Pozdrav koji je uzdrmao Banske dvore: Tenkist čije je srce bilo uz suborce u Savskoj

Dok je politika tražila razloge za kaznu, jedan je vojnik u srcu Zagreba vidio samo svoje suborce. Donosimo priču o tenkistu koji je riskirao karijeru kako bi iz kupole M-84 odao počast braniteljima u Savskoj, prkoseći pritiscima tadašnjeg državnog vrha.

Postoje trenuci u povijesti jednog naroda kada protokol i vojnička stega naiđu na nešto jače od sebe – na neraskidivo bratstvo po oružju. Jedan takav trenutak dogodio se tijekom veličanstvenog vojnog mimohoda 2015. godine, kada su zagrebačkim ulicama ponosno prolazile gusjenice pobjedničke vojske. No, dok je javnost gledala u čelik i tehniku, prava se drama odvijala u srcu jednog čovjeka, vojnika koji je danas u misiji na Kosovu, a koji je tada umalo postao žrtva političkog revanšizma.

Trenutak prkosa i ponosa

Dok je kolona tenkova M-84 prolazila pored zgrade Ministarstva branitelja u Savskoj 66, tamo nije stajala samo službena delegacija. Tamo su, u sjeni šatora, stajali oni najranjiviji, a opet najčvršći – hrvatski ratni vojni invalidi. U tom trenutku, zanemarujući stroge upute o “pogledu ravno”, jedan je tenkist podigao ruku i vojnički pozdravio svoje suborce u kolicima.

Bio je to pozdrav koji je rekao više od tisuću govora. Bio je to znak da Hrvatska vojska nije odvojena od naroda i onih koji su je stvorili u krvi. No, taj čin ljudskosti i vojničke časti izazvao je bijes u tadašnjem državnom vrhu.

Pritisci iz vrha: Politika protiv vojnika

Prema informacijama iz braniteljskih krugova, taj pozdrav nije prošao nezapaženo u svečanoj loži. Tadašnji premijer Zoran Milanović i ministar obrane Ante Kotromanović našli su se pred izborom: priznati snagu simbola ili kazniti “neposluh”.

“Umalo je izbačen iz vojske”, svjedoče nam danas njegovi prijatelji i suborci.

Pritisak je, kažu, bio strašan. U trenucima kada su tenzije između Vlade i branitelja u Savskoj bile na vrhuncu, vlast je taj pozdrav doživjela kao provokaciju, a ne kao čin poštovanja. Dok je ministar branitelja Predrag Matić vodio bitku s onima ispred svojih vrata, politika je pokušala disciplinirati vojnika koji je samo pokazao da pamti tko mu je utro put do slobode.

Vojnik ostaje vojnik, politika prolazi

Na sreću, razum je (iako uz velike otpore) prevladao, a ovaj hrabri čovjek je ostao u sastavu Oružanih snaga RH. Njegov put od zagrebačkog asfalta pod gusjenicama do današnje mirovne misije na Kosovu dokazuje o kakvom se profesionalcu radi. On nije političar; on je vojnik koji služi svojoj domovini, onaj koji zna da se zastava pozdravlja rukom, a suborac srcem.

Ovaj slučaj ostaje kao trajni podsjetnik na vrijeme kada je jaz između naroda i onih koji su ga vodili bio najdublji. Branitelji u Savskoj tada su tražili dostojanstvo, a dobili su ga upravo od onih od kojih su ga najviše i cijenili – od svojih nasljednika u odori.

Zaključak je jasan: Možete skinuti činove, možete pisati stegovne prijave, ali ne možete izbrisati bratstvo stvoreno u ratu. Naš prijatelj i danas ponosno nosi hrvatski grb na ramenu, podsjećajući nas da je čast neuništiva, čak i pod najvećim pritiscima vlasti.

Povezivanje i podrška tradiciji: Gostovali smo na izbornoj Skupštini HSPD-a Podgorac

Prošlu smo subotu proveli u ugodnom društvu naših prijatelja iz HSPD-a Podgorac. Kao predstavnici Braniteljskog centra za društveni razvoj (BCDR), odazvali smo se pozivu na njihovu izbornu Skupštinu, čvrsto vjerujući da je upravo u povezivanju različitih udruga ključ snažne i zdrave lokalne zajednice.

Naš predsjednik, Đuro Knezičić, predstavljao nas je na ovom važnom događaju gdje smo iz prve ruke svjedočili sjajnoj energiji i trudu koji ekipa iz „Podgorca“ ulaže u očuvanje naše baštine. Skupština je bila radna, ali i svečana – usvojili su novi Statut, izabrali novo vodstvo na čelu s g. Marijanom Kosom i podvukli crtu pod vrlo uspješnu prošlu godinu.

Zašto nam je ovo važno? U BCDR-u uvijek ističemo da naš rad ne završava unutar braniteljskog kruga. Naša je misija prepoznati i podržati rad svih onih koji grade društvo, a suradnja s kulturnim i umjetničkim društvima poput „Podgorca“ otvara nam vrata za neke nove, zajedničke priče i projekte u budućnosti. Drago nam je vidjeti da se rad udruga cijeni i prepoznaje, jer samo zajedničkim snagama možemo učiniti više za našu sredinu.

Bilo je lijepo susresti i ostale drage goste – od predstavnika Hrvatske matice iseljenika i ZAFAZ-a, do prijateljskih KUD-ova i domaćih vatrogasaca. Atmosfera je bila prava domaćinska, a sve je završilo onako kako u Podgorcu najbolje znaju – uz pjesmu, naše tamburaše i neobavezno druženje gdje su se već rodile i neke nove ideje za suradnju.

Čestitamo novom vodstvu HSPD-a Podgorac na izboru i radujemo se njihovoj velikoj 120. obljetnici koja ih čeka iduće godine. Mi ćemo, kao i uvijek, biti tu da ih podržimo!

Vaš BCDR

Zašto moramo graditi mostove između branitelja i novih generacija?

Svjedoci smo vremena u kojem sjećanja na Domovinski rat polako prelaze iz domene osobnog iskustva u domenu povijesnih arhiva. Kao zajednica koja je iznijela teret stvaranja države, često se pitamo razumiju li današnja djeca, rođena u posve drugačijim okolnostima, temelje na kojima počiva njihova sloboda. To nije samo pitanje kurikuluma, već pitanje nacionalnog identiteta i međugeneracijske solidarnosti. Mi u braniteljskim udrugama osjećamo duboku odgovornost da ne budemo tek čuvari spomenika, već aktivni sudionici u obrazovanju mladih ljudi.

Analizirajući trenutno stanje, moramo biti kritični i priznati da postoji određeni jaz. Često se susrećemo s problemom da je Domovinski rat u školama prezentiran suhoparno, kroz faktografiju koja djeci ne nudi emocionalnu poveznicu. S druge strane, u javnom prostoru ponekad dominira narativ koji branitelje prikazuje isključivo kroz prizmu prošlosti ili socijalnih prava. To stvara prepreku u komunikaciji s mladima koji traže smisao, autentičnost i odgovore na pitanja koja se tiču njihove budućnosti, a ne samo naše prošlosti.

Opasnost od povijesne distance i uloga žive riječi

Glavni izazov s kojim se suočavamo je kako spriječiti da Domovinski rat postane “daleka povijest”, slična onoj o srednjovjekovnim bitkama. Kada povijest prestane biti opipljiva, gubi se empatija. Bez izravne suradnje djece i branitelja, mladi ostaju uskraćeni za razumijevanje cijene mira. Naša je zadaća stoga ući u škole, ali ne kao predavači koji drže monologe, već kao sugovornici koji razumiju suvremeni kontekst.

Smatramo da je suradnja sa školama ključna jer upravo u učionici možemo demistificirati ratne događaje i prebaciti fokus na vrijednosti: zajedništvo, požrtvovnost i humanost u najtežim trenucima. To su univerzalne poruke koje su mladima potrebne za izgradnju vlastitog karaktera. Međutim, svjesni smo i poteškoća; prosvjetni radnici često su preopterećeni, a ulazak vanjskih predavača u škole zahtijeva visoku razinu stručnosti, takta i pedagoškog pristupa.

BCDR kao partner u obrazovnom procesu

Upravo analizirajući te probleme, mi u udruzi BCDR odlučili smo se na zaokret. Shvatili smo da ne smijemo čekati da mladi dođu k nama, već mi moramo doći k njima, na poziv njihovih učitelja i profesora. Naše djelovanje nije usmjereno na samopromociju, već na popunjavanje onih praznina koje klasični udžbenici ostavljaju.

Na poziv škola, uključujemo se u nastavu povijesti, zemljopisa ili vjeronauka. Često to činimo kroz dva školska sata, što je format koji dopušta da se tema obradi dublje od puke informacije. Na satu zemljopisa, primjerice, prostore koje djeca vide na karti mi ispunjavamo pričama o ljudima koji su te prostore branili. Na vjeronauku otvaramo teška pitanja o moralu i oprostu. Trudimo se da naša prisutnost bude dopuna profesorskom radu, pružajući im ono što im sustav rijetko nudi – autentično iskustvo iz prve ruke.

Terenska nastava: Učenje na izvoru sjećanja

Jedan od najučinkovitijih načina za razbijanje barijera je terenska nastava. Kada povedemo učenike na mjesta sjećanja, tamo gdje se povijest doista odvijala, primjećujemo duboku promjenu u njihovom stavu. U tom okruženju, mi nismo samo branitelji; mi postajemo vodiči kroz njihovu vlastitu baštinu. Problem nedostatka interesa često je zapravo samo nedostatak prilike da se povijest “doživi”.

Na terenu, učenici vide da iza svakog datuma stoji nečija mladost, slična njihovoj. To je trenutak u kojem se rađa istinski pijetet. Naša uloga u BCDR-u je da kroz takve projekte osiguramo da ta mjesta ne budu samo hladni spomenici, već mjesta učenja i promišljanja o važnosti čuvanja slobode.

Zaključak: Odgovornost za budućnost

Zašto je dakle toliko važno da braniteljske udruge naglašavaju suradnju s mladima? Zato što bez te suradnje riskiramo društvo koje nema korijenje. Naša iskustva iz rata nisu samo naše vlasništvo; ona su kolektivni kapital Republike Hrvatske. Ako te vrijednosti ne prenesemo, dopustit ćemo da se povijest interpretira površno ili pogrešno.

Mi u udruzi BCDR prepoznali smo da je okretanje novim generacijama jedini ispravan put. To zahtijeva trud, stalno usavršavanje naših članova za rad s djecom i strpljenje u dijalogu. No, onaj trenutak kada vidimo da je mladi čovjek razumio važnost slobode i uloge koju su branitelji imali u njenom stvaranju, najveća je nagrada našem radu. Čuvanje vrijednosti Domovinskog rata nije gledanje unatrag – to je pružanje ruke onima koji će ovu državu voditi sutra, osiguravajući da put kojim kroče bude utemeljen na istini i međusobnom poštovanju.

Tekst: Srećko Karić

Živa povijest na vjetru Maslenice: Kako su branitelji i djeca sa Žitnjaka zajedno dotaknuli ponos

Dok je jutarnje sunce tek počelo obasjavati obrise autobusa parkiranog ispred Osnovne škole Žitnjak u Zagrebu, tišinu nije prekinuo samo zvuk motora, već žamor mladih glasova i jedan poseban prizor koji je odmah nagovijestio da ovo nije tek običan školski izlet. Prije nego što su zauzeli svoja mjesta, učenici su, jedan po jedan, s puno pažnje i ozbiljnosti u rukama prenosili vijence, cvjetne aranžmane i svijeće. Taj miris krizantema i težina lampiona u dječjim rukama kao da su već tada, na samom polasku, povezali generacije – one koji su povijest pisali srcem i one koji je danas uče iz udžbenika.

Pod vodstvom Braniteljskog centra za društveni razvoj (BCDR) i predsjednika udruge, branitelja Đure Knezičića, put Zadarskog zaleđa krenula je ekspedicija ponosa. U autobusu se našlo 53 učenika u pratnji svojih nastavnika, ali i dvije socijalne radnice. Njihova prisutnost bila je ključna – osigurale su da baš svako dijete, bez obzira na izazove s kojima se nosi, može ravnopravno stajati na velebitskoj buri i upijati lekcije o slobodi. Upravo ta inkluzivnost, gdje se nikoga ne ostavlja po strani, bila je prva, tiha lekcija o ljudskosti koju su branitelji podijelili s mladima.

Ovaj hvale vrijedan projekt plod je dugogodišnje i uspješne suradnje BCDR-a i Ministarstva hrvatskih branitelja, čija su sredstva omogućila da se povijest ne uči samo u zatvorenim učionicama. Za udrugu na čelu s Knezičićem, ovo je tek jedna u nizu postaja. Oni su se već odavno specijalizirali za ovakve edukativne terenske nastave diljem Hrvatske, čvrsto vjerujući da se vrijednosti Domovinskog rata najbolje uče dodirom hladnog mramora spomenika i slušanjem glasa izravnih sudionika tamo gdje se povijest uistinu stvarala.

Dolaskom u Zadarsko zaleđe, nastava je za đake sa Žitnjaka prestala biti samo suha teorija. Svaka lokacija bila je nova postaja na putu spoznaje. Kod legendarnog Zelenog hrasta, pred spomenikom 4. gardijskoj brigadi, djeca su čula priču o neustrašivosti “Pauka”, da bi ubrzo zatim u Kašiću, pred obilježjem 3. gardijske brigade “Kune”, učila o velikim slavonskim srcima koja su branila dalmatinski kamen. U Paljuvu su zastali kako bi odali počast mještanima i braniteljima, osjećajući koliku su cijenu u ratu platile male, složne zajednice.

Put ih je dalje vodio do Novigrada. Tamo su, na zidu mjesnog groblja, s dubokim poštovanjem čitali imena na spomen-pločama domaćim braniteljima, a zatim stali pred spomenik 2. gardijske brigade “Gromovi”. Pred svakim od ovih obilježja učenici su spontano formirali polukrug. Nije bilo potrebe za utišavanjem; tišina se nametnula sama od sebe, dok je vjetar s Maslenice podsjećao na surove uvjete u kojima se branio svaki pedalj zemlje. Djeca su imala i svoje priče zahvale što su podijelia sa ostalima.

Posebnu plemenitost cijelom putovanju dao je odnos branitelja prema djeci. Promatrati prekaljene ratnike kako s očinskim strpljenjem objašnjavaju simboliku zapaljene svijeće djetetu kojemu je potrebna dodatna pažnja ili ruka podrške, bila je slika Hrvatske kakvu su branitelji sanjali – uključivu, brižnu i toplu. U tim trenucima, Đuro Knezičić i njegovi suborci nisu bili samo predavači, već mentori i živi mostovi koji su djeci približili prošlost na način koji niti jedan film ne može dočarati.

Kada su se u sumrak lampioni na spomenicima u zaleđu Zadra upalili, a autobus krenuo natrag prema Zagrebu, atmosfera je bila drukčija nego ujutro. Učenici su bili tiši, ali ne samo zbog umora, već zbog dojmova koji su se polako slagali. Shvatili su da sloboda koju danas uživaju u svojoj školi i u svom gradu nije darovana, već izborena žrtvom ljudi koji su tog dana sjedili pored njih i s osmijehom im odgovarali na svako pitanje.

Braniteljski centar za društveni razvoj još je jednom dokazao da su branitelji najbolji čuvari istine, a suradnja s OŠ Žitnjak pokazala je kako se gradi zdrava budućnost. Ova terenska nastava nije bila samo izlet, već obećanje da vrijednosti Domovinskog rata nikada neće izblijedjeti dok god ima onih koji će s ponosom pričati i onih koji će, poput ove djece, s tolikim poštovanjem slušati.

BCDR na obilježavanju 35. obljetnice akcije Plitvice i pogibije Josipa Jovića

Na Plitvičkim jezerima 31. ožujka 2026. godine dostojanstveno je obilježena 35. obljetnica akcije „Plitvice“, u hrvatskoj povijesti poznate i kao „Krvavi Uskrs“, te pogibije prvog hrvatskog redarstvenika i prve žrtve Domovinskog rata – Josipa Jovića. Na mjestu njegove pogibije okupili su se članovi obitelji, suborci, predstavnici državnog vrha, braniteljskih udruga, policije, Hrvatske vojske, lokalne zajednice te brojni građani.

Komemoracija je započela minutom šutnje za Josipa Jovića i sve poginule hrvatske branitelje. U svečanom programu sudjelovali su polaznici Policijske škole „Josip Jović“, koji su podigli hrvatsku zastavu, dok je klapa MUP-a „Sveti Mihovil“ izvela državnu himnu. Vijenac i svijeće položili su predstavnici Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva obrane, policije, lokalnih jedinica i braniteljskih udruga.

Krvavi Uskrs 1991.

Akcija „Plitvice“ odigrala se na Uskrs, 31. ožujka 1991. godine, u jednom od ključnih trenutaka ranog Domovinskog rata. Nakon tzv. balvan revolucije i sve otvorenijih pokušaja pobunjenih srpskih snaga da područje Plitvičkih jezera uključe u paradržavnu tvorevinu SAO Krajinu, hrvatske vlasti donijele su odluku o uspostavi ustavnopravnog poretka na području Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Specijalne jedinice hrvatske policije – među njima ATJ Lučko te pripadnici Jedinice za posebne namjene Rakitje i Kumrovec – upućene su na teren kako bi preuzele nadzor nad strateški važnim područjem koje je povezivalo sjever i jug Hrvatske. U snježnim i iznimno zahtjevnim uvjetima došlo je do oružanog sukoba s pobunjenim srpskim snagama.

Tijekom akcije smrtno je stradao 22-godišnji Josip Jović iz Aržana kraj Imotskog, mladi hrvatski redarstvenik koji je pogođen rafalom tijekom izvlačenja pobunjenih snaga. Njegova pogibija ostala je trajno upisana kao prva žrtva Domovinskog rata, simbol početka otvorene oružane obrane Hrvatske. U sukobu je ranjeno još devet hrvatskih policajaca.

Simbol početka obrane Hrvatske

Akcija „Plitvice“ imala je dalekosežan značaj. Osim što je potvrđena odlučnost hrvatskih vlasti da obrane teritorijalni integritet države, ovaj događaj označio je i prijelaz iz političke krize u otvorenu vojno-redarstvenu obranu Hrvatske. U kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda „Krvavi Uskrs“ ostao je simbol hrabrosti prvih redarstvenika i početka stvaranja obrambenog sustava koji će kasnije prerasti u pobjedničku Hrvatsku vojsku i policiju.

Govornici na obilježavanju istaknuli su kako sjećanje na Josipa Jovića nije samo spomen na jednog čovjeka, nego na sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje koji su svojim životima omogućili slobodu koju danas živimo.

Trajna obveza čuvanja sjećanja

Obilježavanje ove obljetnice još je jednom podsjetilo da sloboda nije došla sama od sebe, nego je izborena hrabrošću i žrtvom ljudi koji su u najtežim trenucima stali u obranu domovine. Josip Jović ostaje trajni simbol te žrtve, a Plitvice mjesto jednog od prijelomnih trenutaka moderne hrvatske povijesti.

Kroz ovakve komemoracije čuva se istina o počecima Domovinskog rata i prenosi poruka mladim generacijama o cijeni slobode, zajedništvu i odgovornosti prema nacionalnoj povijesti.

Izvor teksta: https://hvz.gov.hr/vijesti/obiljezena-35-obljetnica-akcije-plitvice-i-pogibije-josipa-jovica/5830

BCDR na tradicionalnom uskrsnom susretu obitelji nestalih hrvatskih branitelja i civila

Uoči uskrsnih blagdana održan je tradicionalni uskrsni susret obitelji nestalih hrvatskih branitelja i civila, u organizaciji Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja. Susret je i ove godine okupio članove obitelji iz svih krajeva Hrvatske, još jednom potvrdivši snagu zajedništva, međusobne podrške i ustrajnosti u potrazi za istinom o sudbini njihovih najmilijih.

Ovaj tradicionalni susret već godinama ima posebno mjesto u kalendaru aktivnosti udruga obitelji nestalih, jer upravo uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa simbolično povezuje vjeru, nadu i trajnu potragu za istinom. Za mnoge obitelji to je trenutak zajedničkog sjećanja, ali i prilika da se ponovno naglasi važnost nastavka procesa traženja nestalih osoba iz Domovinskog rata.

Počast kod Zida boli i Kenotafa

Program je započeo na zagrebačkom groblju Mirogoj, kod spomen-obilježja Glas hrvatske žrtve – Zid boli, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen na sve nestale i poginule hrvatske branitelje i civile. Nakon toga počast je odana i kod Kenotaf – Zajednička grobnica neidentificiranih posmrtnih ostataka na Krematoriju.

Uz članove obitelji nestalih, vijence su položili i izaslanici predsjednika Republike Hrvatske, predsjednika Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba, predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga te Hrvatski Crveni križ.

Ovakav čin zajedničkog odavanja počasti ima snažnu simboliku – podsjeća na žrtvu svih onih čija sudbina još uvijek nije do kraja rasvijetljena te na trajnu obvezu društva da nastavi potragu dok se ne pronađe i posljednja nestala osoba.

Misa za nestale i njihove obitelji

Nakon komemorativnog dijela susreta, u crkvi Sveta Mati Slobode služena je sveta misa za sve nestale i poginule hrvatske branitelje te njihove obitelji. U molitvenom zajedništvu sudionici su se prisjetili svih koji su dali život za domovinu, ali i svih onih čije obitelji već desetljećima žive s boli neizvjesnosti.

Duhovna dimenzija susreta posebno je naglašena upravo u uskrsnom vremenu, kada poruka nade i uskrsnuća nosi dodatnu snagu onima koji i dalje čekaju odgovore.

Poruka nade i ustrajnosti

Predsjednica Saveza Ljiljana Alvir istaknula je kako i ove godine mnoge obitelji Uskrs dočekuju bez konačnog odgovora o sudbini svojih najmilijih, ali da unatoč tome ne odustaju od nade i potrage za istinom.

Tijekom zajedničkog druženja okupljenima se obratila i Ana Filko u ime Ministarstva hrvatskih branitelja, naglasivši važnost kontinuiranog rada Uprave za zatočene i nestale te trajnu predanost institucija u pronalasku nestalih osoba i pružanju podrške njihovim obiteljima.

Prema posljednjim dostupnim podacima, Hrvatska i dalje traga za više od tisuću osoba nestalih u Domovinskom ratu, zbog čega ovakvi susreti imaju i snažnu društvenu poruku – podsjetnik da vrijeme ne umanjuje pravo obitelji na istinu, dostojanstvo i mjesto sjećanja.

Tradicionalni uskrsni susret tako je još jednom pokazao da zajedništvo obitelji, udruga i institucija ostaje ključna snaga u očuvanju sjećanja i nastavku potrage za svim nestalim hrvatskim braniteljima i civilima.

Izvor slike i teksta: Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja

BCDR na izložbi „Requiem protiv zaborava“ akademske slikarice Alme Orlić u Šestinama

U prostorima DVD-a Šestine 18. ožujka 2026. svečano je otvorena izložba „Requiem protiv zaborava“ naše sumještanke i cijenjene akademske slikarice Alme Orlić. Pred gotovo stotinjak uzvanika, u toploj i svečanoj atmosferi, okupljeni su imali priliku uroniti u još jedan snažan i emotivan ciklus njezina stvaralaštva.

Umjetnost koja ne poznaje granice vremena

Posebno divljenje izaziva činjenica da Alma Orlić, i duboko u devetom desetljeću života, i dalje neumorno stvara. Njezina energija, predanost i ljubav prema umjetnosti vidljivi su u svakom potezu kista, a upravo takva posvećenost čini njezin opus jedinstvenim i inspirativnim.

Izložba „Requiem protiv zaborava“ rezultat je njezina kontinuiranog rada tijekom dvanaest mjeseci – od studenoga 2024. do listopada 2025. – kada je svakoga mjeseca slikala motiv štaglja preko puta, stvarajući tako ciklus koji istovremeno bilježi vrijeme, prostor i osobni doživljaj svakodnevice.

Umjetnost u službi zajednice

U znak zahvalnosti vatrogascima DVD-a Šestine na ustupljenom prostoru, umjetnica je naslikala i lik njihova zaštitnika, svetog Florijana. Ova posebna slika dodatno je uokvirena uz pomoć Šestinčeka te svečano uručena vatrogascima na njihovoj Skupštini, čime je umjetnost dobila i snažnu simboličku dimenziju zajedništva i zahvalnosti.

Večer ispunjena umjetnošću i glazbom

Otvorenje izložbe dodatno je obogatio glazbeni nastup trija „Vrijeme vinila“, koji je svojim izvedbama stvorio poseban ugođaj i zaokružio doživljaj večeri. Posjetitelji su, uz razgledavanje izložbe, uživali i u neformalnom druženju, uz kolače i piće, što je cijelom događaju dalo toplu, gotovo obiteljsku notu.

Bogata umjetnička karijera

Alma Orlić tijekom svoje dugogodišnje karijere ostvarila je zapažene rezultate i stekla brojna priznanja. Među njima se posebno ističe nagrada za životno djelo Hrvatskog muzejskog društva, dodijeljena 2010. godine, kao potvrda njezina trajnog doprinosa umjetnosti i kulturi.

Njezine izložbe i radovi redovito privlače pažnju publike, a njezin umjetnički izraz ostaje prepoznatljiv po emocionalnoj dubini, autentičnosti i snažnoj povezanosti s prostorom i ljudima.

Izložba „Requiem protiv zaborava“ još jednom potvrđuje kako umjetnost može biti snažan most između prošlosti i sadašnjosti, ali i između pojedinca i zajednice. Šestine su tom prigodom ponovno postale mjesto susreta umjetnosti, sjećanja i zajedništva.

BCDR na konferenciji o opasnostima pirotehnike u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora

U prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Zagrebu 17. ožujka 2026. godine održana je zajednička konferencija posvećena projektu edukacije mladih o opasnostima pirotehničkih sredstava i sličnih ugroza. Događaj je okupio predstavnike struke, obrazovnih institucija i sustava civilne zaštite, s ciljem razmjene iskustava i predstavljanja rezultata dosadašnjih aktivnosti.

Edukacija kao ključ prevencije

Konferencija je održana u okviru projekta „Podizanje svijesti i edukacija učenika srednjih škola Grada Zagreba o opasnostima od pirotehničkih sredstava i improviziranih naprava te prevenciji posljedica“, koji se provodi uz financijsku potporu Grada Zagreba kroz programe civilne zaštite.

Projekt je usmjeren na edukaciju mladih o rizicima koje nose pirotehnička sredstva i eksplozivne naprave, ali i na razvijanje svijesti o važnosti odgovornog ponašanja i prevencije nesreća. Ujedno je usklađen sa strateškim dokumentima urbane sigurnosti koji naglašavaju potrebu sustavne edukacije građana, osobito mladih.

Gotovo 400 učenika uključeno u projekt

Tijekom siječnja i veljače 2026. godine provedene su radionice i predavanja u više zagrebačkih srednjih škola, u koje je bilo uključeno gotovo 400 učenika.

U projekt su bile uključene:

  • X. gimnazija
  • XIII. gimnazija
  • XV. gimnazija (MIOC)
  • Gornjogradska gimnazija
  • Gimnazija Tituša Brezovačkog

Kroz predavanja i interaktivne radionice učenici su imali priliku upoznati se s konkretnim opasnostima pirotehnike, posljedicama nepravilne uporabe te načinima zaštite i odgovornog ponašanja. U edukaciji su sudjelovali stručnjaci iz policije, civilne zaštite i vojnog sustava, čime je osigurana stručna i praktična dimenzija projekta.

Stručnjaci i partneri projekta

Na konferenciji su sudjelovali predstavnici Hrvatskog generalskog zbora, obrazovnih institucija i stručnjaci iz područja sigurnosti. Među sudionicima su bili i predstavnici akademske zajednice te stručne službe škola, uključujući pedagoge i psihologe, što potvrđuje multidisciplinarni pristup ovom projektu.

Prije početka konferencije potpredsjednik Hrvatskog generalskog zbora, general Frane Tomičić, uručio je zahvalnicu dr. sc. Ivani Krišto za doprinos radu i suradnji s organizacijom.

Dugoročni cilj – sigurnije društvo

Zaključeno je kako edukacija mladih o opasnostima pirotehnike i eksplozivnih sredstava ima ključnu ulogu u prevenciji nesreća i podizanju opće razine sigurnosti. Ovakvi projekti ne doprinose samo informiranosti učenika, već i razvoju odgovornog ponašanja koje može spriječiti ozbiljne posljedice.

Konferencija je ujedno potvrdila važnost suradnje između obrazovnog sustava, sigurnosnih institucija i organizacija civilnog društva u stvaranju sigurnijeg okruženja za mlade generacije.

Izvor teksta: https://hrvatskigeneralskizbor.hr/2026/03/17/zajednicka-konferencija-projketa-o-opasnostima-pirotehnike-i-slicnih-ugroza/

BCDR na psiho-socijalnom savjetovanju i edukativnoj radionici u organizaciji udruge “Hrvatski Feniks”

U prostorijama udruge “Hrvatski Feniks” 14. ožujka 2026. godine održane su dvije važne aktivnosti usmjerene na jačanje mentalnog zdravlja i pružanje stručne podrške korisnicima – grupno psiho-socijalno savjetovanje te edukativna radionica.

Razumijevanje PTSP-a kroz grupno savjetovanje

U sklopu programa održano je grupno psiho-socijalno savjetovanje na temu „Što je PTSP?“, koje je vodila Lidija Jantol, magistra psihologije. Sudionici su imali priliku bolje razumjeti simptome, uzroke i posljedice posttraumatskog stresnog poremećaja, kao i načine suočavanja s traumatskim iskustvima.

Kroz otvoreni razgovor i stručno vođenje, savjetovanje je pružilo siguran prostor za razmjenu iskustava, postavljanje pitanja i osvještavanje važnosti pravovremene psihološke podrške.

Multidisciplinarna podrška kao ključ oporavka

Istoga dana održana je i edukativna radionica „Zajedno smo jači – važnost multidisciplinirane stručne podrške“, koju je vodila Nikolina Dubravac, profesorica psihologije i edukantica gestalt psihoterapije.

Radionica je bila usmjerena na isticanje važnosti suradnje različitih stručnjaka – psihologa, socijalnih radnika, terapeuta i drugih profesionalaca – u procesu oporavka i podrške pojedincima. Sudionici su upoznati s konceptom cjelovitog pristupa koji uzima u obzir psihološke, socijalne i emocionalne potrebe osobe.

BCDR kao partner u projektima podrške

Braniteljski centar za društveni razvoj aktivno sudjeluje kao partner u projektima koji promiču mentalno zdravlje i kvalitetu života korisnika. Organizacijom ovakvih aktivnosti BCDR nastavlja doprinositi stvaranju okruženja podrške, razumijevanja i osnaživanja pojedinaca.

Ove aktivnosti još jednom su potvrdile važnost kontinuirane edukacije, stručne pomoći i zajedništva u procesu suočavanja s izazovima mentalnog zdravlja.

BCDR na premijeri dokumentarnog filma “Braća po oružju” 

Dokumentarni film “Braća po oružju” donosi priče hrvatskih branitelja srpske nacionalnosti koji su tijekom Domovinskog rata odlučili stati u obranu Republike Hrvatske. Film je nastao prema scenariju književnice i vukovarske braniteljice Tanja Belobrajdić, režiju potpisuje Goran Maršalek, dok je producent Dražen Hrženjak.

Film je premijerno prikazan u zagrebačkom kinu Forum u sklopu Tjedna domovinskog dokumentarnog filma, koji organizira Udruga veterana, vojnika i domoljuba. Premijera je izazvala velik interes publike te je dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

Priče ljudi koji su odabrali braniti domovinu

Središnji dio dokumentarca čine osobna svjedočanstva branitelja koji su, unatoč nacionalnoj pripadnosti, odlučili braniti Hrvatsku tijekom rata. Film prati životne i ratne sudbine nekoliko sudionika Domovinskog rata: Damir Ralić, Željko Baltić, Rankan Čučković i Željko Ilić.

Njihovi ratni putovi obilježeni su teškim iskustvima. Neki su teško ranjeni u borbama, neki su izgubili članove obitelji, a neki su prošli srpske logore nakon pada Vukovara. Jedan od protagonista bio je i bivši časnik JNA koji je u tajnoj operaciji Hrvatskoj vojsci predao topničku bitnicu, čime je značajno pridonio obrani Šibenika.

Film se dotiče i sudbina poginulih ili nestalih branitelja, među kojima je i pripadnik “Tigrova” Goran Delić, poznat pod pseudonimom Harlan Von Bassingera, čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

Dvostruki teret rata

Autori filma naglašavaju da su mnogi od tih branitelja nosili poseban teret. S jedne strane borili su se protiv agresije, dok su s druge često bili izloženi sumnji ili neprihvaćanju – i među sunarodnjacima i među onima koje su branili.

Prema procjenama, u obrani Hrvatske sudjelovalo je oko deset tisuća građana srpske nacionalnosti, a mnogi su pritom bili ranjeni ili su izgubili život.

Scenaristica Tanja Belobrajdić istaknula je kako je upravo taj osjećaj dvostruke odgovornosti – prema domovini i vlastitom identitetu – jedna od središnjih tema filma. Ovi ljudi, kako navodi, branili su ne samo svoju državu nego i pravo da sami odaberu stranu na kojoj će stajati.

Pokušaj da se čuju prešućene priče

“Braća po oružju” dio je niza dokumentarnih projekata koji nastoje prikazati manje poznate ili nedovoljno istražene priče iz Domovinskog rata. Autori filma željeli su skrenuti pozornost na pojedince čija su djela često ostala izvan fokusa javnosti, unatoč velikoj osobnoj žrtvi.

Kroz autentična svjedočanstva film otvara prostor za razumijevanje složenosti ratnih okolnosti i podsjeća da su mnogi ljudi, bez obzira na podrijetlo ili nacionalnost, odlučili stati u obranu zemlje u kojoj su živjeli.

Izvor teksta i slike: https://express.24sata.hr/top-news/braca-po-oruzju-film-koji-donosi-sudbine-hrvatskih-srba-u-domovinskom-ratu-32053