski domobran” osnovana je kao udruga ratnih veterana Hrvatske u svrhu održavanja tradicije Hrvatske obrambene vojske 1941.-1945. Skrbe oko pronalaženja, obilježavanja, dostojanstvenog održavanja i zaštite grobišta poginulih i pogubljenih pripadnika Hrvatske domovinske vojske i civilnih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata, na križnome putu i na drugim mjestima, kao i pripadnika Hrvatskih oružanih snaga iz Domovinskog rata, te svih koji su tijekom povijesti svojim životima, djelovanjem ili mučeničkom smrću dali pozitivan doprinos hrvatskoj domovini. Sam pak Ivica Jurjević potječe iz Kruševa od katoličkih roditelja Marije i Šime Jurjević. Roditelji su imali šestero djece, svi su odrastali u poniznosti i poštovanju prema drugom i drugačijem. Otac i majka su bili zadrti antikomunisti i protivnici Jugoslavije. Još iz mladosti imali su usađenu ljubav prema Hrvatskoj, a posebice prema svetoj katoličkoj Crkvi i tu su ljubav prenijeli na svoju djecu. U takvoj vjeri i nadi dočekao je pojavu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Njegov otac je bio ozlijeđen kad je dr. Tuđman napadnut u gradu Benkovcu.
Društvo „Hrvatska žena“ osnovano je davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem „pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka“.
Njen osnutak je vezan za cijeli jedan pokret koji seže u srednji vijek, a posebice u XIX. stoljeće kada su osnivane mnoge zaklade, bratovštine i udruženja s ciljem pomaganja nevoljnima. Ni Hrvati, niti njihova društva, u tome ne bijahu iznimka. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine, a kao rekacija na velikosrpske ideje i ugroženost opstojnosti hrvatskog naroda, osnivanju se različita društva. Tako su žene uključene u Radićevu stranku osnovale društvo pod nazivom „Hrvatsko srce“, a osnivaju se i mnoga tzv. Gospojinska društva s istim ciljem. Upravo ta društva bila su preteče osnivanju društva “ Hrvatska žena“.
A naša udruga Braniteljski centar za društveni razvoj ne zaboravlja hrvatske žrtve ni jučer ni danas a neće niti sutra. U nadi smo da ćemo utabati staze sjećanja mladim naraštajima kako ih nebi zadesila kobna sudbina kao naše pretke od kralja Zvonimira i nas u Domovinskom ratu.
